hr | en

U povodu donošenja prvostupanjske
presude Međunarodnog kaznenog suda za ratne zločine u bivšoj Jugoslaviji
(MKSJ) u predmetu Gotovina, Čermak, Markač želimo upozoriti na teško
nasljeđe neprocesuiranih zločina počinjenih u tijeku i neposredno nakon
vojno-redarstvene operacije „Oluja“.

Operacijom „Oluja“
definitivno je slomljena pobuna dijela Srba u Hrvatskoj, a time i
skršena samoproglašena Republika Srpska Krajina („RSK“). Time je na tom
području ponovno uspostavljen ustavno pravni poredak Republike Hrvatske.
Također, ponovno su, kontinentalnom trasom, prometno, spojeni jug i
sjever Hrvatske. Tako su ostvarene sigurnosne pretpostavke za život na
područjima koja su graničila sa „RSK“ te za ostvarivanje prava na
povratak prognanika u svoje domove, protjeranih sa tog područja.

Istovremeno, treba imati u vidu i one
posljedice ove akcije oličene u paleži i pljački te brojnim
nekažnjenima, pa i sustavno prikrivanim ubojstvima civila. Istraživanja
koja je proveo Hrvatski helsinški odbor, pokazala su da je u kolovozu i
rujnu 1995., u tijeku i nakon završetka vojnih djelovanja, na akcijom
integriranome teritoriju ubijeno više od 600 civila i spaljeno više od
22.000 kuća. Iz straha za osobnu sigurnost kao i na nagovor krajinskih
vlasti Hrvatsku je tada napustilo više od 150.000 njezinih dotadašnjih
stanovnika, uglavnom Srba. Njihov povratak bio je otežan zbog
neuspostavljanja mjera sigurnosti i pravne države na tom dijelu
teritorija Republike Hrvatske, zakašnjelog procesuiranja ratnih
zločina, neučinkovitih programa povratka i presporih državnih
gospodarskih mjera poticanja obnove. Sinergija navedenih elemenata
rezultirala je trajnim iseljavanjem srpskog stanovništva sa petine
hrvatskog teritorija u mjeri koja ima učinke etničkog čišćenja.

Podsjećamo na neke javnosti poznate neprocesuirane zločine:

  • U vrijeme trajanja vojno
    redarstvene akcije „Oluja“ 6. kolovoza 1995. u mjestu Golubić kraj
    Knina ubijeno je najmanje 10 civila. Zločini nisu procesuirani.
  • Ubojstva najmanje petoro
    civila  u Mokrom Polju (Knin) započela su 6. kolovoza tijekom akcije
    „Oluja“ i nastavila se nakon završetka vojnog djelovanja. Zločini nisu
    procesuirani.
  • Između 7. i 8. kolovoza 1995. u
    napadima na izbjegličku kolonu između Gline i Dvora poginulo je
    nekoliko desetaka civila s područja općina Glina, Topusko, Gvozd i
    Vojnić. Zločini nisu procesuirani.
  • U mjestu Komić (Korenica) 12. kolovoza 1995. ubijeno je devetero civila.  Zločini nisu procesuirani.
  • 25. kolovoza 1995. u selu
    Grubori (Knin) ubijeno je šestero civila. Nakon sustavnog prikrivanja
    zločina, o čemu je pred MKSJ svjedočilo više osoba, ŽDO iz Zagreba
    podiglo je 15. prosinca 2010. godine optužnicu protiv trojice hrvatskih
    državljana F. D. (1963.), B. K. (1957.) i I. B. (1973.) zbog
    počinjenja kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva
    iz čl. 120. st. 1. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske.
  • Dana 27. kolovoza 1995.
    godine, oko 16,00 sati u selu Gošić (Kistanje) ubijeno je sedmoro 
    civila. ŽDO iz Zadra podiglo je optužnicu br. KT-83/96 od 13. veljače
    1996, ali zbog nedostatka čvrstih dokaza postupak je vraćen u stadij
    istrage protiv nepoznatih počinitelja.
  • Za vrijeme VRA “Oluja”, pa do konca 1995. godine u selu
    Kijani (Gračac), prema Izvještaju HHO-a registrirano je 14 ubijenih
    civila, među kojima devet žena. Zločini nisu procesuirani
  • Dana 28. rujna 1995. godine, u
    selu Varivode (Kistanje) oko 17,00 – 17,30 sati, ubijeno je devetoro
    civila. Za zločin se sumnjičilo šestoricu pripadnika hrvatskih
    redarstvenih snaga, no nakon postupka pred Županijskim sudom u Zadru te
    ponovljenog suđenja na Županijskom sudu u Šibeniku, optuženici su
    oslobođeni krivnje, čime je istraga vraćena na početak, protiv
    nepoznatih počinitelja. Ni osam godina nakon završenog postupka pred
    šibenskim sudom nema novih saznanja te progona počinitelja tog zločin
    a.

Navodeći ove primjere želimo podsjetiti
javnost i relevantne vladine institucije na činjenicu da su ti zločini
počinjeni i da za njih nitko nije odgovarao te time i na neizvršenu
obvezu otkrivanja i procesuiranja počinitelja ratnog zločina nad
civilima
. Procesuiranje ratnih zločina mora se
provoditi dosljedno, bez obzira tko je počinitelj, a tko je žrtva, jer
zločin, ma čime on bio potaknut nema ni naciju ni vjeru, nego samo
obilježje zla i stoga ničim ne može biti opravdan, kao što se ne može
opravdati ni njegovo neprocesuiranje
.

Također,
s obzirom da obitelji usmrćenih koji su tužili RH tražeći naknadu
štete, žive pod prijetnjom ovrhe zbog mogućeg plaćanja parničnih
troškova (u 29 nama poznatih postupaka prijeti plaćanje troškova u
iznosu od 5.000 do 90.900 kn) nadležne institucije podsjećamo i na
obavezu osiguranja pravednog obeštećenja za sve stradalnike i sve
obitelji žrtava.

U vezi predstojeće presude MKSJ u predmetu Gotovina, Čermak, Markač podsjećamo da se optužnicom IT 06/90 okrivljenicima kao
sudionicima zločinačkog pothvata, po garantnoj zapovjednoj
odgovornosti (propuštanje nadređenog), stavljaju na teret progoni,
deportacije i prisilna premještanja, pljačkanje javne ili privatne
imovine, bezobzirno razaranje, nehumana djela i okrutno postupanje, te
ne reagiranja na zločine počinjene na nižim razinama: što uključuje
ubijanje civila
u općinama Knin (sela Kovačić, Đurići,
Žagrović, Grubori), Orlić (sela Orlić, Šarena Jezera/Vrbnik, Uzdolje), 
Kistanje (selo Kakanj), Ervenik (selo Oton) i Donji Lapac (selo
Oraovac).

Republika Hrvatska je snažno
podupirala osnivanje suda, Statut suda uvrstila u nacionalno
zakonodavstvo tako da su i odluke suda sastavni dio njena prava te se
iste moraju poštivati
. Bez obzira na sadržaj prvostupanjske presude pozivamo na mirno i dostojanstveno prihvaćanje odluke sudskog vijeća MKSJ.  

Vesna Teršelič, Documenta, Zagreb
Katarina Kruhonja, Centar za mir, nenasilje i ljudska prava Osijek
Zoran Pusić, Građanski odbor za ljudska prava, Zagreb
Gordan Bosanac, Centar za mirovne studije, Zagreb
Nela Pamuković, Centar za žene žrtve rata, Zagreb
Mirjana Bilopavović, Delfin, Pakrac
Mirjana Kučer, Domine, Split
Sanja Sarnavka, B.a.B.e., Zagreb
Mario Mažić, Inicijativa mladih za ljudska prava, Hrvatska
Sanja Sarnavka, Kuća ljudskih prava Zagreb
Biserka Momčinović, Centar za građanske inicijative, Poreč
Ivo Škorić, Mreža za kulturnu suradnju i pomirenje – Rakun
Zdeka Pantić, Rehabilitacijski centar za stres i traumu, Zagreb
Emina Bužinkić, Mreža mladih Hrvatske, Zagreb
Marica Šeatović, Udruženje porodica “Protiv zaborava”, Zagreb
Srđan Antić, Nansen Dijalog Centar, Osijek
Semina Lončar, CERD, Split
Mirjana Galo, HOMO, Pula
Vesna Kesić, GONG
Drago Pilsel, Zagreb
Ljiljana Gherecke, Vukovar
Ana Kvesić, Vukovar