hr | en

Vrhovni sud RH preinačio je presudu Vijeća za ratne zločine Županijskog suda u Osijeku u dijelu koja se odnosi na opt. Freda Marguša, te je mu je izreklo kaznu zatvora u trajanju od 15 (petnaest) godina zatvora (umjesto dotadašnjih 14). Vrhovni sud je potvrdio dio presude kojom je opt. Tomislav Dilber osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine. 

OPTUŽNICA (SAŽETAK) 

Optužnicom Županijskoga državnoga odvjetništva (ŽDO) iz Osijeka prvooptuženi Fred Marguš i drugooptuženi Tomislav Dilber terete se da, su tijekom studenog i prosinca 1991. godine, na širem području grada Osijeka, u nakani da usmrte civile srpske narodnosti, počinili kazneno djelo protiv vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom – ratni zločin protiv civilnog stanovništva. 

Prvooptuženi Fred Marguš tereti se da je, kršeći pravila međunarodnog prava za vrijeme oružanog sukoba, protupravno zatvarao, mučio, nečovječno postupao i ubijao civilne stanovnike (ubijeni: Vukašin i Svetozar Bulat, Nedeljka i Nikola Vico, Ljubomir Grandić te Dragica i Stevan Gvozdenović), da je naredio da se civilni stanovnik ubije (Savo Pavitović) te da je pljačkao imovinu stanovništva. Drugooptuženi Tomislav Dilber tereti se da je kršeći pravila međunarodnog prava za vrijeme oružanog sukoba ubio civilnog stanovnika Savu Pavitovića.

Optužnicu ŽDO u Osijeku broj K-DO-54/05 od 26. travnja 2006. pogledajte ovdje.

Izmjenu optužnice od 20. veljače 2007. možete pogledati ovdje.

IZVJEŠTAJI S PRAĆENJA 

Suđenje je vođeno pred Vijećem za ratne zločine u sastavu: Krunoslav Barkić (predsjednik), Mario Kovač i Dubravka Vučetić (članovi). 

Optužnicu je zastupao Miroslav Kraljević, zamjenik Županijskog državnog odvjetnika u Osijeku. 

U tijeku postupka optuženom Margušu su nekoliko puta mijenjani branitelji po službenoj dužnosti (odvjetnici Berislav Stanković, Radoslav Arambašić i Petar Sabolić). Branitelj opt. Dilbera bio je Krunoslav Hager. 

Prva rasprava je održana 13. lipnja 2006. godine. Rasprave su često odgađane zbog procesne nesposobnosti optuženog Marguša. Zadnja rasprava održana je 19. ožujka 2007. godine. 

06. ožujka 2007. godine rasprava je počela iznova (umjesto člana Vijeća – suca Ante Budića, u Vijeću je sutkinja Dubravka Vučetić). Istoga je dana pročitana izmijenjena optužnica. 

PRESUDA 

Dana 21. ožujka 2007. godine Vijeće za ratne zločine Županijskog suda u Osijeku proglasilo je krivima optužene Marguša i Dilbera te im je izreklo kazne zatvora. Opt. Marguš osuđen je na kaznu zatvora od 14, a opt. Dilber na kaznu zatvora od 3 godine.

Presudu Županijskog suda u Osijeku broj K-33/06-412 od 21. ožujka 2007. možete pogledati ovdje

Vrhovni sud RH preinačio je presudu Županijskog suda u Osijeku te je opt. Margušu izrekao kaznu zatvora u trajanju od 15 (petnaest) godina. U odnosu na opt. Dilbera presuda Županijskog suda u Osijeku je potvrđena.

Presudu Vrhovnog suda RH pogledajte ovdje. 

ZAVRŠNO MIŠLJENJE PROMATRAČKOG TIMA 

Postupak je proveden korektno.

U postupku protiv Freda Marguša i Tomislava Dilbera, optuženih za kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnoga stanovništva iz čl. 120. st.1. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske, počinjenog u studenom 1991. godine na području Čepina i okolice, Vijeće za ratne zločine Županijskog suda u Osijeku donijelo je presudu kojom je opt. Marguš osuđen na kaznu zatvora u trajanju od četrnaest (14) godina, a opt. Dilber na kaznu zatvora u trajanju od tri (3) godine. 

Postupak je procesno korektno proveden. Prije svake rasprave je medicinski vještak utvrđivao zdravstveno stanje i procesnu sposobnost optuženoga Marguša. Ovo je jedan od rijetkih procesa protiv pripadnika hrvatskih postrojbi koji je proveden u Hrvatskoj u kome su očevici bili spremni svjedočiti o počinjenom ratnom zločinu. Predsjednik Vijeća je isključio javnost u trenutku kada je procjenio da bi ona za svjedoka bila opterećenje koje ovaj ne bi mogao podnijeti. 

Ključno pitanje ovoga procesa je hoće li Vrhovni sud RH potvrditi stav Vijeća za ratne zločine Županijskog suda u Osijeku da se, glede događaja obuhvaćenih u točkama a. (ubojstvo i ranjavanje članova obitelji Bulat) i b. (zatočenje, mučenje i ubojstvo Nikole i Nedeljke Vice) optužnice protiv Freda Marguša, ne radi o već pravomoćno presuđenoj stvari, iako je u pogledu tih događaja, primjenom Zakona o općem oprostu, u predmetu Županijskog suda u Osijeku br. K-4/97, ranije donijeta odbijajuća presuda. 

Vijeće Županijskog Suda u Osijeku je prihvatilo obrazloženje zastupnika optužbe da odbijajuća presuda za ubojstvo, primjenom Zakona o općem oprostu, ne isključuje donošenje osuđujuće presude za kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva jer se ne radi samo o djelu protiv života i tijela, nego o djelu koje je istovremeno upravljeno i protiv čovječnosti i međunarodnog prava za koje kazneni progon ne zastarijeva i koje je RH, po međunarodnom pravu, dužna goniti. Takva presuda će, ukoliko je Vrhovni sud RH potvrdi, dati bar dijelomičnu satisfakciju žrtavama zločina, obiteljima Bulat i Vico. Ona bi, ujedno, trebala utjecati i na buduću pravosudnu praksu u Republici Hrvatskoj jer je izvjesno da ima još slučajeva u kojima je, primjenom Zakona o općem oprostu, donesena odbijajuća presuda za ubojstva počinjena tijekom Domovinskog rata od strane pripadnika hrvatskih postrojbi. 

Osim navedenog, postavlja se još pitanje kakav će stav Vrhovni sud RH zauzeti u pogledu suučesništva opt. Dilbera u ubojstvu Save Pavitovića. Vijeće Županijskog suda smatra utvrđenim da je prvi hitac u tijelo ubijenoga Pavitovića ispalio opt. Dilber. Ukoliko bi Vrhovni sud RH zauzeo stav da u odnosu na tu inkriminaciju postoji proturječnost između iskaza svjedoka očevica i nalaza i mišljenja vještaka, moguće je da će zatražiti ponovno utvrđivanje činjeničnog stanja. 

Također, pitanje je hoće li Vrhovni sud RH cijeniti olakotne i otegotne okolnosti na isti način kao što je to ocijenilo Vijeće za ratne zločine u Osijeku, ili će, uz uvjet da smatra činjenično stanje pravilno utvrđenim, preinačiti visinu izrečenih kazni. 

Naš je stav da sudjelovanje i odlikovanje za sudjelovanje u Domovinskom ratu ne treba predstavljati olakotnu okolnost u presuđivanju za počinjenje ratnih zločina.