hr | en

Postupak protiv Željka Milankovića, Veljka Budića, Milana Pavića i Milana Sudara, za kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. st. 1. OKZ RH.

OPĆI PODACI

Županijski sud u Požegi

Predmet: K.9/97

Vijeće: sudac Predrag Dragičević, predsjednik Vijeća, sutkinja Dubravka Grgurić-Rukavina, članica Vijeća, suci porotnici Marija Kovačić, Luka Luketić i Đuro Safundžić, članovi Vijeća

Tužitelj: Franjo Kopunić, zamjenik županijskog državnog odvjetnika u Požegi

Kazneno djelo: ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. st. 1. OKZ RH

Optužnica: Županijskog državnog odvjetništva u Požegi broj KT-65/96-10 od 10. siječnja 1997.

Optuženici: Željko Milanković (odsutan), Veljko Budić (prisutan), Milan Pavić (odsutan), Milan Sudar (odsutan)

Branitelji optuženih: Julka Lučić-Prša, odvjetnica iz Požege, braniteljica prvo, treće i četvrtooptuženika; Velimir Galić, odvjetnik iz Požege, branitelj drugooptuženog

Žrtva – ubijen: Vencislav Štrbac

 

PRESUDA (SAŽETAK) 

Presudom Županijskog suda u Požegi od 12. ožujka 1997. okrivljenici su proglašeni krivima što su dana 9. kolovoza 1994. godine kao pripadnici izviđačko-diverzantskog voda vojske tzv. SAO Krajine, po naređenju zapovjednika Jure Šajatovića, naoružani automatskim puškama krenuli sa privremeno zauzetog teritorija u Gavrinici te prešavši liniju razdvajanja ušli na slobodano područje Republike Hrvatske, pa su, došavši do ceste Pakrac-Požega, u namjeri da ubijaju civilno stanovništvo postavili zasjedu i kada je naišao osobni automobil u kojemu su se nalazili Vencislav Štrbac i njegov suvozač Dario Družinec iz automatskog oružja otvorili vatru po automobilu i pogodili sa više projektila Vencislava Štrbca, zadavši mu povrede koje su ga usmrtile.

Svaki je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 15 godina.

Presudu Županijskog suda u Požegi broj K.9/97-9 od 12. ožujka 1997. godine pogledajte ovdje.

VSRH je 7. listopada 1997. godine odbio kao neosnovane žalbe državnog odvjetnika i optuženika i potvrdio presudu suda prvog stupnja.

Presudu VSRH broj I Kž-366/1997-3 možete pročitati ovdje.