hr | en

Početkom 1992. godine pripadnici srpskih paravojnih postrojbi
“Krajina”, grupe od tridesetak krajinskih milicionera, duže su vrijeme
terorizirali nesrpsko stanovništvo na tada okupiranom području Ervenika,
pljačkajući i paleći njihove kuće s ciljem njihova trajnog
protjerivanja. Najveći zločin u tom kraju dogodio se na današnji dan
prije 21 godinu kada je u zaseoku Šašići kod Ervenika pobijena
cijela obitelj Čengić, otac Drago, majka Nevenka i njihovo dvoje
malodobne djece Slobodan (11 godina) i Goran (četiri godine)
.

Pripadnici
spomenutih paravojnih postrojbi, 18. siječnja 1992. godine u
osvetničkom pohodu dolaze do kuće obitelji Čengić, gdje kroz nasilje i
teror nad nedužnim civilima bešćutno likvidiraju Dragu i njegova
11-godišnjeg sina Slobodana, nakon čega cijevi usmjeravaju prema Nevenki
koja je u naručju držala četverogodišnjeg Gorana. Kuća obitelji Čengić
je zapaljena, kao i domovi ostalih erveničkih Hrvata.

Okružno
javno tužilaštvo Šibenik 23. listopada 1992. godine podiže optužnicu u
kojoj za zločin koji je počinjen nad članovima obitelji Čengić tereti
osmoricu optuženika Slobodana Kovačevića, Damira Travicu, Željka Travicu, Veljka Travicu, Nebojšu Travicu, Vuju Šašića, Vojislava Romića i Boška Kovačevića.
Presudom Okružnog suda u Šibeniku od 23. travnja 1993. godine
spomenuta osmorica optuženika osuđena je u odsutnosti na 15 godina
zatvora. Presudom Vrhovnog suda RH od 19. kolovoza 1993. godine
odbijena je žalba optuženika te je potvrđena prvostupnjska presuda
šibenskog suda.

Damir Travica, drugooptuženi u
navedenom sudskom postupku, pravomoćno osuđen na 15 godina zatvora,
izručen je od strane Velike Britanije 11. studenoga 2008. godine i s
obzirom da nije tražio obnovu postupka danas je jedini od pravomoćno osuđenih koji služi zatvorsku kaznu za zločin nad članovima obitelji Čengić.

Napominjemo
kako je spomenutom presudom Okružnog suda u Šibeniku u odsutnosti
osuđeno 30 optuženika, prvih osam za ubojstvo obitelji Čengić, a drugih
dvadeset i dvoje optuženika za razne druge oblike izvršenja kaznenog
djela ratnog zločina, kao što su zastrašivanje, mučenje i protuzakonito
zatvaranje te palež kuća stanovnika hrvatske nacionalnosti u periodu od
svibnja 1991. do kraja siječnja 1992. godine.

Osim spomenutog
Damira Travice, odgovorni za ovaj zločin još uvijek nisu privedeni
pravdi. Suđenje u odsutnosti optužnih, danas pravomoćno osuđenih, nije
rezultiralo odsluženjem zatvorskih kazni te stoga i ne može biti
satisfakcija najbližoj rodbini ubijenih članova obitelji Čengić.
Provjerom podataka u MUP-u, među 60 raspisanih tjeralica nema onih s
imenima osuđenih za zločin nad članovima obitelji Čengić. Usprkos
egzistiranju osuđujuće pravomoćne presude osuđeni su i dalje na
slobodi što, i u ovom konkretnom slučaju ratnog zločina, predstavlja de
facto
amnestiju odgovornih za kazneno djelo ratnog zločina
.

Documenta
poziva odgovorne u policiji i Državnom odvjetništvu na poduzimanje svih
potrebnih mjera kojima bi se osigurala dostupnost optuženih ili
osuđenih ratnih zločinaca kao i pojačala regionalna suradnja u
predmetima u kojima postoje saznanja o prebivalištu osoba koje su
osuđene ili su pod sumnjom da su počinile ratni zločin.

I
ovom prilikom želimo naglasit kako je važno da Republika Hrvatska na
načelima društvene solidarnosti, ravnomjernog snošenja javnog tereta te
pravednog i brzog obeštečenja svih civilnih žrtava rata, obiteljima u
ratu ubijenih civila omogući potrebne vidove reparacija, neovisno o tome
jesu li počinitelji utvrđeni, kazneno progonjeni, oglašen krivima ili
dostupni hrvatskom pravosuđu.