hr | en

Još uvijek nema pravomoćne presude za ratne zločine počinjene tijekom i neposredno nakon “Oluje”, a brojne civilne žrtve rata nisu primjereno obeštećene, upozorili su danas čelnici Documente – Centra za suočavanje s prošlošću, a prenosi agencija HINA. Izvještaj s današnje tiskovne konferencije Documente, Građanskog odbora za ljudska prava i Centra za mir, nenasilje i ljudska prava Osijek, u cijelosti prenosimo u nastavku.

Dosad su ekshumirani posmrtni ostaci 941 osobe ubijene tijekom akcija 1995. (Bljesak i Oluja) od čega je identificirano njih 585 (podaci Uprave za zatočene i nestale ministarstva branitelja RH-a), što je broj koji bi trebao voditi do kaznenog progona, rekla je Vesna Teršelič, voditeljica Documente, predstavivši kvartalni izvještaj o praćenju suđenja za ratne zločine za razdoblje od travnja do lipnja ove godine.

Političke prepreke iz prošlosti su maknute, ne može biti opravdanja za takvu neučinkovitost i neubrzavanje tih procesa jer je to veliki teret naslijeđa prošlosti za hrvatsko društvo koji mogu umanjiti samo pravosuđa Hrvatske i Srbije, ustvrdila je.

Po njenim riječima, problem je i što civilne žrtve u sudskim procesima najčešće ne dobivaju zadovoljštinu, jer se obeštećenje u sudskoj praksi veže uz pitanje je li bilo kaznene presude za ratni zločin. Bez obzira na nacionalnost, i Srbi i Hrvati su u tim tužbama prečesto morali platiti parnične troškove, rekla je.

Mladen Stojanović iz Centra za mir, nasilje i ljudska prava iz Osijeka pozdravlja poboljšanje odnosa srpske i hrvatske vlasti, te protokol o suradnji DORH-a i Tužiteljstva BiH kao, ocijenio je, put ka boljoj suradnji u regiji ključnoj za procesuiranje zločina, na osnovi koje bi se moglo otvoriti pedesetak predmeta u Hrvatskoj i BiH.

Rekao je da je od travnja do lipnja u Hrvatskoj zamjetan pad broja postupaka i glavnih rasprava u odnosu na protekle godine, a danas se predmeti u kojima se održavaju glavne rasprave vode uglavnom protiv pripadnika hrvatskih postrojbi jer su pripadnici srpskih uglavnom nedostupni i sve je manje suđenja u odsutnosti.

U tom je razdoblju donesena prva nepravomoćna osuda za “Oluju”Božo Bačelić je osuđen na pet godina i deset mjeseci za ubojstvo starijeg srpskog bračnog para i srpskog zarobljenika, a trojica pripadnika “Puma” nepravomoćno su oslobođeni optužbe za ubojstvo civila.

Bi li hrvatski sud izrekao istu presudu kada bi srpski vojnik ubio stariji hrvatski bračni par ili hrvatskog zarobljenika, uvjeren sam da bi kazna bila puno veća, ustvrdio je Stojanović.

Eugen Jakovčić iz “Documente” ocjenjuje poraznim da se ponovno treba konstatirati porazna činjenica da još nema pravomoćne presude za “Oluju”. Za nas ta akcija nije samo pobjeda nego i niz ratnih zločina počinjenim nad nevinim civilima, rekao je.

Documenta, Goljp i Centar za mir, nenasilje i ljudska prava Osijek, smatraju da bi zakonodavac trebao razmotriti novi Kazneni zakon koji je blaži za slučajeve ratnog zločina silovanja od prethodnog, odnosno najmanja kazna je tri godine, dok je prije taj minimum bio pet godina.

U vezi izmjena Zakona o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članica EU, Documenta ocjenjuje da počinitelje svih kaznenih djela treba privesti pravdi i da nisu opravdana uvođenja bilo kakvog vremenskog ograničenja u primjeni europskog uhidbenog naloga.

Najavili su da će najesen početi s istraživanjem informativnih emisija HRT-a o praćenju dviju presuda Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju, Jadranku Prliću te Jovici Stanišiću i Franku Simatoviću, u kojima se, kažu, nije pridavala velika pozornost civilnim žrtvama.”

U izvještaju agencije ANADOLIJA prenose se sljedeći detalji s današnje konferencije za novinare. U nastavku prenosimo izvještaj u cijelosti.

“Iako su uspjeli ispuniti niz pretpristupnih kriterija za ulazak u Europsku uniju (EU), Hrvatska nije riješila brojna važna pitanja vezana uz rat i poraće, uključujući velik je broj neprocesuiranih ratnih zločina, nepostojanje zadovoljavajućeg riješenja naknada troškova izgubljenih parnica porodicama poginulih  ili primjereno obeštećene civilnih žrtava rata.

Ovo je generalni zaključak monitoring izvještaja koji su u Zagrebu 2. kolovoza prezentirali Documenta – Centar za suočavanje sa prošlošću, Centar za mir, nenasilje i ljudska prava Osijek i Građanski odbor za ljudska. Izvještaj se odnosi na period od početka godine do 1. srpnja kada je ova zemlja postala članicom Europske unije. 

Tri organizacije posebno ukazuju na činjenicu da za ratne zločine počinjene tokom i nakon vojne akcije „Oluja“ do danas niko u ovoj zemlji nije pravomoćno osuđen, mada je u lipnju ove godine izrečena prva prvostupanjska presuda.

Eugen Jakovčić ispred Documente za agenciju Anadolija kaže kako frustrira činjenica da prodice ubijenih tokom akcije „Oluja“ još uvijek nisu dobile satisfakciju kroz sudski postupak.

„U hrvatskom društvu, a naročito nakon odluke Žalbenog vijeća u predmetu Gotovina i drugi  stvoreno je ozračje u kojem se, a kada se govori o akciji Oluja, prvenstveno naglašava njen osloboditeljski i pobjednički karakter bez ikakvog osvrta na onaj dio te akcije koji je s obzirom na veliki broj počinjenih zločina nad nedužnim civilima imao i zločinački karakter,” kaže Jakovčić.

Međunarodni krivični sud u Haagu oslobodio je krivice generale Antu Gotovinu i Mladena Markača u studenome prošle godine. Akcija Oluja počela je 4., a proglašena okončanom 7. kolovoza 1995. godine. Preme riječima Vesne Teršelič, do sada su ekshumirani posmrtni ostaci 941 osobe ubijene tokom akcija 1995. (Bljesak i Oluja) od čega je identificirano njih 585, „što je broj koji bi trebao voditi do kaznenog progona“.

Županijski sudu u Splitu je 13. lipnja krivim proglasio Božu Bačelića za ubojstvo tri osobe, te je osuđen na kaznu zatvora od pet godina i 10 mjeseci.

Istovremeno, organizacije pozitivnim ocjenjuju pomake napravljene među zemljama u regiji, prije svega sa Srbijom i Bosnom i Hercegovinom, a koji bi eventualno mogli dovesti do bolje suradnje u procesuiranju ratnih zločina.

 „Suradnja najznačajnijih političkih aktera preduvjet je dobroj suradnji u svim sferama, pa tako i suradnji u procesuiranju ratnih zločina,“ smatraju.

U kvartalnom izvještaju organizacije podsjećaju i na osuđujuću presudu koju je MKSJ izrekao 29. svibnja šestorici bivših lidera Herceg Bosne. Prema nepravosnažnoj presudi, Jadranko Prlić osuđen je na 25 godina zatvora, Bruno Stojić, Slobodan Praljak i Milovoj Petković na po 20, Valentin Ćorić na 16, a Berislav Pušić na 10 godina zatvora.

Za svu šestoricu je utvrđeno da snose individualnu krivičnu odgovornost za učešće u udruženom zločinačkom poduhvatu sa ciljem podjarmljivanja ne Hrvata tokom rata u BiH.  Prema ovoj presudi,  na čelu udruženog zločinačkog pothvata bio je prvi predsjednik Hrvatske Franjo Tuđman.

„Mišljenja smo da i aktualna Vlada RH prema zločinima nad muslimanskim i drugim nehrvatskim stanovništvom mora zauzeti jasan stav, kao što je ranije učinio bivši predsjednik Stjepan Mesić, jasno se distancirajući prema politici koja se vodila prema BiH,“ stoji u izvještaju.

Također upozoravaju na „poraznu činjenicu“  da nitko od pripadnika državnog i vojnog vrha Srbije, izuzev niže rangiranih zapovjednika Jugoslovenske narodne armije, nije pred MKSJ osuđen za zločine počinjene na području Hrvatske.

Trenutno je u Hrvatskoj u toku 14 postupaka protiv optuženih za ratne zločine, i to se devet vodi protiv ukupno 17 pripadnika hrvatskih snaga,a pet protiv ukupno šest pripadnika srpskih postrojbi.

Tri organizacije primjećuju i da i dalje brojne civilne žrtve rata nisu primjereno obeštećene, i to zbog nedostatka političke volje za rješavanjem njihovog statusa.

„Aktualna Vlada slijedi greške prethodnika, iako je dužna napraviti konstruktivne iskorake. Društvena solidarnost i pravednost i dalje izostaje,“ zaključuje se

Cijeloviti kvartalni izvještaj se nalazi u prilogu.

Documenta – Centra za suočavanje s prošlošću

Foto:  Marko Lukunić / PIXSELL