Treće zasjedanje ZAVNOH-a / Juraj Hrženjak
70. OBLJETNICA TREĆEG ZASJEDANJA ZAVNOH-a 1944. – 2014. / Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Hrvatske – ZAVNOH, bilo je najviše tijelo narodne vlasti u Hrvatskoj tijekom Drugog svjetskog rata.
Prvo zasjedanje ZAVNOH-a održano je u Otočcu i na Plitvičkim jezerima 1943. godine. Tada je ZAVNOH formalno preuzeo funkciju najvišeg političkog tijela Narodnooslobodilačkoga pokreta, ali je de facto obavljao i funkciju najvišega organa vlasti Hrvatske.
Drugo zasjedanje ZAVNOH-a održano je u Plaškom iste 1943. godine, a tada je donesen proglas o vraćanju Hrvatskoj Istre, Zadra, otoka i drugih teritorija pod talijanskom okupacijom.
Na trećem zasjedanju u Topuskom 1944. godine, ZAVNOH je proglašen najvišim organom državne vlasti Hrvatske, a odluka o pristupanju Hrvatske u federativnu Jugoslaviju donosena je na temelju prava na samoodređenje.
Godine 1945. izvršna funkcija ZAVNOH-a prenesena je na prvu narodnu vladu Hrvatske.
Na četvrtom zasjedanju u Zagrebu 1945. ZAVNOH je promijenio ime u Narodni sabor Hrvatske.
Treće zasjedanje ZAVNOH-a održano je u Topuskom, 8. i 9. maja 1944, a poznato je kao Sabor u Topuskom. Prezidij (predsjedništvo) Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske tada donosi ustavne akte, između ostalih Odluku o proglašenju ZAVNOH-a vrhovnim zakonodavnim i izvršnim predstavničkim tijelom i najvišim organom državne vlasti Demokratske Hrvatske, čime je ZAVNOH postao “jedini pravi državni Sabor Hrvatske” i “predstavnik suvereniteta naroda i države Hrvatske”.
Na trećem zasjedanju ZAVNOH-a usvojena je i Deklaracija o osnovnim pravima naroda i građana Demokratske Hrvatske, a neke od tih povijesnih odluka su:
– Hrvatski i srpski narod u Hrvatskoj potpuno su ravnopravni
– Žene imaju ista prava kao muškarci
ZAVNOH je udario temelje moderne Hrvatske koja je pobjedom u antifašističkoj borbi, po prvi put u svojoj povijesti, postala republikom, u sklopu tadašnje socijalističke Jugoslavije. Predsjednik ZAVNOH-a Vladimir Nazor, postao je prvi predsjednik te prve hrvatske republike. Odluke ZAVNOH-a imale su presudno i dalekosežno značenje te su ustavno-pravni temelj suvremene Republike Hrvatske.
Jedan od sudionika Trećeg zasjedanja ZAVNOH-a bio je Juraj Hrženjak (1917.), koji je tada, kao partizan Prvog hrvatskog korpusa, radio u kulturno-prosvjetnom i propagandnom odjelu – agitpropu, kao pomoćnik komesara za kulturno-politički rad. Potom je izvještavao u “Glasu Prvog hrvatskog korpusa”, listu koji je sam pokrenuo, ističe sudionik Trećeg zasjedanja ZAVNOH-a u Topuskom Juraj Hrženjak.
Topusko je tog proljeća 1944. primilo delegate, prekaljene borce iz svih društvenih slojeva Hrvatske. Probili su se kroz ustaške redove u krajnjoj konspiraciji. Zasjedanje je započelo 8. maja navečer, u 21 sat i trajalo cijele noći, kao i one naredne.
– Prije zasjedanja trebalo je osigurati što veću tajnost kako Nijemci ne bi poslali eskadrilu da nas bombardira. No na slobodnom teritoriju i u slobodnim oazama imali smo izvanrednu tajnost, jednu pravu narodnu konspiraciju, nešto što je danas teško pojmiti. Narod je patio zbog pobijenih članova porodica, a uništavali su nas i tifus i glad. U takvoj teškoj situaciji narod je ostao konspirativan, što se nije moglo organizirati. Jednostavno je imao svijest da mora učiniti sve da se spasi i održi – govori Juraj Hrženjak, zvani Đuka.
– Zasjedanje je otpočetka bilo svečano i čvrsto politički orijentirano. Atmosfera je odisala očekivanjem da treba nešto vrlo krupno da se dogodi, jer to ipak nije bilo Prvo, nego već Treće zasjedanje. Prvog se dana krenulo s referatima o tome koliko je oslobođenog teritorija i kakve snage imamo, a u to vrijeme došli smo do korpusa, koji je bio najveća vojna jedinica. Nakon toga je krenula diskusija, a na kraju su doneseni povijesni zaključci – dodaje Hrženjak.
Prisjeća se kako je po završetku zasjedanja došlo do spontanog veselja uz pjesmu i ples, a idućih dana do nekoliko kongresa na kojima su razrađivani zaključci zasjedanja.
Treće zasjedanje ZAVNOH smatra najznačajnijim zato što je tada ZAVNOH postao najviše političko i izvršno tijelo naroda Hrvatske, te zbog toga što su na njemu potvrđene odluke koje je 1943. godine na svom Drugom zasjedanju donijelo Antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Jugoslavije (AVNOJ) u Jajcu.
– Republike su se dobrovoljno ujedinile u zajedničku državu. Utvrđeno je slobodno ujedinjenje, znači zemlje nisu bile vojnički prisilno ujedinjene. Hrvatska se udružila s ostalim narodima Jugoslavije na federalnom principu, u državu u kojoj je zajamčena ravnopravnost svih naroda i narodnosti. Narod je prihvaćao ideju da imamo zajedničku državu, ali, naravno, da u toj zajedničkoj državi svi budemo ravnopravni, i to je postigao, stvorio je državu Jugoslaviju. Za mene je taj događaj bio nešto veličanstveno, nešto što je jedino kod nas ostvareno i što se kod nas prakticiralo, a što je bilo zasnovano na prvim proglasima borbe protiv fašizma. U tim odlukama ZAVNOH-a došlo je do realizacije tih ideja, u čemu vidim njihovu veličinu i dosljednost – ističe Juraj Hrženjak.
Prije Trećeg zasjedanja ZAVNOH-a slobodni teritorij bile su Dalmacija, Lika, Kordun, Banija i dio Posavine, a slobodne oaze bile su u Pokuplju i Hrvatskom zagorju, od Krapine prema Varaždinu, od Koprivnice preko Bilogore prema Moslavačkoj gori. Ustaše su držali jaka uporišta u Zagrebu, Karlovcu, Sisku i Gospiću, gdje su bili stisnuti u svoje garnizone i divizije. Partizani su držali velik broj sela, a imali su i veliku podršku intelektualaca i radnika, koji su od ranije bili povezani u sindikate i napredna udruženja, što je rezultiralo čvrstim organizacijama za borbu protiv okupatora na različite načine u sklopu Narodnooslobodilačkih odbora. Mreža NOO-a u Hrvatskoj uoči Trećeg zasjedanja obuhvaćala je 4600 rajonskih i seoskih NOO-a te tri oblasna, za Dalmaciju, Slavoniju i Istru.
– Ustaše su napadali u većim snagama, tako i tokom Četvrte ofenzive, koja je bila najveća i najbrutalnija na tom dijelu Hrvatske. I pored svirepe ofenzive neprijatelj se nije mogao održati na tom teritoriju, pa smo se kroz dva mjeseca vratili, nakon čega je uslijedila naša kontraofenziva, u koju smo ušli potpuno desetkovani, oboljeli od tifusa. Unatoč naizgled beznadnom stanju, uspjeli smo osvojiti ciljeve. Četvrta neprijateljska ofenziva pretvorena je u Petu, koja je nastavljena u Bosni i Crnoj Gori, a hrvatske jedinice su sudjelovale u raznim akcijama kako bi oteretile pritisak prema glavnim snagama na Neretvi i Sutjesci. Prije Topuskog, užas koji je nastao Četvrtom ofenzivom malo se popravio, prestali su tifus, glad i bijeda, ljudi su podigli bajtice i smjestili se na zgarištima. Nada u skori završetak rata ojačala je kapitulacijom Italije. Zaplijenjena je značajna količina oružja i hrane, čime je naoružano 80.000 novih boraca. Takav razvoj događaja ugrozio je planove okupatora, ustaša i četnika, i zato su pokrenuli Šestu ofenzivu, koja je u zapadnoj Hrvatskoj dovela do novih teških žrtava, naročito civilnog stanovništva – opisuje Hrženjak.
Kako je okupacija odmicala, to su bili veći otpor i mobilizacija naroda protiv okupatora.
– Ciljeve Francuske revolucije – fraternite, egalite, liberte (bratstvo, jednakost, sloboda) – uspjeli smo realizirati. To više nije bila samo ideja, nego i praksa. Postigli smo tada nešto što je bilo više od europskih dometa, nešto revolucionarno, najljudskije i najhumanije – žene su dobile jednaka prava kao i muškarci, a svi narodi i vjere postali su ravnopravni. Te ideje ZAVNOH je ozakonio u praksu, koja je 1946. godine postala temelj Ustava Narodne Republike Hrvatske. Stvorili smo bratstvo i jedinstvo, što nije komunistička parola, nego humanistički domet. Bez obzira na to kakvi bili režimi, bratstvo i jedinstvo uvijek će ostati načelo i ogromna vrijednost za koju se svatko treba zalagati – ističe Hrženjak.
Smatra kako se danas u Hrvatskoj ti dosezi humanizma uvelike revidiraju.
– Vrijednosti uvijek ostaju vrijednosti, no njihovo prakticiranje ovisi o različitim političkim, socijalnim i obrazovnim okolnostima. Upravo zato što je u Hrvatskoj revizionizam uzeo takvog maha, a vlast tu činjenicu zapostavlja i neće da sagleda dubinu stvari, zbog čega se i događaju referendumi koji nisu u skladu sa ZAVNOH-ovim i s današnjim ustavnim načelima, antifašisti se ujedinjuju i uskoro formiramo hrvatsku antifašističku ligu – zaključuje Juraj Hrženjak.
Razgovor s Đukom Hrženjakom je objavljen u Tjedniku Novosti, autorica Mirna Jasić
