hr | en

“Stari novinarski imperativ o prikazivanju obje strane medalje jedne te iste priče u slučaju haaških suđenja zdušno se gazi, a medijski prostor otvara se svakojakim šarlatanima koji imaju štogod za reći u obranu generala”, zaključuje novinarka Tamara Opačić u svom komentaru, objavljenom na nezavisnom portalu H-alter, 16.05.2012. a povodom medijskog izvještavanja u slučaju žalbene rasprave pred Međunarodnim kaznenim sudom za ratne zločine u bivšoj Jugoslaviji (MKSJ) u predmetu GotovinaMarkač.

U nastavku, komentar donosimo u cijelosti.

Nakon više od godinu dana od izricanja prvostupanjske presude generalima Gotovini, Markaču i Čermaku, hrvatske medije ponovno su preplavile slike iz haaške sudnice. Iako se u međuvremenu pod krovom Međunarodnog kaznenog suda za ratne zločine štošta dogodilo, ništa nije bilo vrijedno tolike pozornosti kao sudbina umirovljenih generala u žalbenom postupku. Jer ona je u uređivačkoj politici hrvatskih, a tako i srpskih i bosanskih medija u slučaju suđenja njihovim voljenim vojvodama, nemjerljiva sa sudbinama desetaka tisuća žrtava rata. Pa osim što se niti minimum pozornosti ne želi podariti “tuđim” žrtvama, ako je suditi po škrtom izvještavanju o, primjerice, slučaju Šešelj, niti one domaće nisu vrijedne makar medijske zadovoljštine. 

Ponavljanjem navijačkog obrasca, koji se prilikom izricanja prvostupanjske presude očitovao u davanju prostora vox populi izjavama prepunih stereotipa i zanemarivanju predstavnika Suda, koji je naposljetku rezultirao prolijevanjem suza, hrvatski mainstream mediji ponovno su posegnuli za neprofesionalnom metodom. U slučaju haaških suđenja, stari novinarski imperativ o prikazivanju obje strane medalje jedne te iste priče zdušno se gazi, a medijski prostor otvara se svakojakim šarlatanima koji imaju štogod za reći u obranu generala.

Uz Andriju Hebranga, koji se povodom HDZ-ovih unutarstranačkih izbora u Jutarnjem listu odlučio zaigrati na kartu čovječnosti prvog hrvatskog predsjednika, glavna zvijezda, izuzev generala Gotovine i Markača, bila je ona hollywoodskog sjaja. Postupak je na licu mjesta glavom i bradom pratio Goran Višnjić. “Nisam ovdje da bih držao govore i propovijedao bilo kome. Znam za plemenite napore ICTY-a da pokuša donijeti mir u regiji. Došao sam ovdje da ljubazno zamolim Sud da se ne vodi političkim razlozima u razmatranju ove žalbe, nego činjenicama i pravdom. Mislim da smo svi ovdje na kraju krajeva zbog pravde”, ispalio je Višnjić i završio u središnjem Dnevniku HRT-a, gdje je dobio više minutaže od tužiteljstva.

Uz bok doktoru Luki Kovaču iz Hitne službe stao je njegov imenjak Mišetić sa svom silom pravnih stručnjaka iz tima obrane. A na njima je, kako im i samo ime govori, da za sramotno visoku sumu proračunskog novca ne kazuju ništa izuzev onoga što ide u korist njihovim klijentima. Stoga ne čudi što je konzumacija samo jedne strane priče, ali i iznošenja neistina u najgledanijim emisijama, kako potvrđuje istraživanje Documente, dovela do opće neinformiranosti hrvatskih građana koji jedva da znaju zašto su generali uopće završili u Haagu, a kamoli zašto su im nepravomoćne kazne tako visoke.

Uz to, zamjetno je i prešućivanje činjenica pa tako središnja informativna emisija HTV-a Dnevnik, od 14. svibnja 2012. nije prikazala pitanje suca Merona tužiteljstvu o tome koliki je utjecaj imala odluka krajinskog rukovodstva da pozove stanovništvo na evakuaciju, niti odgovor tužiteljice Ingrid Elliot  da utjecaja praktično nije bilo jer je odluka o evakuaciji donijeta 4. kolovoza 1995. godine u 17 sati, dok je većina stanovništva već bila u izbjegličkim kolonama od ranog jutra kada je započeo artiljerijski napad.

Dok se god građane bude uvjeravalo u nedužnost vojnih zapovjednika i informiralo ih o trivijama, poput toga koje je vino pio Gotovina tijekom uhićenja, kako posluju Čermakove firme, kako je za vrijeme bijega napredovao pčelinjak Ratka Mladića i kojim se metodama služio doktor Dabić, bit će i suzama pokislih gradskih trgova. Za to vrijeme najpoznatiji zatvorenici drugovat će s onu stranu pritvorske jedinice. Jer kako je u neformalnom razgovoru s novinarima potvrdio upravitelj jedinice, jedina stvar oko koje postoje razmirice unutar njihovog prijateljskog okruženja jest – nogomet. A dok pritvorenici zajedno slave katoličke, pravoslavne i muslimanske svetkovine, u njihovo se ime kod kuće i dalje suznih očiju poziva na mržnju.

Komentar “Sva slava obrani”, H-Alter, autorica / Tamara Opačić / datum objave; 16.05.2012.