Izvještaj o praćenju suđenja za ratne zločine za 2016. godinu
Hrvatsko pravosuđe se i nadalje suočava s velikim brojem neprocesuiranih ratnih zločina. Od 490 zločina evidentiranih u bazi podataka ratnih zločina Državnog odvjetništva Republike Hrvatske (u daljem tekstu DORH), za 168 (34%) zločina počinitelji su i dalje nepoznati.
Posljednje ažurirano izvješće Državnog odvjetništva Republike Hrvatske iz svibnja 2017.2 godine koje se referira na prijašnju 2016. godinu, donosi kvantitativni prikaz njihova rada na području procesuiranja ratnih zločina. DORH izvještava o broju zaprimljenih kaznenih prijava, optuženih osoba kao i nepravomoćno okončanim postupcima. Tako su tijekom 2016. godine optužene 84 osobe, dok je u odnosu na 21 osobu donesena presuda. U odnosu na ovaj broj optuženika, tri specijalizirana županijska državna odvjetništva (ŽDO Rijeka, Split i Zagreb) podignula su 12 optužnica, dok ŽDO Osijek drugu godinu zaredom nije produciralo niti jednu optužnicu za ratni zločin. Riječ je o optužnicama kojima su obuhvaćeni planirani i široko rasprostranjeni napadi (bez izbora cilja) na civilno stanovništvo, podignutima protiv velikog broja optuženika kojima će se po svemu sudeći suditi u odsutnosti suprotno ustaljenim međunarodnim standardima.
Postotak u potpunosti razriješenih zločina vrlo je mali. Razlog tome su brojne optužnice podignute devedesetih pa i u desetljeću nakon, protiv hrvatskom pravosuđu nedostupnih optuženika, kao i suđenja koja se godinama provode ili višestruko ponavljaju pred prvostupanjskim vijećima. Ovakav modus operandi dodatno iscrpljuje personalne i financijske resurse tužiteljstva, žrtve se iznova traumatiziraju, a svjedoci iskazuju zamor tijekom višekratnih davanja iskaza pred sudom.
Suđenja za ratne zločine u 30 predmeta koja su tijekom 2016. praćena pred specijaliziranim sudovima karakterizira rijetko zakazivanje glavnih rasprava, dugotrajnost postupaka, česta ponavljanja, nedostupnost okrivljenika te niske zatvorske kazne.
Nepravomoćne presude donesene su u 13 predmeta protiv 26 okrivljenika. U odnosu na 21 optuženika doneseno je 9 osuđujućih presuda dok je od optužbe u 4 predmeta oslobođeno 5 optuženika.
Također, interes javnosti, posebice medija, za suđenja za ratne zločine, kako pred nacionalnim sudovima, tako i pred Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) te u susjednim državama, rapidno jenjava, a izostaje i razumijevanje svrhe suđenja za ratne zločine. Umjesto priznavanja patnje žrtvama i distanciranja od zločina, bilježimo nastavak kontinuiranog i široko rasprostranjenog poricanja zločina i odbijanja prihvaćanja činjenica utvrđenih pravomoćnim presudama.
