Slučaj sestara Vuković – Zločin u Medarima
Praksa da hrvatsko pravosuđe civilnim žrtvama rata umjesto materijalne i sudske satisfakcije ispostavlja račun za parnične troškova nakon izgubljenih građanskih parnica, još uvijek je pravilo, a ne iznimka u RH-a.
Kao primjer takvog odnosa države prema obiteljima nasilno ubijenih civila je slučaj sestara Vuković, na kojeg još jedom podsjećamo u svjetlu sutrašnje obljetnice stradanja srpskih civila u selu Medari.
Sestrama Vuković, Radmili i Mirjani, roditelji (Milutin, r.1945., Cvjeta, r. 1950.) i mlađa sestra (Dragana, r. 1988.) ubijeni su 01. svibnja 1995. u selu Medari, tada općina Nova Gradiška. Tragičnu sudbinu obitelji, Radmila i Mirjana, su izbjegle činjenicom da su se u trenutku zločina nalazile kod rodbine u susjednoj BiH.
Na Zavodu za sudsku medicinu u Zagrebu, 29. ožujka 2011. identificirani su posmrtni ostaci ubijenih članova obitelji Vuković.
Podsjećamo da se zločin u Medarima dogodio nakon što su, tijekom vojno redarstvene akcije HV-a i MUP-a RH-a “Bljesak”, hrvatski vojnici ušli u selo oko 6 sati ujutro, te na svirep način usmrtili dvadeset i dvoje civila od njih dvadeset i četvero koliko ih se zateklo u selu. Od 22 žrtve zločina u Medarima troje je djece (dvije djevojčice u dobi od sedam i osam, te dječak u dobi od 11 godina) i 11 žena.
Vojno redarstvena akcija HV-a i MUP-a Republike Hrvatske “Bljesak” izvedena je 01. i 02. svibnja 1995. godine u do tada okupiranom dijelu Zapadne Slavonije, nakon čega je taj dio teritorija ponovno integriran u ustavno – pravni poredak Republike Hrvatske.
VRA “Bljesak” je omogućila izbjeglom stanovništvu s dijelova triju općina Pakrac, Novska i Nova Gradiška, ponovni povratak u vlastite domove.
Sestre Vuković u rujnu 2006. godine pokreću odštetni postupak pred općinskim sudom u Novoj Gradiški a na temelju Zakona o odgovornosti RH-a za štetu uzrokovanu od pripadnika hrvatskih oružanih i redarstvenih snaga tijekom Domovinskog rata. Isti sud u studenome 2009. odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan.
Prethodno je građansko – upravni odjel Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu odbio zahtjev za sklapanjem vansudske nagodbe jer po njihovom tumačenju nije u pitanju ratni zločin, već su stradali civili ratna šteta. Prema tvrdnjama odvjetnika obitelji Vuković, u selu nije bilo paravojnih postrojbi, a roditelji i sestra tužiteljica ubijeni su vatrenim oružjem iz neposredne blizine.
Općinsko državno odvjetništvo u Novoj Gradiški pokrenulo je ovrhu nad nekreteninama, dok s druge strane po pitanju kaznenog procesuiranja odgovornih za zločin u Medarima poduzima tek predistražne radnje protiv nepoznatih počinitelja.
Institucije RH-a odbile su sve zahtjeve obitelji Vuković u vezi otpisa spomenutih troškova tako da im i dalje prijeti ovrha nad u ratu uništenom nekretninom u RH-a i to temeljem troška koji je proizašao iz parničnog postupka, pokrenutog u vezi zahtjeva za naknadom nematerijalne štete radi usmrćenja roditelja i malodobne sestre.
I ovom prilikom želimo naglasiti kako je važno da Republika Hrvatska na načelima društvene solidarnosti te pravednog i brzog obeštečenja svih civilnih žrtava rata, obiteljima u ratu ubijenih civila omogući potrebne vidove reparacija, neovisno o tome jesu li počinitelji utvrđeni, kazneno progonjeni, oglašeni krivima ili dostupni hrvatskom pravosuđu.
Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću
