hr | en

Dva desetljeća nakon što su počinjene
neke od najgorih strahota tijekom Domovinskog rata, žrtve iz Hrvatske
još uvijek čekaju pravdu, priznanje i podršku. Ovo su zaključci s okruglog stola održanog u Vukovaru 03. travnja 2012., na temu seksualnog nasilja u ratu,
u organizaciji Programa Ujedinjenih naroda za razvoj (UNDP) u Hrvatskoj
i Grada Vukovara te uz potporu Ureda predsjednika RH-a.

“Iako je
Međunarodni sud za ratne zločine na području bivše Jugoslavije
ustanovio da silovanje u vrijeme rata kao i seksualno maltretiranje
predstavljaju ratni zločin i mučenje, prema nalazima Documente
Centra za suočavanje s prošlošću, do sad se samo 17 sudskih progona u
Hrvatskoj bavilo slučajevima seksualnog nasilja”, istaknula je Vesna Teršelič.

U
nastavku donosimo dijelova izvještaja portala Index.hr s glavnim naglascima
vukovarskog skupa, a u prilogu cjelovito izlaganje voditeljice Documente-Centra za suočavanje s prošlošću.

U raspravi na temu “Seksualno nasilje u ratu i procesuiranje počinitelja seksualnog nasilja tijekom rata”, a koju je moderirala savjetnica predsjednika Republike Hrvatske Zrinka Vrabec Mojzeš, sudjelovali su; Predrag Matić, ministar branitelja, Louisa Vinton, koordinatorica UN-a, stalna predstavnica Programa Ujedinjenih naroda za razvoj (UNDP) u Hrvatskoj , Eve Ensler,
ugledna i svjetski poznata američka dramaturginja i aktivistica za
ženska ljudska prava, predstavnici/e ministarstva pravosuđa i zdravstva,
predstavnici/e organizacija civilnog društva, žrtve silovanja u ratu i
drugi.

Skup je organiziran kako bi se skrenula
pažnja na stradanja žrtava silovanja te kako bi se mobilizirale državne
institucije i organizacije civilnog društva da intenziviraju svoja
nastojanja da se počinitelji kazne i da se odgovori na potrebe žrtava.

“Hrvatska kao država skrbi za svoje
branitelje s velikim poštovanjem i velikodušnošću koju bi neki mogli
nazvati i pretjeranom” – rekla je Louisa Vinton,
koordinatorica UN-a i stalna predstavnica Programa Ujedinjenih naroda za
razvoj (UNDP) u Hrvatskoj. “Žrtve seksualnog nasilja, koje imaju rane
duboke kao i svaki ranjeni branitelj, sigurno zaslužuju jednako
priznanje i suosjećanje. Međutim, njihova stradanja su predugo bila
zanemarivana, a njihove potrebe ignorirane.”

Dvije preživjele žrtve kontinuiranih
silovanja tijekom okupacije Vukovara 1991. godine podijelile su strahote
koje su iskusile te govorile o zanemarivanju od strane pravnih i
socijalnih institucija.

“Zločinci su na slobodi, a briga za žrtve je nedostatna”, poručila je Marija Slišković,
predsjednica Udruge žena stradalih u Domovinskom ratu, dodajući “kriva
je poruka poslana jer žrtve su prepuštene same sebi, te se same moraju
nositi s posljedicama, a počiniteljima je omogućeno da vjeruju kako ono
što su učinili nije zločin. Tako žive posljednjih 20 godina.”

Ministar branitelja Predrag Matić
istaknuo je “kao vukovarski branitelj proveo sam 9 mjeseci u tri ratna
logora u Srbiji i proživio mnoge traume. Međutim, jedna od trauma koja
me stalno prati su krici žena u logorima. Iz tih krikova nije bilo teško
zamisliti što se tim ženama događa. Od strane institucija, nije
učinjeno dovoljno da se pomogne žrtvama. Malom broju žena utvrđen je
status civilnih žrtava rata. Ono što želimo je da u Zakonu o hrvatskim
braniteljima silovanje bude nazvano pravim imenom, a to je ratni zločin.
Mijenjanje domaćih zakona o žrtvama rata zasnovano je na postojanju
invalidnosti. Ali, ove rane su rane neke druge vrste – rane duše i
ponosa.

Sudionici su također upozorili na
nejednakosti između sveobuhvatne podrške koja se osigurava za hrvatske
branitelje (čije se godišnje olakšice procjenjuju na 1,8% BDP-a), te na
potpuni izostanak zdravstvenog i mirovinskog osiguranja, ili drugih
povlastica za žrtve seksualnog nasilja. Neki su zagovarali da se žrtvama
silovanja dodijeli status civilnih žrtava rata.

Pozivajući se na svoja iskustva savjetovanja žrtava iz Bosne i Hercegovine, Marijana Senjak
naglasila je “Oporavak je moguć, nije slučajan i ima svoje predvidljive
faze. Primarno je potreban sveobuhvatan pristup, od psihološke,
ginekološke i općepravne pomoći. No kroz naše iskustvo u Udruženju žena
“Medica” u Zenici pokušavamo pomoći kroz više terapijskih modela s mnogo
etapa”.

Predstavnici državnih institucija koji
su bili prisutni, priznali su izazove koji postoje kod kažnjavanja
počinitelja, ali su svejedno uputili poziv žrtvama da prebrode svoju
tišinu i javno istupe.

Davor Petričević,
osječki županijski državni odvjetnik naglasio je “Ovakva vrsta ratnih
zločina iznimno je teška za procesuiranje, ponekad i nemoguća, no to ne
sprječava naše istražitelje da u suradnji sa sudom u Haagu, ali i
specijalnim tužiteljstvom za ratne zločine u Beogradu, svim sredstvima
tražimo nove dokaze i podižemo nove optužnice. Naglašavam, nijedan od
tih predmeta ne stoji u ladici.”

Kao posebna gošća, u organizaciji Centra za ženske studije, na skupu je sudjelovala Eve Ensler,
američka dramaturginja, autorica Vagininih monologa, predstave kojom se
promiče svijest o nasilju nad ženama. “Sjedila sam danas tu i slušala
riječi žena koje su bile žrtve silovanja, jednostavno, obuzeo me bijes.
Život jedne žene je život svih nas. Ako netko nanese bol jednoj ženi,
nanio je bol svima nama. Ja plačem svaki dan za sve žene žrtve
seksualnih zločina u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini u cijelom svijetu,
plačem i nije me to sram reći”.