hr | en

Documenta – Centar za
suočavanje s prošlošću, u suradnji s Građanskim odborom za ljudska
prava i Centom za mir, nenasilje i ljudska prava Osijek organizirala je
javnu raspravu pod naslovom Društveni odjeci i pravosudne konzekvence prvostupanjske presude MKSJ-a u predmetu Gotovina, Čermak, Markač. Na raspravi koja se održala u srijedu 20. travnja (10.00 h), u Kući ljudskih prava u Zagrebu govorili su Ivica Đikić, glavni urednik tjednika Novosti i koautor knjige “Gotovina-stvarnost i mit”, Markačev odvjetnik Goran Mikuličić, i sveučilišni profesor Žarko Puhovski i predsjednik Građanskog odbora za ljudska prava Zoran Pusić.

Povod javnoj raspravi, koju je moderirala Vesna Teršelič, voditeljica Documente
reakcije su javnosti i vrha vlasti na presude u slučaju hrvatskih
generala: “Šok i nevjericu koja je nastupila u javnosti objavom haaške
presude hrvatskim generalima smatram prije svega posljedicom
nepostojanja objektivnog i pravovremenog informiranja te kontinuiranog
manipuliranja sa činjenicama o tijeku i pojedinim dijelovima suđenja i
to od strane većine hrvatskih medija. Kroz izvještaje uglavnom smo
informirani o stavovima braniteljskih timova trojice generala a potpuno
su zanemarene informacije o tragičnim sudbinama žrtava, rekla je
voditeljica Documente i ponovila činjenice o 600 ubijenih
civila i 22 tisuće spaljenih kuća u tijeku i po završetku vojnih
djelovanja vojno redarstvene operacije Oluja .

Žarko Puhovski, bivši
predsjednik HHO-a istaknuo je kako reakcije medija (u čijim
izvještajima se ne spominju žrtve Oluje i činjenice koje o tome govore)
i javnosti pokazuju da je Hrvatska i dalje nespremna za suočavanje s
prošlošću te je ukazao na neke od mistifikacija koje su se pojavile
nakon presude :Prva je ona koja je stvarala atmosferu o nevinim
generalima. Druga mistifikacija je da je presudom osuđena Hrvatska kao
država nastala na zločinu, treća da je presudom osuđena Oluja i četvrta
koja udruženi zločinački pothvat smatra preprekom da Hrvatska bude
ravnopravni član međunarodne zajednice.” Neki od medija u svojim
izvještajima sa rasprave istaknuli su i one dijelove u izlaganju prof.
Puhovskog u kojima izražava uvjerenje “da se udruženi
zajednički pothvat više ne može maknuti iz krajnje presude iako
vjeruje da će presude generalima biti radikalno smanjene uz naglasak
kako i država, što
više pomaže obranama da iz toga iziđu, to više potkrepljuje
pretpostavku o nekakvom zajedničkom pothvatu, pa makar ne više i
zločinačkom”.

“Usporedbom popisa stanovništva iz 1991.
i 2001. vidi se da je broj pripadnika srpske manjine u Hrvatskoj
smanjen za tri puta, a takve se stvari nikada ne događaju prirodnim
putem, nego su efekti etničkog čišćenja’, rekao je Puhovski. S druge
strane u javnosti sve prisutno usko interpretiranje domoljublja ipak
nema onu snagu devedesetih te su izostala veća okupljanja i nemiri
građana a to je po mišljenju bivšeg predsjednika HHO-a ipak znak da će
se prihvatiti odgovornost a ne krivica za događaje iz kolovoza 1995.
godine.

Po mišljenju urednik tjednika Novosti i jednog od autora knjige “Gotovina stvarnost i mit” Ivice Đikića medijski
su odjeci presude generalima bili neprofesionalni uz svjesno
odustajanje od novinarstva. U takvoj medijskoj histeriji spoznaje o
istini su unaprijed zadane i kroz taj pristup jedino je važno
ispoljavati mržnju prema sudu uz potpuno zanemarivanje činjenica. U toj
općoj mobilizaciji, naglašava Đikić polazi se od toga da građani
Hrvatske u velikoj većini ne znaju što se to točno dogodilo u kolovozu
1995. i da im nisu ni važne činjenice o ubijenim civilima srpske
nacionalnosti. Đikić misli da su u svojim izjavama i reakcijama građani,
političari kao i odvjetnički timovi pokazali puno veću zrelost od
medija koji su u cijeloj ovoj društvenoj “drami” odigrali najnegativniju
ulogu. Najčitaniji portali su vrlo profesionalno izvještavali o
presudi. Smatra da se „dosad naime, smatralo da su oni manje vrijedni,
manje ozbiljni i manje relevantni a ova situacija je pokazala da to
nije točno. To je veliki dobitak i zaslužuje unutarnovinarsku raspravu i
analizu”. Đikić je u nastavku naglasio kako ne vjeruje u medije koji
zanemaruju svoju društvenu odgovornost ističući još jednom skandalaznost
i zgroženost ne samo načinom na koji su mediji popratili izricanje
presude već i sam tijek haaškog suđenja generalima. „U toj situaciji
imam potpuno razumijevanje za emotivne reakcije građana jer naprosto
nije bilo realnog i objektivnog izvještavanja o svim činjenicama koje su
iznesene tijekom suđenja.“ Jedan od motiva za, kako je dodao, medijsku histeriju jest u tome da se pokuša jednokratno profitirati na presudi.

Goran Mikuličić, odvjetnik Mladena Markača, koji je prvostupanjskom presudom osuđen na 18 godina zatvora, objasnio je da će se u žalbenom postupku pokušati oboriti institut združenog zločinačkog pothvata jer smatra da ga Haaški sud uopće nije smio primijeniti.
Naime, odvjetnik Mikuličić tvrdi kako se institut „združenog
zločinačkog pothvata“ (ZZP) pojavljuje u međunarodnom pravu tek u praksi
Međunarodnog kaznenog suda kao i kroz Konvenciju o suzbijanju
terorizma, a ti akti i praksa stvarani su nakon 2000-te godine te se ne
bi smjeli primjenjivati na kaznena djela počinjena prije tog vremena.
Odvjetnik Mikuličić upozorio je da je Haški sud već u nekoliko navrata
donio presude temeljem instituta ZZP-a (Martić, Tadić) ali prema njemu
sud nije imao ovlasti koristiti taj institut i time je izašao izvan
mandata svog djelovanja.

‘Tužiteljstvu i vijeću odgovara primjena
tog instituta jer simplificira dokazivanje kaznene odgovornosti. Ako
je nesporno potvrđeno da su počinjeni zločini, što naravno da jest, i
ako imate nadređenu osobu potencijalnim počiniteljima, onda to možete
primijeniti’, pojasnio je Mikuličić.

Također je upozorio kako se nakon 8.
kolovoza 1995. više ne može govoriti o postojanju „oružanog sukoba“ na
teroriji tzv. SAO Krajine jer nakon tog datuma tamo više nije bilo
neprijateljske vojske te se nakon tog datuma ne bi trebalo
primjenjivati međunarodno pravo vezano uz oružane sukobe.

Upozorio je i na nedostatak argumenata
obrane u samoj prvostupanjskoj presudi, (npr. nema iskaza pojedinih
svjedoka obrane u tekstu presude) što prema njemu predstavlja bitnu
povredu postupka.

Predsjednik Građanskog odbora za ljudska prava Zoran Pusić rekao je kako nitko ne poriče da je Oluja oslobodilačka akcija te je dodao kako je osuđujuće da se ta vojna akcija upotrijebila kako bi se ostvarila ideja etničkog čišćenja.
Gotovinina uloga, rekao je Pusić, bila je u vojnom dijelu akcije koji
se odnosio na to da se neprijatelj vojno pobijedi, a ne da se očisti
narod koji tamo živi. Slučaj Gotovina, a i Markač, po Pusićevu
mišljenju, treba odvojiti od
udruženoga zločinačkog pothvata naglasili su mediji u izvještajima sa
rasprave o presudi MKSJ-a u predmetu Gotovina, Čermak, Markač.

Transkript rasprave uskoro će biti dostupan na našoj web stranici.