Rasprava o presudi MKSJ u predmetu Gotovina, Čermak, Markač

Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću, u suradnji s Građanskim odborom za ljudska prava i Centom za mir, nenasilje i ljudska prava Osijek organizirala je javnu raspravu pod naslovom Društveni odjeci i pravosudne konzekvence prvostupanjske presude MKSJ-a u predmetu Gotovina, Čermak, Markač. Na raspravi koja se održala u srijedu 20. travnja (10.00 h), u Kući ljudskih prava u Zagrebu govorili su Ivica Đikić, glavni urednik tjednika Novosti i koautor knjige “Gotovina stvarnost i mit”, Markačev odvjetnik Goran Mikuličić, i sveučilišni profesor Žarko Puhovski i predsjednik Građanskog odbora za ljudska prava Zoran Pusić.

Povod javnoj raspravi, koju je moderirala Vesna Teršelič, voditeljica Documente reakcije su javnosti i vrha vlasti na presude u slučaju hrvatskih generala: “Šok i nevjericu koja je nastupila u javnosti objavom haaške presude hrvatskim generalima smatram prije svega posljedicom nepostojanja objektivnog i pravovremenog informiranja te kontinuiranog manipuliranja sa činjenicama o tijeku i pojedinim dijelovima suđenja i to od strane većine hrvatskih medija. Kroz izvještaje uglavnom smo informirani o stavovima braniteljskih timova trojice generala a potpuno su zanemarene informacije o tragičnim sudbinama žrtava, rekla je voditeljica Documente i ponovila činjenice o 600 ubijenih civila i 22 tisuće spaljenih kuća u tijeku i po završetku vojnih djelovanja vojno redarstvene operacije Oluja .

Žarko Puhovski, bivši predsjednik HHO-a istaknuo je kako reakcije medija (u čijim izvještajima se ne spominju žrtve Oluje i činjenice koje o tome govore) i javnosti pokazuju da je Hrvatska i dalje nespremna za suočavanje s prošlošću te je ukazao na neke od mistifikacija koje su se pojavile nakon presude :Prva je ona koja je stvarala atmosferu o nevinim generalima. Druga mistifikacija je da je presudom osuđena Hrvatska kao država nastala na zločinu, treća da je presudom osuđena Oluja i četvrta koja udruženi zločinački pothvat smatra preprekom da Hrvatska bude ravnopravni član međunarodne zajednice.” Neki od medija u svojim izvještajima sa rasprave istaknuli su i one dijelove u izlaganju prof. Puhovskog u kojima izražava uvjerenje “da se udruženi zajednički pothvat više ne može maknuti iz krajnje presude iako vjeruje da će presude generalima biti radikalno smanjene uz naglasak kako i država, što
više pomaže obranama da iz toga iziđu, to više potkrepljuje pretpostavku o nekakvom zajedničkom pothvatu, pa makar ne više i
zločinačkom”.

“Usporedbom popisa stanovništva iz 1991. i 2001. vidi se da je broj pripadnika srpske manjine u Hrvatskoj smanjen za tri puta, a takve se stvari nikada ne događaju prirodnim putem, nego su efekti etničkog čišćenja’, rekao je Puhovski. S druge strane u javnosti sve prisutno usko interpretiranje domoljublja ipak nema onu snagu devedesetih te su izostala veća okupljanja i nemiri građana a to je po mišljenju bivšeg predsjednika HHO-a ipak znak da će se prihvatiti odgovornost a ne krivica za događaje iz kolovoza 1995. godine.

Po mišljenju urednik tjednika Novosti i jednog od autora knjige “Gotovina stvarnost i mit” Ivice Đikića medijski su odjeci presude generalima bili neprofesionalni uz svjesno odustajanje od novinarstva. U takvoj medijskoj histeriji spoznaje o istini su unaprijed zadane i kroz taj pristup jedino je važno ispoljavati mržnju prema sudu uz potpuno zanemarivanje činjenica. U toj općoj mobilizaciji, naglašava Đikić polazi se od toga da građani Hrvatske u velikoj većini ne znaju što se to točno dogodilo u kolovozu 1995. i da im nisu ni važne činjenice o ubijenim civilima srpske nacionalnosti. Đikić misli da su u svojim izjavama i reakcijama građani, političari kao i odvjetnički timovi pokazali puno veću zrelost od medija koji su u cijeloj ovoj društvenoj “drami” odigrali najnegativniju ulogu. Najčitaniji portali su vrlo profesionalno izvještavali o presudi. Smatra da se „dosad naime, smatralo da su oni manje vrijedni, manje ozbiljni i manje relevantni a ova situacija je pokazala da to nije točno. To je veliki dobitak i zaslužuje unutarnovinarsku raspravu i analizu”. Đikić je u nastavku naglasio kako ne vjeruje u medije koji zanemaruju svoju društvenu odgovornost ističući još jednom skandalaznost i zgroženost ne samo načinom na koji su mediji popratili izricanje presude već i sam tijek haaškog suđenja generalima. „U toj situaciji imam potpuno razumijevanje za emotivne reakcije građana jer naprosto nije bilo realnog i objektivnog izvještavanja o svim činjenicama koje su iznesene tijekom suđenja.“ Jedan od motiva za, kako je dodao, medijsku histeriju jest u tome da se pokuša jednokratno profitirati na presudi.

Goran Mikuličić, odvjetnik Mladena Markača, koji je prvostupanjskom presudom osuđen na 18 godina zatvora, objasnio je da će se u žalbenom postupku pokušati oboriti institut združenog zločinačkog pothvata jer smatra da ga Haaški sud uopće nije smio primijeniti. Naime, odvjetnik Mikuličić tvrdi kako se institut „združenog zločinačkog pothvata“ (ZZP) pojavljuje u međunarodnom pravu tek u praksi Međunarodnog kaznenog suda kao i kroz Konvenciju o suzbijanju terorizma, a ti akti i praksa stvarani su nakon 2000-te godine te se ne bi smjeli primjenjivati na kaznena djela počinjena prije tog vremena. Odvjetnik Mikuličić upozorio je da je Haški sud već u nekoliko navrata donio presude temeljem instituta ZZP-a (Martić, Tadić) ali prema njemu
sud nije imao ovlasti koristiti taj institut i time je izašao izvan mandata svog djelovanja.

‘Tužiteljstvu i vijeću odgovara primjena tog instituta jer simplificira dokazivanje kaznene odgovornosti. Ako je nesporno potvrđeno da su počinjeni zločini, što naravno da jest, i ako imate nadređenu osobu potencijalnim počiniteljima, onda to možete primijeniti’, pojasnio je Mikuličić.

Također je upozorio kako se nakon 8. kolovoza 1995. više ne može govoriti o postojanju „oružanog sukoba“ na teroriji tzv. SAO Krajine jer nakon tog datuma tamo više nije bilo neprijateljske vojske te se nakon tog datuma ne bi trebalo primjenjivati međunarodno pravo vezano uz oružane sukobe.

Upozorio je i na nedostatak argumenata obrane u samoj prvostupanjskoj presudi, (npr. nema iskaza pojedinih svjedoka obrane u tekstu presude) što prema njemu predstavlja bitnu povredu postupka.

Predsjednik Građanskog odbora za ljudska prava Zoran Pusić rekao je kako nitko ne poriče da je Oluja oslobodilačka akcija te je dodao kako je osuđujuće da se ta vojna akcija upotrijebila kako bi se ostvarila ideja etničkog čišćenja. Gotovinina uloga, rekao je Pusić, bila je u vojnom dijelu akcije koji se odnosio na to da se neprijatelj vojno pobijedi, a ne da se očisti narod koji tamo živi. Slučaj Gotovina, a i Markač, po Pusićevu mišljenju, treba odvojiti od udruženoga zločinačkog pothvata naglasili su mediji u izvještajima sa
rasprave o presudi MKSJ-a u predmetu Gotovina, Čermak, Markač.

Transkript rasprave uskoro će biti dostupan na našoj web stranici.