hr | en

Prije 19 godina, 18. prosinca 1991., pripadnici HV-a D. Leskovar, Ž. Belina, D. Milić, I. Grgić i Z. Plesec, u uniformama HV-a i s oružjem HV-a (ali “izvan radnog vremena”) upali su u kuću obitelji Mileusnić u Novskoj.

Tom prilikom ubijene su Goranka i Vera Mileusnić, kći i suprugu Petra Mileusnića, te njihova susjeda Blaženka Slabak koja je bila u posjeti. Petar Mileusnić je teško ranjen i on je iskočivši kroz prozor uspio pobjeći. Ubojice su uhvaćeni, krivnja im je dokazana, priznali su da su pucali, Vojni sud pokreće postupak protiv Leskovara, Beline i Milića, ali ih oslobađa primjenom zakona o oprostu!? Obrazlažući svoju odluku Vojni sud, u sastavu K. Mudrovčić, V. Mioč, R. Ščekić, kaže da su počinioci ubojstava (ali ne ratnog zločina!) “bili revoltirani slikama pada Vukovara”.

Krajem srpnja 2009., 17 godina poslije “obustave kaznenog progona” što je, prevedeno na “nepravnički” jezik, značilo oslobađanje nesumnjivih ubojica i počinitelja teškog ratnog zločina, Županijsko državno odvjetništvo Sisak inicira kazneni postupak protiv Ž. Beline, D. Milića, I. Grgića i Z. Pleseca (D. Leskovar je u međuvremenu umro), optužujući ih sada za ratni zločin protiv civilnog stanovništva. Vrhovni sud donosi krajem ožujka 2010. odluku (po žalbi osumnjičenih da je to kršenje načela “ne bis in idem” – ne dva put za isto) da to nije “suđenje za isto djelo” jer “se ne isključuje mogućnost kasnijeg vođenja postupka za djelo ratnog zločina pošto ono nije obuhvaćeno Zakonom o općem oprostu.”

U petak, 19. studenog 2010. Županijski sud u Sisku, pod predsjedavanjem sutkinje Snježane Mrkoci, ponovo oslobađa četvoricu počinioca ratnog zločina iz 1991. U obrazloženju presude sutkinja Mrkoci, između ostalog, kaže: “Žao mi je da moram suditi našim vojnicima za zločine za koje smo bili navikli da ih je počinila druga strana, pogotovo u dane kad palimo svijeće za Vukovar.”

Ova rečenica, u svijetlu donesene presude, danas, 2010. godine, za počinioce jednog brutalnog ratnog zločina nad civilima, zastrašujuća je poruka hrvatskoj javnosti i snažan argument da neki sudovi  nisu još dorasli voditi takve postupke te da je njihova objektivnost i nepristranost i dalje upitna.

Zoran Pusić, GOLJP
Vesna Teršelić, Documenta
Katarina Kruhonja, Centar za mir i lj. prava, Osijek