Predstavljen izvještaj o praćenju suđenja za ratne zločine za 2022. godinu

U srijedu 26. srpnja 2023. godine u dvorani Kuće ljudskih prava predstavljen je izvještaj o praćenju suđenja za ratne zločine za 2022. godinu naslovljen ‘‘Suđenja u odsutnosti i nedostatak transparentnosti”. O podacima i zaključcima izvještaja na predstavljanju su govorile voditeljica Documente Vesna Teršelič te istraživačica ljudskih gubitaka i pravna savjetnica iz Documente, Veselinka Kastratović. Izvještaj je nastao kao rezultat zajedničkog rada na monitoringu suđenja Documente – Centra za suočavanje s prošlošću i Centra za mir, nenasilje i ljudska prava iz Osijeka. Oganizacije za ljudska prava od 2005. godine pred sudovima u Republici Hrvatskoj prate kaznene postupke ratnih zločina.

Od početka praćenja suđenja projektni tim u svojim godišnjim izvještajima bilježi trendove i daje preporuke za poboljšanje stanja u procesuiranju ratnih zločina, naglašavajući važnost postizanja učinkovitog i pravičnog postupanja pravosuđa u kaznenim predmetima, koje će poštivati kako prava okrivljenika i osumnjičenika, tako i prava žrtava i svjedoka, te djelovanje pravosudnog sustava općenito u odnosu na pravo na pošteno suđenje.

U ovogodišnjem izvještaju posebni naglasak stavljen je na problematiku suđenja u odsutnosti, nedostatak međunarodne suradnje te nedovoljnu transparentnost pravosudnih institucija. Tijekom 2022. godine evidentiran je 61 kazneni postupak u fazi rasprave koji je u nadležnosti županijskih sudova u Zagrebu, Rijeci, Osijeku i Splitu. U izvještajnom razdoblju, na razini četiri nadležna suda 41 od 61 (67%) kaznenih postupaka provedeno je protiv nedostupnih optuženika koji mahom prebivaju na teritoriju Republike Srbije.

Tijekom predstavljanja izvještaja, voditeljica Documente Vesna Teršelič istaknula je kako posebno zabrinjava visoki postotak suđenja u odsutnosti te se postavlja pitanje što možemo učiniti kako bi unaprijedili regionalnu suradnju. Zaključila je kako se s pravom otvaraju pitanja koliko suđenja u odsutnosti mogu biti doživljena od javnosti i žrtva kao približavanje pravdi.

Teršelič je naglasila kako se nakon više od 30 godina od početka ratnih sukoba otvaraju nove istrage te je broj suđenja velik, no problem stvaraju loša dinamika i tempo suđenja. Veliki problem je i sve teži dolazak do informacija o suđenjima u tijeku, ali i o pravomoćno okončanim suđenjima. Transparentnost postaje sve veća boljka iako je DORH radeći na unaprjeđenju baze podataka najavljivao da će dio baze koji koristi u svojim postupcima biti javno dostupan, no, to se nikada nije dogodilo. Također, istaknut je problem anonimizacije zbog čega su i one presude koje se objavljuju na stranici Vrhovnog suda teško razumljive za širu javnost i medije jer inicijali ne dopuštaju detaljno praćenje postupaka.

Osim toga, Teršelič posebno navodi kako interes kod obitelji stradalih itekako postoji, ali je sve teže pratiti što se zapravo događa istaknuvši primjer postupka za zločine nad civilima u Osijeku gdje se postupak navodi kao ”Postupak protiv opt. Gordane Getoš Magdić i dr.” iako se zapravo radi o postupku gdje za ratne zločine odgovara okrivljeni Branimir Glavaš.

Teršelič navodi kako je nakon pristupanja Hrvatske Europskoj uniji došlo do stagnacije u kvaliteti progona i suđenja dok nadležnim državnim odvjetništvima i sudovima nedostaju kapaciteti za reviziju i istragu neriješenih predmeta ratnih zločina te se smanjila učinkovitost istraga posebice prema pripadnicima hrvatskih vojnih postrojbi. Teršelič stoga podsjeća na neke zločine za koje još uvijek nema optužnica i koje su još uvijek u predistražnoj fazi poput zločina u Bogdanovcima nad Hrvatima, Albancima i drugim nesrpskim stanovništvom u kojem je u listopadu i studenom 1991. stradalo više od 80 osoba, zločina u Antinu gdje se žrtve nadaju pravdi i spremne su ići u nove kaznene prijave, grupe zločina iz VRA Oluja gdje su ukupno zabilježene samo 3 optužnice, dok u prošloj godini po tom pitanju nema nikakvog napretka ili postupka ”Lora 3” gdje je optužnica najavljena 2011. godine.

Teršelič je na kraju istaknula kako Ministarstvo hrvatskih branitelja od 2015. godine nije objavilo novo izdanje Knjige nestalih koja je vrlo važna za sve koji tragaju za posmrtnim ostacima svojih najmilijih, ali i za javnost. Također, istaknuto je kako sporo procesuiranje ratnih zločina utječe i na obeštećenje žrtava prema Zakonu o pravima žrtava seksualnog nasilja za vrijeme oružane agresije na Republiku Hrvatsku u Domovinskom ratu te Zakonu o civilnim stradalnicima iz Domovinskog rata.

Nakon voditeljice Documente, okupljenima se obratila istraživačica ljudskih gubitaka i pravna savjetnica Veselinka Kastratović koja je istaknula kako se kroz dugi niz godina praćenja ratnih zločina želi doprijeti do svijesti pravosuđa koliko su suđenja za ratne zločine važna za žrtve, ali i širu javnost.

Kastratović je naglasila i problematiku Zakona o civilnim stradalnicima iz Domovinskog rata posebno istaknuvši kako skupina djece ubijenih ili nestalih roditelja nije uvrštena u ovaj Zakon. Također, ističe Kastratović, posebno je važno da nakon više od 30 godina ljudi imaju osjećaj da sudski procesi i procesi u kojima se ostvaruje statusno pravo imaju svrhu i smisla. Često puta, ističe Kastratović, žrtve se žale da se osjećaju zaboravljeno. Kastratović također navodi važnost razumijevanja psihološkog problema retraumatizacije žrtava i svjedoka pri postupcima u odsutnosti koji su jedan od glavnih problema koji se naglašava u ovom izvještaju.

Osim toga, Kastratović upozorava kako se zbog preteka vremena, smrti okrivljenika i svjedoka ili nedovoljne pravosudne i političke volje u nedostatku međunarodne suradnje, neki zločini nikada neće procesuirati istaknuvši primjer zločina u Sarvašu.

Na kraju, Kastratović napominje kako je važno prestati s politiziranjem žrtava, narativom koji uključuje ”naše i njihove žrtve” istaknuvši kako se žrtve često izvlače ususret obilježavanju određenih datuma dok izostaje potreban pomak u procesuiranju ratnih zločina i suočavanja s prošlošću.

Cijeli izvještaj dostupan je ovdje: https://documenta.hr/novosti/izvjestaj-o-pracenju-sudenja-za-ratne-zlocine-za-2022-godinu/

Predstavljanje izvještaja održano je u sklopu projekta ,,Javni dijalog o sudbini ubijenih i nestalih: mi pamtimo – a vi?” podržanog kroz Fond za aktivno građanstvo, sredstvima Islanda, Lihtenštajna i Norveške u okviru EGP grantova.