Posljednji pozdrav Predragu Matvejeviću (1932. – 2017.)
Stotine si prosvjeda oplemenio svojim dolaskom i podrškom. Ne znamo kojom si nas svojom riječi ili sudjelovanjem na demonstracijama više zadužio.
O počecima svog epistolarnog puta u vrijeme drugog svjetskog rata kad si slao pisma ocu u logoru kasnije si zabilježio: “Ponekad mi se čini da cijeli život pišem pisma. I da ih najčešće šaljem na krive adrese.”
Sva su bila važna jer si njima stvarao prostor brige za drugoga, znajući da se ljudskost stvara svaki dan iznova, samo kad je čovjek čovjeku čovjek.
Fališ nam. Skupljamo se kako bi skupa žalovali za tobom. Puni smo zahvalnosti za sve retke Tvoje proze tolerancije, za sve Tvoje prosvjede, osmjehe i trudit ćemo se da tvoja “pravo” i “krivo” adresirana pisma stignu do što više mladih koji nisu nikad imali priliku stisnuti Tvoju ruku.
Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću
