Posljednji pozdrav Ivanki Uzelac (1942. – 2022.)

S tugom se opraštam od novinarke i urednice Ivanke Uzelac. U svom je novinarskom i mentorskom radu bila podrška mladim kolegama i kolegicama, a u svom angažmanu za ljudska prava inspiracija svojim susjedima.

Svjedočila je u parničnom postupku za naknadu štete zbog ubojstva Ljubice Solar, ubijene u Sisku 17. rujna 1991. kao i u zakašnjelom kaznenom postupku za taj i druge zločine u Sisku pred Županijskim sudom u Osijeku. O ubojstvu Steve Borojevića, sisačkog Srbina koji je nestao 6. listopada 1991. rekla je da je “bio toliko isprebijan da valjda nije bilo cijele kosti u njemu”. Opisala ga je kao najobičnijeg radnika u skromnoj štampariji, koji je vozio  “peglicu” i nije imao nikakvih zadnjih misli ni namjera. Sahranjen je trinaest dana nakon nestanka.

Skupa s Vjerom Solar, majkom ubijene Ljubice, Jasenkom Borojević, suprugom preminulog Steve i drugim članovima obitelji zločina u Sisku pokrenula je Građansku udrugu protiv nasilja Sisak. Organizacija se kroz svoje aktivnosti svestrano zalagala za procesuiranje ratnih zločina počinjenih u Sisku tijekom ranih devedesetih. Kontaktirajući rodbinu ubijenih, prijatelje i znance, prikupila je podatke za oko stotinjak žrtava u svom nastojanju da počinjeni zločini ne ostanu u potpunosti zataškani i neistraženi, a žrtve zaboravljane od šire javnosti. Većinu osnivača Građanske udruge protiv nasilja Sisak motivirala je borba za pravdu zbog ubojstva ili nestanka njihovih najbližih, dok se Ivanka solidarizirala s njima primarno zbog građanskog poštenja.

Mada je dočekala pravosudni epilog zločina nad civilima u Sisku i kažnjavanje bar jednog počinitelja zločina, ratnog zamjenika načelnika policije u Sisku Vladimira Milankovića za ubojstvo 24 žrtve i zlostavljanje tridesetak drugih, koji je osuđen na 10 godina zatvora, žalostilo ju je da većina članova obitelji izgubila parnice protiv Republike Hrvatske za naknadu štete.

Rođena je u Sisku 2. lipnja 1942. godine. Gimnaziju Vladimir Majder – Kurt završila je u Sisku. Studirala je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. U lokalnom tjedniku Jedinstvo radila je od 1. listopada 1964. godine. Iz Jedinstva je 1970. prešla raditi u Večernji list. U Jedinstvo se vratila 1985. godine. Nakon gašenja Jedinstva prešla je u Sisački tjednik u kom je radila od njegova osnutka 1991. godine do svoga umirovljenja.

Bila je svjesna dugotrajnosti posljedica rata i zločina. „Rat u nekakvom pravom smislu… On je završio što se tiče nekakvih borbi… Ali rat u glavama je još uvijek ostao… rat u glavama, u psihi nije završio… to je jedan tako složen proces. Da se u psihi ljudi to promjeni. A to je najteže…“  rekla je u intervjuu za Documentu.

Pamtim naša druženja u Sisku, njenu energiju i optimizam s kojim je uvijek očekivala razvoj Siska i Banije, mada je znala da za života neće dočekati zaokret na bolje.

Vesna Teršelič