hr

Jučer je preminula naša prijateljica i članica Documente Biljana Pusić.

Umjesto biografije zapisujemo tek crtice, u pokušaju opisa nenadoknadivog gubitka.

Draga Biljana, kako sad bez Tebe? Prvi put od susreta u vrijeme rata devedesetih čeka nas samotno vrijeme  bez onog posebnog okusa tvoje pažnje, brige i topline. Najteže je tvojim najbližima, kojima izražavam sućut. Ali tugujemo  svi koji smo te duže poznavali i skupa s tobom vjerovali da smo svi jednaki u dostojanstvu i pravima.

Od pokretanja Građanskog odbora za ljudska prava (GOLJP-a), skupa s Zoranom, radila si na zaštiti i promociji ljudskih prava i podržavala sve  koji su prijavljivali izbacivanja iz stanova, teškoće s ostvarivanjem prava na državljanstvo, nestanke, ubojstva i druge teške povrede, tražeći potporu. U prostorima GOLJP-a koji su više bile nalik obiteljskom stanu nego uredu, bilo je lako pripremiti šalicu čaja i nešto slatko kao utjehu. Briga za sve, uz hranu za putnike namjernike ostala je zaštitni znak tvog doprinosa. Samo su rijetki teški slučajevi kršenja prava, obično nakon  višegodišnjeg truda, bili riješeni. No zbog tvoje podrške povrijeđeni su se bar uvjerili da netko nesebično brine za njih.

U GOLJP-u si se upoznala i s Bjelovarčanima iz udruge „Pravda“ koji su tražili naknadu štete za žrtve terorističkih akata. Njihovi slučajevi nisu do danas riješeni. Ali susret je bio početak divnog prijateljstva. Iz GOLJP-a si podržavala i Igmansku inicijativu na putu pomirenja. Mada te žalostio svakidašnji nacionalizam, nisi gubila nadu. Veselilo te što su neke akcije uspješno okončane, poput zahtjeva za vraćanje imena Trga žrtava fašizma.

Kad je 2008. osnovana Kuća ljudskih prava (KLJP), poznate proslave Dana ljudskih prava u organizaciji GOLJP-a, preselile se su na novu lokaciju u Selskoj 112c. Baš ti si se najviše trudila oko pripreme svake. Angažirala si se i u programskom savjetu.

Kad smo stigli u KLJP zajedničkim smo snagama, u suradnji s Centrom za mir, nenasilje i ljudska prava Osijek, razvili praćenje suđenja za ratne zločine koje si podupirala.

Od 2018. punim si se srcem angažirala na  pokretanju i djelovanju Fonda Desa i Jerko Baković, u sklopu Solidarne, jer ti je bio stvarno važan program podrške školovanju siromašne djece.

Draga Biljana, zauvijek si zaspala nadomak svog rođendana. Jako nam fališ.

Vesna Teršelič

 ———————

Biljana je bila izuzetna osoba, jedna od rijetkih koja je uvijek imala podršku i toplu riječ za svakoga. Iako je kroz Zoranovo javno djelovanje i sama često trpjela “žestoke udarce”, Biljana se nikad nije žalila. Nije ni zamjerala. Uz proaktivno, ali nenametljivo djelovanje, bila je u stanju “držati sve konce u svojim rukama”, a istodobno zračila posebnom energijom i nepresušnim šarmom.

Svojim skromnim držanjem i velikim srcem imala je neku nadnaravnu snagu, kojom je uspijevala okupiti i dobre i loše za istim stolom. Koliko god se nastojala držati postrance, njena pozitivna energija dotakla je svakog pojedinca koji se našao u njenoj blizini.

Draga naša Biljano, hvala ti na toploj podršci, nesebičnom angažmanu u zaštiti ljudskih prava, ohrabrenjima i ljubavi koju si davala svima koji su te poznavali.

Tvojim odlaskom izgubili smo mnogo. Izgubili smo osobu sa rijetkim osobinama velikih ljudi.

Hvala ti na svakom doprinosu, hvala ti što si veliki dio svog života bila i dio našeg života!

Božica Ciboci

———————

Foto: Želimir Brala