hr | en

Prošli tjedan Platforma 112 obratila se Vladi i javnosti pismom u kojem tražimo ostavku sadašnjeg potpredsjenika Čačića zbog moralne odgovornosti
koja proizlazi iz osuđujuće presude za prometnu nesreću u kojoj je
poginulo dvoje ljudi, jer smatramo da moralna odogovornost treba biti
osnova djelovanja svake osobe koja reprezentira građane RH.

Nakon toga uslijedila je još jedna „afera“
potpredsjednika Čačića u slučaju pokušaja postavljanja Josipa Jambrača
na mjesto zamjenika direktora Fonda za zaštitu okoliša, čime se pokazalo
da i ova Vlada nastavlja sa kadroviranjem temeljenim isključivo na političkoj podobnosti,
te da je ostavka ministrice Holy bila izoliran slučaj, a ne stvarni
diskontinuitet politike koju je i HDZ vodio gotovo 17 godina.

Ovim je činom potpredsjenik Čačić vrlo ozbiljno narušio temelje odgovornog upravljanja javnim institucijama. Naime, Statut Fonda kaže da se direktor Fonda i njegov zamjenik imenuju na temelju javnog natječaja; u tom smislu potpuno je legitimno da se na natječaj jave i osobe koje su članovi političkih stranaka, ali je nelegitimno, politički neodgovorno i izuzetno zabrinjavajuće za
stabilnost institucija u RH da su najviši predstavnici vlasti spremni
mijenjati temeljne akte javnih tijela kako bi u njih mogli instalirati
svoje članove
. U tom smislu, bilo da se radi o stranačkom
kolegi, prijatelju ili kako se to u prijašnjim vremenima često događalo
rođaku potpuno je svejedno; ono što je duboko pogrešno u hrvatskoj
politici je spremnost predstavnika vlasti da mijenjaju pravila igre
svaki puta kada smatraju da njihov „cilj“ opravdava sredstva.

Upozoravamo predsjednika Vlade Zorana Milanovića,
ostale članice i članove Vlade RH, predsjednika RH i zastupnike u Saboru
da je za dugoročnu stabilnost instititucija u RH, kvalitetu demokracije
i u konačnici funkcionirajuće društvo od najveće važnosti upravo
spoznaja i operacionalizacija poštovanja zadanih procedura: donošenje
pravila i procedura, njihova transparentnost i trajnost temelj su svakog razvijenog modernog demokratskog društva.

Građani ove
zemlje ne žele više slušati argumente „stalnog izvanrednog stanja“
(danas je to ekonomija, tokom prošlog desetljeća radilo se o
ispunjavanju uvjeta za ulazak u EU, prije toga rat i poraće) kao isprike
za zaobilaženje, mijenjanje ili nepoštovanje dogovorenih procedura. Funkcionirajuće
demokratsko društvo gradi se upravo na sposobnosti njegovih
predstavnika da kroz postavljene procedure i pravila ostvare političke
ciljeve, a oni koji to ne mogu, moraju odstupiti i prihvatiti da
demokratski sustav nije onaj u kojem oni mogu biti donosioci odluka.

Kao građani ove zemlje ne prihvaćamo tezu da ova
država i njena ekonomija ovise o jednome čovjeku u Vladi; osim što je
takva teza nerealna, ona je istovremeno i vrlo opasna jer u podčinjen
položaj stavlja demokraciju i pravnu državu u odnosu na možebitni
ekonomski prosperitet. Dapače, iskustva drugih uspješnih država i
ekonomija pokazuju suprotno: upravo države s izgrađenim
institucijama, transparentnim i predvidljivim djelovanjem njenih javnih
tijela temeljenim na zakonu imaju dovoljno stabilnosti da izdrže i
natježe ekonomske krize.