hr | en

Otvoreno pismo predsjedniku Vlade Republike Hrvatske Zoranu Milanoviću i Vladi Republike Hrvatske / Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću / GOLJP / Zagreb, 12. kolovoza 2015.

Dvadeseta godišnjica VRA „Oluja“ protekla je u znaku slavljenja oslobođenja bez organiziranog spomena na žrtve. Pozivamo Vladu RH da na tragu riječi premijera Milanovića “..žalimo za svakim izgubljenim životom, za svakom žrtvom, svakom ljudskom i obiteljskom tragedijom” pronađe način uključivanja sjećanja na žrtve u obilježavanje godišnjice VRA Oluja.

Sam naziv Dan domovinske zahvalnosti pruža priliku za to. Zato predlažemo pokretanje dijaloga o primjerenom načinu budućih obilježavanja na forumu poput Povjerenstva za ljudska prava Vlade Republike Hrvatske. Dijalog bi svakako trebao uključiti predstavnike obitelji stradalih, okupljene u Udruženje “Protiv zaborava”, Zajednicu udruga hrvatskih civilnih stradalnika Domovinskog rata, koje imaju sjedište u Zagrebu, te Koordinaciju srpskih udruženja porodica nestalih, ubijenih i poginulih lica sa prostora bivše Jugoslavije koja ima sjedište u Beogradu.

Inicijativa za organiziranje spomena na stradale u tijeku i nakon VRA Oluja od strane Vlade RH bila bi konstruktivan korak. No, od Vlade RH kao i od preostala dva stupa vlasti, očekujemo preuzimanje odgovornosti za ostvarivanje prava SVIH stradalih civila, svatko u djelokrugu svojih ovlasti. Očekujemo da se podrži pravosuđe u nužnosti istraživanja i procesuiranja svih ratnih zločina počinjenih protiv svih žrtava, a posebice počinjenih protiv SVIH civilnih žrtava.

Na pravosuđu ostaje odgovorna zadaća procesuiranja ratnih zločina počinjenih u tijeku VRA Oluja i svih drugih ratnih zločina. U ovogodišnjim govorima nitko od govornika na žalost nije govorio o zločinima i potrebi istraživanja i procesuiranja njihovih počinitelja, kao ni o potrebi priznanja patnje SVIH civilnih žrtava kroz usvajanje zakona o pravima SVIH civilnih žrtava rata.

Upozoravamo i da je Vlada RH propustila upozoriti na nepoštivanje pravomoćnih sudskih presuda.

U sklopu obilježavanja 20. godišnjice VRA Oluja u Kninu 5. kolovoza nakon Zadra 72. bojna dobila je ulicu i u Kninu koji su otvorili Mihael Budimir, Dalibor Banić i Josip Bikić. Kada je u pitanju posljednji navedeni, možemo se tek nadati da nije riječ o osobama istoga imena i prezimena, pripadnika iste te jedinice, a koji su pravomoćno osuđeni za zločin u Lori. Pozivamo ovim putem Vladu i da provjeri radi li se o istim onim osobama koje su kao pripadnici 72. bojne pravomoćno osuđeni za zločin u Lori.

Podsjećamo da su pripadnici 72. bojne Vojne policije HV-a, Tomislav Duić, zapovjednik Vojnog zatvora Lora, Tonči Vrkić, Anđelko Botić, Emilijo Bungur i Ante Gudić te Miljenko Bajić, Josip Bikić i Davor Banić, u tzv. sudskom predmetu Lora 1 osuđeni, jer je Sud na temelju izvedenih dokaza nedvojbeno utvrdio da su u razdoblju od ožujka do rujna 1992. u Vojno-istražnom centru “Lora” u Splitu bez ikakvog pravnog osnova, držali veći broj zatočenih civilnih osoba, uglavnom srpske nacionalnosti vrijeđajući njihovo ljudsko dostojanstvo, ponižavajući ih, fizički i psihički zlostavljajući ih te su ih pri tom mučili i tjelesno kažnjavali – sve do usmrćenja nekih od njih: Gojka Bulovića i Nenada Kneževića. Presuda je potvrđena od strane Vrhovnog suda RH-a i postala je pravomoćnom 6. veljače 2007. godine.

Josip Bikić najprije je bio u bijegu te je u odsutnosti osuđen na 6 godina zatvora. Nakon dragovoljne predaje, u obnovljenom postupku, priznao je krivnju. Osuđen je na 4 godine zatvora.

Prije Sinjske Alke upozorili smo da je ratni zločinac Mirko Norac i dalje član Viteškog alkarskog društva osuđen, u dva sudska postupka, na ukupno 15 godina zatvora zbog kaznenog djela protiv čovječnosti i međunarodnog prava. Norac koji je, uz ostalo, osuđen i zbog toga što je na stratištu blizu Gospića osobno usmrtio nepoznatu žensku osobu, nije – kako to konstatira prvostupanjska presuda – iskazao ni „pijetet prema poginulima i suosjećanje s onima koji su u operaciji izgubili svoje bližnje“. Vlada RH nije uopće reagirala na opetovane upite medija i organizacija za ljudska prava.

Upozoravamo da su institucije Vlade RH propustile učinkovito zaštititi sigurnost novinara, fotografa i aktivista prije i nakon dokumentarne predstave “Drugi rat” u HNK Rijeka Ivana pl. Zajca u srijedu 5. kolovoza, u kojoj je pet žena ratnih stradalnica raznih nacionalnosti, iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine, govorilo o svojim teškim životnim iskustvima tijekom rata. Zbog svoje su nacionalnosti, ili nacionalnosti svojih muževa, bile iseljene ili protjerane iz svojih domova, a nekima su muževi ubijeni. Još uvijek nije riješena sudbina oca jedne od sudionica. Ta je manifestacija izazvala prosvjed braniteljskih udruga i navijača Armade, a zbog okupljanja prosvjednika pred HNK morala je intervenirati policija. Novinar Hrvoje Šimičević, koji je izvještavao s toga događaja, dobio je dva udarca šakom u glavu dok je čekao autobus kako bi se vratio u Zagreb, a svi su sudionici izvrijeđani.

Za Hrvatsku je važno da njen današnji politički vrh pokaže snagu i mudrost koja je nedostajala hrvatskom političkom vrhu nakon VRA Oluje i da pobjedu u ratu koja je objedinila zemlju, ali ostavila i bolne ožiljke obilježava uistinu kao Dan domovinske zahvalnosti.

Dan domovinske zahvalnosti treba biti za sve građanke i građane, kojima je Hrvatska domovina, dostojanstveno obilježavanje sa sjećanjem na sve stradale, s naglaskom na “nikad više”, a ne skup na kojem se kao vojnim mimohodom u Zagrebu pokazuje snaga ili skup u Kninu gdje političari “osluškuju” što bi bilo oportuno reći pred okupljenima čije raspoloženje modelira grupa šovinističkih bukača; nešto što bi ljude, koje su događaji bacili na različite strane, počelo spajati, a ne nešto što će cementirati ili produbljivati podjele.

Smatramo da Vlada RH aktivnu izgradnju povjerenja duguje svim stradalima i mladim generacijama. Danas na međunarodni dan mladih podsjećamo na pravo mladih na svijet gdje će prioritet biti povezivanje preko granica svih podjela.

S poštovanjem,

Vesna Teršelič, Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću

Zoran Pusić, Građanski odbor za ljudska prava