hr

Priopćenje Fonda za humanitarno pravo, Beograd, 05.08.2021.

Danas se navršava 26. godišnjica od vojno-policijske operacije hrvatskih oružanih snaga kojim je okončan četvorogodišnji sukob na teritoriju Hrvatske. Tokom i nakon ove operacije počinjeni su rasprostranjeni i sistematski zločini prema civilnom stanovništvu srpske nacionalnosti i njegovoj imovini, što je dovelo do raseljavanja oko 200.000 Srba, uništavanja i pljačke imovine, dok je veliki broj Srba koji su odlučili ostati u svojim kućama ubijeno. Prema podacima Komesarijata za izbeglice i raseljena lica iz  2021. godine, u Srbiji se nalazi još 25.330 osoba iz Bosne i Hercegovine i Hrvatske koje imaju status izbjeglica. 

Kao jedan od problema sa kojima se suočavaju žrtve „Oluje“ jest činjenica da ih institucije Srbije ne prepoznaju kao civilne žrtve rata. Naime, i u ranijem i u sadašnjem zakonskom rješenju ova kategorija žrtava ne može dobiti taj status jer njihove povrede nisu nastale na teritoriju Srbije već Hrvatske. Ovo zakonsko rješenje govori u prilog stavu da se predstavnici državnog vrha Srbije žrtava „Oluje“ sjećaju samo početkom kolovoza kada se obilježava godišnjica ove operacije, dok konkretna pomoć i podrška izostaje već 26 godine bez naznake da će se to u skorijoj budućnosti promijeniti. 

Državne institucije Srbije počele su službeno obilježavati godišnjicu „Oluje“ 2015. godine, zajedno sa Republikom Srpskom. Te godine uspostavljen je i Dan sjećanja na sve stradale i prognane Srbe, koji se obilježava 5. kolovoza kao dan žalosti. Iste godine održana je i prva službena komemoracija velikih razmjera koja je počela simboličnim susretom Milorada Dodika i Aleksandra Vučića na sredini mosta na Rači. Na ovom mjestu je 2020. godine otkrivena spomen ploča, a u planu je i razvijanje memorijalnog parka kod Sremske Rače. 

Viktimološki diskurs koji prati državna obilježavanja „Oluje“ politički zloupotrebljava žrtve i izvučen je iz šireg konteksta rata u Hrvatskoj. Pored toga što su žrtve i njihove porodice nevidljive za institucije Srbije, na obilježavanjima se ignoriraju činjenice o prisilnoj mobilizaciji izbjeglica po njihovom dolasku u Srbiju kao i o tome da izbjeglice iz Krajine nisu bile dobrodošle u Srbiji. Osim toga, predstavnici Srbije i Republike Srpske ne spominju kontekst koji je prethodio „Oluji“ i etničko čišćenje nesrpskog stanovništva koje je uslijedilo nakon zauzimanja velikih dijelova Hrvatske od strane različitih srpskih snaga. 

Iako je od operacije „Oluja“ prošlo 26 godina žrtve se i danas suočavaju sa svakodnevnim životnim problemima i nedaćama na koje institucije Srbije, koje bi o njima trebale voditi računa, ostaju nijeme bez poduzimanja konkretnih akcija usmjerenih na rješavanje problema i stjecanja statusa koji im pripada.  

FHP je 2019. godine javnosti predstavio Dosije „Prisilna mobilizacija izbeglica“ u kojem je naveo dokaze o prisilnoj mobilizaciji izbjeglica koju je provodila policija Srbije nakon što su izbjeglice stigle na teritorij Srbije nakon operacija „Bljesak“ i „Oluja“ u ljeto 1995. godine. 

Svjedočenje svjedoka pred Međunarodnim kaznenim tribunalom za bivšu Jugoslaviju o događajima tokom operacije „Oluja“ možete pogledati na sljedećem linku, a svjedočenje Marije Večerine na III Regionalnom forumu za tranzicijsku pravdu, održanom u Beogradu u februaru 2008. godine ovdje. 

Na koji način se obilježava godišnjica operacija „Oluje“ u Srbiji, a kako u Hrvatskoj možete pročitati ovdje 

U znak sjećanja na civilne žrtve stradale tokom i nakon operacije “Oluja” u ljeto 1995. godine SENSE Centar za tranzicijsku pravdu, Srpsko narodno vijeće, Documenta – Centar za suočavanje sa prošlošću i FHP će 4. avgusta 2021. godine pokrenuti kampanju na društvenim mrežama zasnovanu na video segmentima interaktivnog narativa “Oluja u Haagu”. Kampanju možete pratiti na službenom TW i FB računu FHP-a.

Fond za humanitarno pravo

Poveznica na originalnu objavu