hr

U sklopu 20. Human Rights Film Festivala, 7. prosinca 2022. Documenta je organizirala tribinu ”Perspektive tranzicijske pravde u Gruziji i Hrvatskoj”. U fokusu diskusije u dvorani Kuće ljudskih prava bilo je stanje ljudskih prava u Gruziji. Razgovor je dao uvid o naporima civilnog društva u Gruziji da doprinese tranzicijskoj pravdi i pomirenju, kao i o tome kakav je utjecaj rata u Ukrajini na Gruziju.

Na tribini su govorili:

Nino Tlashadze, zamjenica izvršnog direktora Centra za ljudska prava (CLJP), Tbilisi

Aleksi Merebashvili, pravnik, koordinator ureda CLJP-a u ratom pogođenoj regiji Shida Kartli

David Esatia, ambasador mladih Gruzije pri UN-u

Razgovor je moderirao Nikola Mokrović, istraživač, Documenta.

Nino Tlashadze govorila je o inicijativama za izgradnju mira i procesa pomirenja s regijama Abhazije i Južne Osetije. Nakon raspada Sovjetskog Saveza, sporovi između lokalnih separatista i većinskog gruzijskog stanovništva u te dvije regije izbile su u široko rasprostranjeno međuetničko nasilje i ratove. Uz potporu Rusije, Abhazija i Južna Osetija postigle su de facto neovisnost od Gruzije, pri čemu je Gruzija zadržala kontrolu samo u malim područjima spornih teritorija. Tijekom razgovora Nino Tlashadze je naglasila da je trenutno okupirano 20% teritorija države, a kao rezultat vojnih sukoba tijekom 1990-ih i 2008. raseljeno je oko 300 tisuća ljudi.

30 godina nakon početka nasilja u Gruziji, mnogo od inicijalnih izazova pred civilnim sektorom angažiranim u promicanju ljudskih prava, vladavine prava i mira, ostalo je isto, no napredak dakako postoji. Nino Tlashadze je navela kako su zločini počinjeni s obje strane tijekom vojnih sukoba 1990-ih još uvijek nerasvijetljeni te kako je teško doći do činjenica desetljeća nakon konflikta. Poučeni od toga, aktivisti Centra za ljudska prava počeli su prikupljati podatke o ratnim zbivanjima i stradalima i nestalima odmah nakon prekida vatre 2008. Tlashadze je govorila i o polariziranoj političkoj situaciji u Gruziji koja i dalje rezultira u politički motivirane tužbe protiv neistomišljenika, medija i građanskih aktivista.

Aleksi Merebashvili je govorio o životu u blizini crte razgraničenja u ratom pogođenoj regiji Shida Kartli koja je de facto granica pod strogom kontrolom separatista. Merebashvili je upozorio da uvjeti u kojima žive ljudi u tim mjestima ne pružaju sigurnost i ne garantiraju egzistenciju – loši putevi, nedostatak pitke vode, otežan rad hitne pomoći. Zbog stalne nesigurnosti većina mladi ljudi napustilo je ta mjesta te su stariji stanovnici ostavljeni bez adekvatne podrške.

O Europskom putu Gruzije pričao je David Esatia koji je naglasio da za Gruziju nema alternative osim članstva u Uniji. Esatia govorio je o svojem iskustvo odrastanja za vrijeme vojnih sukoba i ograničenjima uz koja se formirala generacija rođena nakon raspada Sovjetskog Saveza.

Tijekom diskusije razgovaralo se i o utjecaju rata u Ukrajini na Gruziju. Nino Tlashadze je govorila o brojnim dobrovoljcima iz Gruzije koji se trenutno bore u Ukrajini i o velikom broju poginulih. Istaknula je i kako nakon objave mobilizacije u Rusiji u Gruziju su počeli stizati Rusi koji žele izbjeći vojnu obavezu te da je njihov broj trenutno oko 60 tisuća ljudi.

Nino Tlashadze je također predstavila rad Centra za ljudska prava, Tbilisi. Organizacija je osnovana 1996. godine te se od tada bavi dokumentiranjem kršenja ljudskih prava u Gruziji i redovitim izvještavanjem EU-a, Vijeća Europe, i drugih međunarodnih tijela o stanju ljudskih prava u Gruziji. Tijekom proteklih dana kolege iz Centra za ljudska prava obišli su Zagreb, Pakrac i Vukovar u sklopu svog studijskog putovanja u Hrvatskoj organizirano od strane Documente a financirano od strane Fondacije Human Rights House.