hr

Povodom obilježavanja 30. godina Antiratne kampanje Hrvatske (ARK), 4. srpnja 2021. godine održana je spomen-šetnja po Zagrebu tijekom koje su obiđena značajna mjesta za nastanak i funkcioniranje Antiratne kampanje i organizacija koje su se razvile nakon nje. Šetnji su prisustvovali sudionici ARK-a koji su s okupljenima podijelili svoja sjećanja iz tog vremena.

Šetnja je započela ispred zagrebačkog Glavnog kolodvora kao mjesta susreta istomišljenika i članova Antiratne kampanje koji su u Zagreb dolazili upravo tamo. Okupljenima su se na početku obratili voditeljica Documente Vesna Teršelič, jedna od osnivačica Centra za mir, nenasilje i ljudska prava iz Osijeka, Katarina Kruhonja i Goran Božičević, suosnivač Centra za mirovne studije i MIRamiDa Centra. Teršelič se prisjetila dogovora o pokretanju Antiratne kampanje koji se dogodio na ,,uglu Vukovarske i Držićeve u kafiću koji se tada zvao ‘Zagorka”, istaknuvši kako su ljudi iz Zelene akcije i Društva za unaprjeđenje i kvalitetu života zajedničkim snagama odlučili pokrenuti Kampanju na temelju vrijednosnog dogovora o nenasilju i slobodi. Zoran Oštrić je potaknut  dogovorom  napisao Povelju Antiratne kampanje u kojoj je rečeno da će ljudi na ovim prostorima morati nastaviti komunicirati i surađivati bez obzira na to kakvi će biti sukobi i dokle će nas dovesti. Tom Poveljom, zaključuje Teršelič, ,,obavezali smo se nastaviti komunicirati i promovirati nenasilje i ljudska prava”.

S okupljenima je sjećanja podijelila i Katarina Kruhonja, jedna od osnivačica Centra za mir, nenasilje i ljudska prava iz Osijeka prisjetivši se male grupe ljudi koja se uslijed rata 1991. godine zapitala ,,možemo li nešto učiniti za mir – jer rat više ne možemo zaustaviti”. Kruhonja je naglasila kako su veliku inspiraciju i podršku pronašli u članku iz časopisa ”Danas” koji je govorio o Antiratnoj kampanju. Povelja Antiratne kampanje omogućila je jasnije sagledavanje mogućnosti ,,za očuvanje nekog ljudskog života, ljudskog dostojanstva i ljudske povezanosti.”

Sudionicima spomen-šetnje obratio se i Goran Božičević koji je ispričao iskustvo volonterskog rada u Pakracu. Božičević je istaknuo da je u periodu od srpnja 1993. do ožujka 1997. kroz tada podijeljeni i razrušeni grad prošlo preko 400 međunarodnih volontera iz preko 30 različitih zemalja. Volonteri su svake treće subote sa zagrebačkog Glavnog kolodvora odlazili u Pakrac gdje su ,,ujutro radili na raščišćavanju grada, a popodne na aktivnostima s djecom i ženama, radeći na društvenoj obnovi, a, kako smo kasnije saznali – na počecima izgradnje mira.”

Spomen-šetnja nastavila se obilaskom ureda u Gajevoj, gdje je govorila Sanda Malbaša iz CESI-ja, Zrinjevca, Trga, kao i ureda u Tkalčićevoj, gdje je o početku svog volonterskog angažmana govorila Marina Škrabalo te mjesta dogovora o osnivanju  Suncokret-a na Opatovini. Također, trideset godina nakon što je Svemir Vranko na Vratima mira između Tkalčićeve i Opatovine održao glazbene nastupe uz sakupljanje poruka mira, tijekom spomen-šetnje je ponovno nastupio odsviravši  dvije mirovne pjesme: Ratnici svjetla i ”Give peace a chance”.

Spomen-šetnja završila je druženjem i piknikom u parku Ribnjak gdje su okupljeni nastavili promišljanje o podjelama i ratovima danas, te zapisali svoje poruke mira.