Održana konferencija za tisak povodom završetka predsjedanja Republike Hrvatske Međunarodnim savezom za sjećanje na Holokaust (IHRA)

Na današnjoj konferenciji za tisak govorile su Vesna Teršelič i Tena Banjeglav iz Documente – Centra za suočavanje s prošlošću. Upozorile su na netransparentnost u djelovanju nadležnih institucija i pozvale ih na intenzivniji rad.

Vesna Teršelič rekla je: „Documenta je podnijela zahtjev za pristup informacijama Ministarstvu vanjskih i europskih poslova kojim smo zatražili dokument pod naslovom „Preporuke stručne skupine Međunarodnog saveza za sjećanje na Holokaust Vladi RH” kako bismo javnost upoznali sa svim preporukama. Još nismo dobili odgovor. Pozivamo Ministarstvo vanjskih i europskih poslova na transparentnost i na objavu preporuka. Tražimo da i druga ministarstva, primarno Ministarstvo kulture i medija, Ministarstvo znanosti i obrazovanja i Ministarstvo unutarnjih poslova, barem na kraju predsjedanja izađu iz konspirativnog načina djelovanja te obavijeste javnost o svom radu i radu stručnjaka s kojima surađuju.

Prosvjedujemo jer su u vrijeme predsjedanja propuštene brojne prilike za razgovor o kulturi pamćenja. Propuštene su prilike za informiranje javnosti o izložbama, obrazovnim materijalima i didaktičkim pomagalima pripremanim u suradnji s organizacijama sljednicama žrtava Holokausta, genocida nad Romima i genocida nad Srbima, kao ni i o antifašističkom otporu. Skrivanje rada na dijelu prošlosti kojeg se trebamo sramiti otežava proces humaniziranja odnosa prema žrtvama. Zbog zaglušujućeg muka institucija je u vrijeme predsjedanja u velikoj mjeri propuštena prilika za informiranje javnosti i javnu osudu ustaškog režima odgovornog za Holokaust, genocid nad Romima (Samudaripen) i genocid nad Srbima.

Zašto o izložbi fotografija Lee Deutsch iz arhiva Židovske općine, otvorene u holu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu, nije bilo spomena u medijima? Jer na otvaranje nisu pozvani ni mediji ni javnost. Povjesničarka dr. Nataša Mataušić oglasila se na Facebooku kako bi prosvjedovala jer je tekst izložbe bio tiskan samo na engleskom jeziku. A za prijevod na engleski bio je potreban dodatni napor jer je tekst izvorno pripremljen na hrvatskom jeziku. Iz te odluke razabiremo da je sadržaj bio namijenjen samo stranim stručnjacima i diplomatima.  Na žalost, njima je bio namijenjen i veći dio djelovanja tima hrvatskog predsjedanja. Nije slučajno da je prvi kamen spoticanja u Zagrebu, postavljen u listopadu 2020., posvećen Lei Deutsch, žrtvi ustaškog režima. Hrvatska javnost već zna njenu priču i sigurno bi mnogi bili zainteresirani i za izložbu fotografija. Ali nisu je imali priliku vidjeti jer nisu ni znali da se održava.

Zašto ponovno nije organizirana odlična izložba „Ako tebe zaboravim…” koja je održana 2020. na početku pandemije u Francuskom paviljonu, a nikada nije postavljena u Varaždinu i Koprivnici, mada su je kustosice Nataša Mataušić i Rajka Bućin u suradnji s Damirom Gamulinom prilagodile upravo prostoru sinagoge u Koprivnici?

Na većini događaja  organiziranih uz potporu hrvatskog predsjedanja IHRA-om te Ministarstva znanosti i obrazovanja Republike Hrvatske, poput stručnog usavršavanja o suprotstavljanju antisemitizmu i iskrivljavanju istine o Holokaustu održanog 26. i 27. rujna 2023. u Zagrebu, nije bilo medija. Razumljivo je da mediji nisu pozvani na seminar za nastavnike, ali zašto nisu pozvani na javnu diskusiju koja je organizirana u sklopu događanja? Zašto mediji nisu pozvani ni na događanje organizirano 9. studenog, povodom obljetnice Kristalne noći?

Hvalevrijedno je što su organizirani seminari za nastavnice i nastavnike na kojima su od strane Ministra znanosti i obrazovanja prisutnima upućeni jasni pozivi da s učenicima posjete Spomen područje Jasenovac. Blag porast interesa je vidljiv i iz ukupnog broja školskih grupa iz Hrvatske koje su posjetile Spomen područje Jasenovac, kojih je u 2023. bilo 38. Od tog broja, 21 grupa bila je iz osnovnih škola, a 17 iz srednjih škola. Ukupan broj školskih grupa iz Hrvatske koje su 2022. posjetile Spomen područje Jasenovac bio je 36. Od tog broja 23 grupe bile su iz osnovnih škola, a 13 iz srednjih škola. No na seminare nisu pozvani mediji. Nije organizirana konferencija za tisak na kojoj bi se predstavilo rad i planove.

Skoro nevidljiva su ostala i postignuća u domeni zaštite kulturne baštine, poput obnove Spomen groblja na lokaciji nekadašnjeg fašističkog logora u Kamporu na otoku Rabu.

Memorijalni muzej Auschwitz-Birkenau simbol je zločina protiv čovječnosti, mjesto sjećanja na užase i groblje milijuna ljudi koji se nikada nisu vratili svojim kućama. U logoru je stradalo oko 12.000 građana Jugoslavije. Početkom 60-ih godina prošlog stoljeća, u Auschwitzu I. u Bloku 17, postavljen je stalni postav u spomen na logoraše s područja tadašnje Jugoslavije. Posljednji stalni postav zatvoren je za javnost 2009. Godine 2011. ministri/ce kulture zemalja sljednica bivše Jugoslavije odlučili su obnoviti takozvani “jugoslavenski paviljon” i postaviti novu zajedničku izložbu. Uz pomoć UNESCO-a osnovana je posebna komisija koja moderira proces usuglašavanja sadržaja izložbe i način organizacije rada zemalja sljednica. Nakon brojnih peripetija, sadržajnih rasprava, rezolucija politički nepodobnih povjesničara, publikacija na ovu temu, političkih revizionizama i stalnih nastojanja šačice pojedinaca da se izložba ipak realizira, u susret ovogodišnjem Međunarodnom danu sjećanja na žrtve Holokausta, zemlje sljednice potpisale su ugovor o financiranju zajedničke izložbe. O tome su pisali samo rijetki mediji. Prošlo je 13 teških godina otkako su kustosice Nataša Mataušić, Rajka Bućin, Kaja Širok i Olga Manojlović Pintar preuzele odgovornost za pripremu izložbe. Pozivamo Ministarstvo kulture i medija da objavi plan sljedećih koraka.”

Tema Banjeglav naglasila je: „Netransparentnost rada institucija, konkretno Ministarstva znanosti i obrazovanja te Agencije za odgoj obrazovanja, vidljiva je i na primjeru zabranjenog udžbenika povijesti „Zašto je povijest važna 4″, autora Miljenka Hajdarovića, Nikice Torbice i Vedrana Ristića. U tom slučaju, MZO je na zahtjev javnosti nepoznatih osoba uputilo udžbenik na mišljenje AZOO-u, čije je povjerenstvo u vrlo kratkom roku donijelo odluku u zabrani udžbenika, i to s argumentima da nije usklađen s kurikulumom, da sadrži brojne pogrešne podatke te da je toliko loš da se ne može ni poslati na doradu. Iz MZO-a je poslano rješenje o zabrani udžbenika, no njime se više zadovoljila forma za pristupom informacijama. U njemu nije bilo nikakvog relevantnog sadržaja koji bi zainteresiranoj javnosti, pa čak ni samim autorima, objasnio zašto je udžbenik zabranjen.

Na dodatna traženja detaljnog objašnjenja, Agencija za odgoj i obrazovanje, nekih mjesec dana nakon donošenja odluke o zabrani, poslala je i naoko detaljno objašnjenje s argumentacijom zašto je udžbenik zabranjen i koji su to dijelovi toliko pogrešni, da je udžbenik tako naglo izbrisan iz Kataloga. No, kada se uđe u sadržaj samog objašnjenja, jasno je da to nije prava argumentacija, jer dok su se ranije u medijima pa i u rješenju MZO-a spominjale činjenice vezane uz najnoviju povijest, posebno na period Domovinskog rata i hrvatske samostalnosti, u rješenju se objašnjavaju sadržaji uz općenite povijesne termine te idu najdalje do Drugog svjetskog rata. Pritom, neke su od iznesenih tvrdnji pogrešne te nisu u skladu ni s principima i metodama povijesne znanosti, kao ni s predmetnim kurikulumom nastave povijesti za srednje škole.

Iz svega navedenog zaključujemo da ni MZO ni AZOO ne žele otkriti tko je podnio zahtjev za zabranom udžbenika ni tko je tu odluku donio, kao ni iz kojih je razloga udžbenik, koji je 2021. jednoglasno odobren bez ijednog komentara, u prosincu 2023. zabranjen. Na taj način, ne samo da javnost, zainteresirani stručnjaci, ali i sami autori, nisu transparentno upoznati s razlozima zabrane, nego je u pitanje dovedena i demokracija. Na kraju, postavlja se pitanje, ako je ovaj udžbenik tako jednostavno i brzo zabranjen, što je sljedeće?”

Vesna Teršelič upozorila je: „U stručnim krugovima traje nelagoda vezana uz privremene info ploče koje su u vrijeme predsjedanja postavljene u Spomen području Jasenovac. U sadržaj se interveniralo od strane političkih institucija. Što je tome razlog? Da se ne spomene genocid nad Srbima za koji je nedvojbeno odgovoran ustaški režim?”

U završnim je riječima pozvala Ministarstva da odustanu od selektivnog pristupa interpretacijama prošlosti, obustave cenzuru i objave svoje planove za predstojeće razdoblje.

Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću