hr | en

Na današnjoj konferenciji za tisak povodom polugodišnjeg izvještaja o praćenju suđenja za ratne zločine, presude Županijskog suda u Osijeku u ponovljenom prvostupanjskom kaznenom postupku za zločin u Marinom Selu te procesuiranja ratnih zločina protiv civilnog stanovništva u Sisku, održanoj u Kući ljudskih prava Selska c. 112c, 10000 Zagreb, u srijedu  20. srpnja 2011. u 11.00., govorili su Mladen Stojanović, Veselinka Kastratović, Zoran Pusić, Vesna Teršelič i Marko Sjekavica. Konferenciju za tisak organizirali su Documenta, Građanski odbor za ljudska prava i Centar za mir, nenasilje i ljudska prava Osijek.

 

Vesna Teršelič je
uvodno rekla da se „uhićenjem Gorana Hadžića privodi kraju jedno važno
poglavlje u procesuiranju ratnih zločina jer je svih 161 osoba koje je
optužilo tužiteljstvo Međunarodnog kaznenog  suda za ratne zločine u
bivšoj Jugoslaviji. Srbija je pokazala da 2004. nije imala a sada ima
političke volje za procesuiranje zločina za koje je optužen Goran
Hadžić. Teret kaznenog progona za neistražene zločine kako u Vukovaru i
okolnim mjestima tako i u logorima u Srbiji, u Begejcima, Stajićevu,
Nišu sad ostaje na Državnom odvjetništvu RH i Tužilaštvu Republike
Srbije. U procesuiranju svih ratnih zločina pravosuđa
post-jugoslavenskih zemalja nisu još ni na pola puta i trebaju
intenzivirati suradnju u svim fazama kaznenih postupaka.“

Mladen Stojanović iz
Centra za mir, nenasilje i ljudska prava Osijek istakao je da bi
„uhićenje posljednjeg haaškog bjegunca Gorana Hadžića, moglo utjecati na
promjenu negativnog stava dijela javnosti prema radu MKSJ. Tome bi
zasigurno pridonijelo i proširenje optužnice protiv Ratka Mladića za
zločine počinjene na području Republike Hrvatske, no prema najavama
glavnog haaškog tužitelja Sergea Brammertza, optužnica u tom pravcu ipak
neće biti proširena. Radi informiranja javnosti, posebice žrtava,
smatramo potrebnim da Tužiteljstvo MKSJ obrazloži zbog čega Ratku
Mladiću neće biti stavljeni na teret zločini počinjeni na području
Republike Hrvatske.

Rekao je i da u prvoj polovici 2011.
godine bilježimo trend povećanja broja kaznenih postupaka za ratne
zločine koji se vode protiv pripadnika hrvatskih postrojbi te ponovni
trend povećanja broja suđenja koja se provode u odsutnosti optuženika.
Prema podacima Državnog odvjetništva o postupcima za ratne zločine od
početka rata do 30. lipnja ove godine postupci su pokrenuti protiv 3.513
osoba (od toga 108 pripadnika hrvatskih postrojbi što je 3,07 % od
ukupnog broja), istrage su u tijeku protiv 274 osobe (od toga 20
pripadnika hrvatskih postrojbi).  Optuženo je 1884 osobe (od toga 79
pripadnika hrvatskih postrojbi) a osuđeno je 555 osoba (od toga 31
pripadnika hrvatskih postrojbi što je 5,58% od ukupnog broja).

Veselinka Kastratović
iz Centra za mir, nenasilje i ljudska prava Osijek govorila je o
procesuiranju zločina u Marinom Selu. Zapitala se „što je sa žrtvama i
njihovim dostojanstvom? Zašto nismo još uvijek razvili kulturu
poštovanja žrtve, poštovanja osobe koja je patila? Zašto pravosudni
organi nisu pravovremeno pokrenuli istragu, zašto se čekalo da MKSJ
istraži zločine koji su se dogodili na području Republike Hrvatske?
Odluka VSRH kojom se prikupljeni dokazi od tijela Tužiteljstva MKSJ
proglašavaju nezakonitim dokazima, samo je nastavak jedne tužne priče,
ovaj puta zapakiran u formu tumačenja jednog članka zakona, koji je u
međuvremenu izmijenjen. Osudom dvojice optuženika forma je zadovoljena
kao i u slučaju zločina u Paulin Dvoru, u Medačkom džepu, na Koranskom
mostu, jer je ipak netko osuđen. O novim istragama i pronalaženju
ostalih počinitelja za sada nema niti govora. Od DORH-a tražimo
pokretanje nove istrage, a od VSRH primjenu izmijenjenog zakona koji
omogućava korištenje iskaza preživjelih u kaznenom postupku u RH.“

Marko Sjekavica iz
Građanskog odbora za ljudska prava upozorio je da „20 godina nakon
počinjenja zločina u Sisku još nisu procesuirani odgovorni za taj
zločin. Žrtve su i dalje obespravljene.“

Zoran Pusić se založio
za nastavak procesuiranja zločina u Sisku rekavši da je „primjerice Ivan
Jarnjak izjavio da je Brodarac bio jedan od njegovih najboljih
podređenih što u najmanju ruku treba biti indicija tko je odgovoran po
zapovjednoj liniji“.

U završnoj fazi pristupnih pregovora
Republike Hrvatske i Europske unije i zatvaranje poglavlja 23. o
pravosuđu i temeljnim ljudskim pravima, došlo je i do određenih pomaka u
odnosu na procesuiranje ratnih zločina.

Sinergija kritike
organizacija za ljudska prava i preporuka Europske komisije pridonijela
je donošenju izmjena i dopuna Zakona o primjeni Statuta Međunarodnog
kaznenog suda i izmjena i dopuna Sudskog poslovnika. Intencija
zakonodavca je bila osigurati specijalizaciju sudskih vijeća koja će
suditi u predmetima ratnih zločina (propisivanjem isključive nadležnosti
četiri županijska suda u svim predmetima ratnih zločina koji tek
trebaju započeti) i omogućiti da se u tim kaznenim postupcima kao dokazi
koriste iskazi svjedoka prikupljeni od strane istražitelja Ureda
tužitelja MKSJ-a, što je bilo onemogućeno interpretacijom VSRH u
rješenju kojim je ukinuta osuđujuća presuda Županijskog suda u Požegi
protiv opt. Damira Kufnera i drugih, za zločin počinjen u Marinom Selu. U
predstojećem razdoblju za vidjeti je koliko će institucije biti predane
implementaciji ovih pozitivnih promjena i do kojeg će konkretnog pomaka
one dovesti u praksi.

S obzirom na cjelinu okolosti uočenih
promatranjem svih postupaka za ratne zločine koji se vode u Republici
Hrvatskoj, kao i praćenje ostalih tendencija vezanih za procesuiranje
ratnih zločina i suočavanje s prošloću, smatramo potrebnim:

  • U slučajevima u kojima su sudovi pogrešno primijenili Zakon o oprostu
    na kaznena djela ubojstva za koja postoji sumnja da se radilo o ratnim
    zločinima (primjerice, slučaj usmrćivanja Damjana Žilića od strane
    četvorice pripadnika HV-a na odlagalištu otpada Jakuševac u Zagrebu),
    potrebno je omogućiti vođenje novih kaznenih postupaka.

  • Dodatnim izmjenama Zakona o primjeni Statuta MKS-a omogućiti da se suci
    županijskih sudova koji više nemaju stvarnu nadležnost u ovim
    predmetima, a koji su se dosadašnjim iskustvom i brojem potvrđenih
    presuda od strane VSRH istaknuli u suđenjima u predmetima ratnih
    zločina, rasporede na predmete ratnih zločina na četiri
    „specijalizirana“ županijska suda. Također je potrebno u sastav vijeća
    VSRH, kada u drugom stupnju provodi raspravu u predmetima ratnih
    zločina, suce porotnike zamijeniti sucima profesionalcima, kao i
    regulirati mjesnu nadležnost četiri županijska suda, što do sada nije
    učinjeno.

  • Vlada Republike Hrvatske treba žurno donijeti
    odluku kojom se Republika Hrvatska odriče naplate parničnih troškova od
    svih tužitelja koji nisu uspjeli sa zahtjevima za naknadom štete zbog
    smrti bliske osobe. Potrebno je donijeti nacionalni program i zakon
    kojim bi se naknada štete zbog usmrćenja bliske osobe uredila u skladu s
    Temeljnim načelima i smjernicama o pravu na pravni lijek i reparaciju
    za žrtve teških kršenja međunarodnih ljudskih prava i ozbiljnih povreda
    međunarodnog humanitarnog prava UN-a.

U prilogu pročitajte priopćenje u vezi
kaznenog postupka za zločin u Ribarskoj kolibi u Marinom selu i
polugodišnji izvještaj s praćenja suđenja za ratne zločine za razdoblje
siječanj – svibanj 2011.