Održana komemoracija na Spomen groblju Kampor
U subotu 11. rujna 2021. održana je komemoracija u povodu 78. godišnjice oslobađanja fašističkog logora Kampor u organizaciji Grada Raba i Logorskog odbora Rab – Gonars Zveze združenj borcev za vrednote NOB-a. Sudjelovali su predstavnici grada Raba, Primorsko-goranske županije, antifašističkih organizacija i Documente – Centra za suočavanje s prošlošću. Logor je osnovan 2. srpnja 1942. a oslobođen je 11. rujna 1943. Internirani Slovenci, Hrvati i Židovi umirali su zbog zlostavljanja, gladi i žeđi. Među govornicima je bio Slavko Malnar koji je u logor na otoku Rabu doveden iz Ravnica u čabarskom kraju kao petogodišnji dječak. Njegov govor prenosimo u cijelosti.
GOVOR SLAVKA MALNARA
NA KOMEMORACIJI U KAMPORU
Dragi domaćini, visoki gosti i svi posjetitelji!
Pridružujem se pozdravima domaćina i zahvaljujem mu na uvrštenju u protokol delegacije Čabra, nakon nekoliko godina pasivne nazočnosti.
Želim podsjetiti da ni nakon sedamdeset i osam godina nisu izblijedjela gorka sjećanja na patnje u ovome logoru. Fašizam nije birao sredstva ni način uništenja naroda koji je živio na području njegove interesne sfere.
O tome najbolje govore podaci o broju, spolu i dobnoj strukturi interniranih s područja Čabra i dviju slovenskih općina pripadajućih kotaru Čabar i Kvarnerskoj provinciji.
Pod optužbom za komunizam u ovdašnji logor dovedeno je preko osam stotina djece ispod petnaest godina. „Komunisti“, pod navodnicima, su bili i pedesetorica Čabrana rođenih u ovom logoru.
Od posljedica izgladnjivanja, pomanjkanja vode i stanovanja pod malenim šatorima, na ovom su groblju posmrtni ostaci sto i devetero djece. To je 67% dječjih žrtava ovoga logora. Moram naglasiti da smo potkraj 1942. godine premješteni u logor Gonars u Italiju. I tamo je od posljedica rapskog logora umrlo još devedeset i troje djece.
Teško je shvatljivo zašto su fašisti tako postupali. Najrealnije je tumačenje to što je čabranski kraj šumovit i rijetko naseljen, pa je bio idealan za partizanski način ratovanja. U šumama su obitavalište našli i partizani iz Primorja i Slovenije. Da bi im onemogućila opskrbu talijanska je vojska odlučila do temelja uništiti sva naselja i zaseoke u kojima nije imala stacionirane svoje postrojbe. Najlakše je bilo narod okriviti za komunizam. U zaselcima su živjeli neuki ljudi koji nisu imali pojma o politici ali su ipak završili u ovome logoru. U ovdašnjem logoru nije bilo niti jednog zarobljenog partizana. Takve su fašisti strijeljali nakon prethodnih mučenja. Četvoricu su čak žive spalili tako što su ih vješali za noge i pod njima zapalili vatru. Znali su i na druge načine mučiti zarobljene partizane ili osumnjičenike za suradnju s NOB. S područja Čabra ovdje su bili potpuno nevini ljudi.
Ovdašnji takozvani ženski logor bio je pretežno popunjen ženama i djecom iz Čabra i slovenskih općina Osilnice i Drage. Nakon preseljenja u Gonars, ovdje su od Čabrana ostali samo muškarci. Njih šezdeset i dvojica bili su uključeni u Rapsku brigadu i nisu posebno isticani. Rapska se brigada na današnji dan pješice uputila u Mašun u podnožje slovenskog Snežnika. Židovski bataljun se također odmah priključio u borbu protiv nacizma.
U mom rodnom selu Ravnicama bilo je prije interniranja 155-ero stanovnika. Svi smo završili u ovdašnjem logoru. Nije to nikakva iznimka. Logori u Kamporu na Rabu i u Gonarsu uzeli su četrdeset (40) žrtava, a broj se povećao i nakon povratka na zgarišta jer su ljudi bili potpuno iscrpljeni. Sva okolna mjesta su isto tako spaljena, a mještani dovedeni ovamo. Spaljene su i kuće onim rijetkima koji su surađivali s okupatorom. Ni njih nije fašizam poštedio. Najviše je žrtava iz sela Sokoli. I ono je imalo preko 159 stanovnika, a logori su uzeli preko 50 života.
Previše bih vam oduzeo vremena kad bih govorio o prehrani, higijenskim uvjetima, stanovanju, o ušima, štakorima i ostalim nametnicima.
Najbolniji je način kako su majke umivale novorođenčad. Umočile bi kojekakvu krpu u tekućinu koju su dobile kao obrok i njome umivale nesretne mališane. Mnoge majke izgubile su borbu s glađu jer su svoje nedostatne obroke davale djeci da ih održe na životu.
Ukratko, to je samo par detalja o životu kakav nam je bio priuštio povampireni fašizam. Ne želim da se takvo štoviše nikome ne dogodi!
Hvala na pažljivom slušanju!
Rab, 11. 9. 2021. Slavko Malnar
