hr

Danas je u Zagrebu održan okrugli stol pod naslovom „Osnaživanje suradnje u pitanjima seksualnog nasilja u ratnim sukobima – nacionalna i međunarodna perspektiva“ u organizaciji Centra za žene žrtve rata – ROSA i Veleposlanstva Ujedinjenog Kraljevstva Velike Britanije i Sjeverne Irske u RH, posvećen primjeni Zakona o pravima žrtava seksualnog nasilja za vrijeme oružane agresije na Republiku Hrvatsku u Domovinskom ratu i unaprjeđivanju međunarodne suradnji.

Nela Pamuković iz Centra za žene žrtve rata – ROSA naglasila je: „Devedesetih smo radile s više od 20.000 žena žrtava rata ali tada mnoge nisu mogle progovoriti o traumi. Od 2015. i donošenja Zakona podržale smo više od 30 žena, većina je danas starije dobi i žive u ratom pogođenim područjima. Dio žena koje su bile djevojčice, danas su u četrdesetim godina. Neke nisu ni počele raditi zbog traume. U njihovom procesu podnošenja zahtjeva podržavale smo ih. 9 ih je ostvarile status. 3 podržavamo u procesu žalbe. Posebna grupa su žene iz Bosne i Hercegovine. Već od 1993. žive u Hrvatskoj i nemaju prava prema zakonu u Republici Hrvatskoj. Podržavamo ih. Mnoge nakon što su ostvarile status nisu rekle svojim najbližima koju su traumu preživjele. Jako je važno, ma koliko taj proces bio težak, bio je izuzetno važan za njihovo psihičko zdravlje. Onog časa kad su progovorile i iznijele svoj slučaj pred Povjerenstvom, to je imalo na njih katarzični učinak.

Anja Šimpraga, potpredsjednica Vlade Republike Hrvatske za društvene djelatnosti i ljudska prava rekla je: „Priče žena žrtava seksualnog nasilja često su zanemarene. Iz traumatičnih iskustava učimo kako bi umanjili boli koje su preživjeli. I u ratu žrtve silovanja najčešće su žene. U ratu nasilje nad ženama lako postaje instrument politike. Naša je dužnost raditi na uspostavi sigurnijeg, pravednijeg i empatičnijeg okruženja za sve nas.“ Dodala je: „da ne može izbrisati traume ali može olakšati integriranje žrtava u društvo. Republika Hrvatska zakonom prepoznala važnost ove tematike ali svjesni smo da sigurno ima mogućnosti za unaprjeđenje. Svaki oblik diskriminatornog ponašanja neprihvatljiv je. O traumama treba govoriti. Na taj način stvaramo klimu da i druge žene progovore.“

Simon Thomas, veleposlanik Ujedinjenog Kraljevstva Velike Britanije i Sjeverne Irske u RH je kao suorganizator podcrtao: „Ovo je pitanje vrlo značajno. Iako smo postigli napredak, problem je još daleko od riješenog. Zahtijeva hitnu međunarodnu intervenciju od Ukrajine do Južnog Sudana. Dobro je imati saveznike i ovaj je razgovor prilika za poboljšanje suradnje.“

Špiro Janović, državni tajnik u Ministarstvu hrvatskih branitelja: kao liječnik, psihijatar prošao sam cijeli niz edukacija o psihotraumi. Napravio sam iskorak iz rada neposredno sa žrtvama u polje . U ratu je možda najteže seksualno nasilje. Ovo nije problem samo žena. Imamo značajan broj i muškaraca koji su bili izloženi tom nasilju. Podsjetio bi na pokojnog Mladena Lončara koji je kao uznik logora kroz svoj angažman postao jedan od inicijatora i ovog zakona i Zakona o civilnim žrtvama u Domovinskom ratu. Ratna trauma je nešto što je neupitno, nešto o čemu se mora govoriti. Pravi način rješavanja je prvenstveno stvoriti zakonski institucionalni okvir. Ovakvi su problemi poput razvoja demokracije. Koliko su god naši iskoraci veliki toliko uvijek postoji mogućnost za napredak. U Daruvaru u Veteranskom centru imamo 200 ljudi koji upravo prolaze edukaciju o psihotraumi, sa ciljem kako što bolje pomoći ljudima. Zakoni nisu savršeni, zato je potrebno da postoje korektori ponašanja sustava, nevladine organizacije. Potreban je netko tko će prezentirati pojedini slučaj koji izlazi iz okvira. Znam kako je kad pacijentica koja je dvadeset puta bila na razgovoru kod vas i izlazeći zastane kod vrata i kaže „ma rekla bi vam još samo nešto“. Mislim da smo jako napredovali i jako puno napravili ali uvijek možemo i bolje. Do 2.2.2024. ukupno smo zaprimili 305 zahtjeva, 227 od žena i 78 od muškaraca. Neriješeno svega par predmeta. Riješeno 77 muških i 226 ženskih zahtjeva. Pozitivno 50 166 ženskih. U ovoj godini već imamo jedan zahtjev. Mi smo tu, rokovi su otvoreni.

Tatjana Katkić Stanić, ravnateljica Zavoda za socijalni naglasila je da u Hrvatskoj trenutno funkcionira rad 25 skloništa, od kojih 23 financira resorno ministarstvo.

Miroslav Dasović, zamjenik Županijskog državnog odvjetnika u Osijeku. Voditelj kaznenog odjela. Ovoj se kategoriji žrtava nije davalo gotovo nimalo pozornosti, samo bi se u spisu spomenula „ona je silovana“. Do početka kampanje za usvajanje zakona evidentirali smo 82 žrtve. U  Primio sam ih, nisam ni znao kako da im pristupim. Ja sam tu da utvrdim činjenica na osnovu kojih bi mogao prikupiti dosta materijala za optužnicu. Bilo mi je jako neugodno postavljati dodatna pitanja o samom opisu djela. Pri iznošenju pojedinosti o kaznenim djelima gotovo sam ja bio istraumatiziran. Nakon što je donesen Zakon počeo se javljati veći broj osoba, većinom žena. U Državnom odvjetništvu do sada smo evidentirali više od 200 žrtava koje su prijavile seksualno nasilje u ratu i ratni zločin počinjen silovanjem. Ta su se djela događala najčešće između dvije osobe, počinitelja i žrtve. Najčešće se nisu poznavali.  I ja sam bio u ratu u Slavonskom Brodu. I mi smo zarobili mlade vojnike JNA i ubrzo smo ih pustili. U ratu samu knjižicu Ženevske konvencije nitko ne zna. Najbitnije je kakav je tko imao kućni odgoj. Na žalost u pravomoćnim postupcima Vrhovni sud je u nekim postupcima ne radi o kaznenom djelu iz članka 120., nego o kaznenom djelu iz članka 91.

Sanja Bezbradica Jelavić, odvjetnica,  upozorila je na trećinu postupaka s negativnim rješenjima i analizirala 6 slučajeva u kojima je donesena odbijajuća odluka, u svima zbog tumačenja članka 2. Zakona. Izrazila zabrinutost jer je u jednom predmetu Upravni sud utvrdio da je „ukupno utvrđeno činjenično stanje tijekom ovog upravnog postupka ukazuje da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan“, a prvostupanjsko tijelo je ponovo donijelo negativno rješenje. Zapitala se kakve posljedice to ima za žrtve. Također, jedan od zahtjeva se ne rješava jer osoba koja je podnijela zahtjev nije sposobna putovati kako bi je saslušalo Povjerenstvo. Odbija se mogućnost saslušanja visokotraumatizirane žrtve video putem.  Boji se da je da je broj negativnih rješenja neopravdano visok.

Anita Lauri Korajlija s Filozofskog fakulteta, upozorila je da ratna silovanja imaju razarajuće psihološke posljedice: „Zbog iskustava koje su preživjele, žene imaju osjećaj kao da su žigosane, kao da je taj sram na njima. Ponekad u malim zajednicama nitko nikad ne priča o tome. Imamo još jedan sloj njihovih obitelji i sadašnjih partnerskih odnosa, kojima to stoji kao veliki stakleni slon u njihovoj sobi. Odbijaju priznati da imaju ženu koja je to preživjela. Imamo žene koje dvadeset ili trideset godina žive s tim, najčešće same. Jako puno razgovaramo o svim drugim ratnim zločinima ali na žalost nema puno mjesta na kojima žene mogu razgovarati o svojim ratnim iskustvima. Najčešće mi budemo prvo mjesto na kojima progovaraju. To bude dosta teško za nas i za njih. Neke su već bile u psihijatrijskom tretmanu i najčešće nisu ispričale cijelu priču. Imaju i dodatnu stigmu da su psihički oboljele. Mi nekada pokušavamo sanirati posljedice toga što im se događa kad uđu u postupak priznavanja i ostvarivanja prava. Ne uvažava se razliku između traumatskog i običnog sjećanja. Često ne mogu opisati kako je bio odjeven, ne sjećaju se detalja, neki su detalji preužasni. Imamo iskustvo da su bile ispitivane na način koji je bio retraumatizirajući jer se nije uvažavalo kako funkcionira ratno sjećanje. Ispitivanje je doista vrlo zahtjevno. Ne traži od vas da budete psihoterapeut. Njima treba sustav koji je empatičan. Empatičan ne znači da ste neobjektivan. Uvažavanje i empatičnost je vrlo važno. Može se dogoditi sekundarna viktimizacija i sekundarna otpornost, a to je da imamo priliku naučiti što znači hrabrost, što znači proći kroz teško iskustvo i nastaviti kao bolji stručnjaci i bolji zagovaračice prava žrtava.“

Romana Kuzmanić Olujić, savjetnica ministra vanjskih i europskih poslova osvrnula se na sudjelovanje Hrvatske u alijansi protiv seksualnog nasilja, a Snježana Vasiljević, profesorica Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i Dubravka Šimonović, predsjednica Hrvatskog društva za UM, predstavile su međunarodni okvir za progon seksualnog nasilja u ratu.

Okrugli stol moderirala je Zlata Đurđević, profesorica Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

Na okruglom stolu sudjelovale su i predstavnice Documente – Centra za suočavanje s prošlošću.