Odbijeni Documentini prijedlozi izmjena i dopuna Zakona o civilnim stradalnicima iz Domovinskog rata

U Hrvatskom saboru 30. rujna 2025. je održana rasprava o izmjenama i dopunama Zakona o civilnim stradalnicima iz Domovinskog rata. Prosvjedujemo što su odbijeni svi prijedlozi koje su Documenta i Pučka pravobraniteljica podnijeli u tijeku javnog savjetovanja.

Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću dugi niz godina sustavno radi na promociji i zaštiti prava civilnih žrtava rata. Civilne žrtve, jedna od najugroženijih društvenih skupina, trebaju priznanje patnje, društvenu solidarnost i odgovarajuće obeštećenje. Od stupanja Zakona na pravnu snagu, donošenja provedbenih propisa, do prvih zahtjeva, organizacije civilnog društva su pratile i ukazivale na moguće probleme u primjeni Zakona i provedbenih akata.

Pozdravljamo predložene izmjene i dopune Zakona o civilnim stradalnicima iz Domovinskog rata te smatramo da one doprinose unapređenju prava civilnih žrtava rata i njihovih obitelji. Posebno ističemo važnost smanjenja praga oštećenja organizma za priznavanje statusa civilnog invalida sa 60% na 20%, čime se otvara mogućnost ostvarivanja prava većem broju civilnih žrtava. Pozitivnim ocjenjujemo i povećanje naknada uz usklađivanje osnovice s aktualnim ekonomskim okolnostima, jer se time osigurava pravedniji položaj korisnika Zakona. Izmjene donose i nova prava na zdravstvenu zaštitu, medicinsku rehabilitaciju i ortopedska pomagala, čime se odgovara na dugotrajne posljedice ratnih stradanja koje su pretrpjele civilne žrtve. Pozdravljamo i detaljnije uređenje prava na troškove ukopa te uvođenje mogućnosti ukopa po službenoj dužnosti, što jamči dostojanstven tretman i onima koji nemaju obiteljsku podršku. Uvjereni smo da će ove izmjene pridonijeti ostvarivanju veće razine socijalne sigurnosti civilnih stradalnika te ih u tom smislu podržavamo.

Međutim, iz savjetovanja o izmjenama i dopunama Zakona o civilnim stradalnicima iz Domovinskog rata, provedenog tijekom ljeta, kao i konačnog prijedloga predstavljenog u Hrvatskom saboru, razvidno je da niti jedan od prijedloga Documente – Centra za suočavanje s prošlošću ni Pučke pravobraniteljice nije prihvaćen. Time se propušta prilika za dodatno unaprjeđenje položaja civilnih žrtava rata i osiguravanje šire uključenosti opažanja i iskustva organizacija koje s njima dugogodišnje rade i zagovaraju njihova prava. Smatramo da je za izgradnju pravednog i sveobuhvatnog sustava nužno uvažiti potrebe šireg kruga civilnih žrtava i glas civilnog društva, uz povećanje transparentnosti u donošenju odluka.

Ističemo važnost proširenja priznavanja prava na osobnu invalidninu na djecu stradalih roditelja, što je ključno za dodatnu podršku najranjivijima. Posebno bi bilo važno priznati prava djece koja su u vrijeme stradanja roditelja bila maloljetna. Skrećemo pažnju kako zakonodavac priznaje pravo na poseban dodatak za civilne invalide koji su bili maloljetni u trenutku stradavanja, a zanemaruje prava siročadi. Ove skupine trajno su obilježene posljedicama rata i gubitkom roditeljske skrbi, često s posljedicama za fizičko i mentalno zdravlje, što je zakonodavac tek djelomično pokušao uvažiti kroz priznavanje prava na osobnu invalidninu do navršene 26 godine. Neprimjereno je da Ministarstvo hrvatskih branitelja uporno ističe to pravo koje od donošenja zakona nitko od djece smrtno stradalih roditelja nije mogao koristiti. Podsjećamo da je Zakon donesen 30 godina nakon početka rata, što je onemogućilo korištenje ovog prava i najmlađima među civilnim stradalnicima. Mada zakašnjelo, priznavanje prava na osobnu invalidninu za djecu, bilo bi pravi put priznavanja dodatnih potreba svih koji su zbog ratnih djelovanja ostali bez jednog ili oba roditelja, trpeći zbog toga posljedice.  U raspravi u Hrvatskom saboru državni tajnik Darko Nekić iznio je kako je do danas zaprimljeno 1326 zahtjeva. Prvotne projekcije Ministarstva hrvatskih branitelja su išle do broja od 2500, ali je do sada zaprimljen manji broj, što svakako i proračunski dopušta mogućnost širenja na grupu djece čija prava sada nisu priznata.

Također, trenutačna primjena članka 5. često se provodi bez jasnih dokaza, što može nepravedno uskraćivati status civilnim stradalnicima. Uvođenjem obveze dokumentiranog obrazloženja i neovisnog žalbenog postupka osigurat će se pravednije i transparentnije ostvarivanje prava. Time se sprječavaju zloupotrebe i dodatno štite osobe koje nisu sudjelovale u neprijateljskim formacijama, te se sprječava diskriminacija. Osim toga, važno je i osigurati transparentnost sastava Povjerenstva. U saborskoj raspravi javnost je doznala kako je od 1326 zaprimljenih zahtjeva, oko 7% odbijeno po članku 5. Povjerenstvo ima  11 članova iz: ”ministarstava, udruga, sigurnosnog sustava i Memorijalno-dokumentacijskog centra” no i  dalje ne znamo tko su ljudi koji donose odluke. Objavom imena članova i članica dodatno bi se ojačalo povjerenje u proces i sprječavanje eventualnih zloupotreba.

Savjetovanje je dostupno na: https://esavjetovanja.gov.hr/ECon/MainScreen?entityId=31187

_____________________________________

Skrećemo pažnju na odbijene prijedloge Documente:

1) Status i pravo na naknadu djece ubijenih ili nestalih roditelja

Komentar: Nepriznavanje statusa osobe koja je dijete ubijenog ili nestalog roditelja predstavlja ozbiljan problem. Prijedlog dopune: Priznati status i prava djeci ubijenih ili nestalih roditelja bez obzira na njihovu sadašnju dob, jer je ključno da su u trenutku stradanja roditelja bili maloljetni. Prijedlog dopune (detaljnije): Predlažemo da se izmjenama i dopunama Zakona prizna prava djece ubijenih ili nestalih roditelja, kako bi stekli pravo na status i pripadajuća prava bez obzira na njihovu današnju životnu dob. Odredba bi se trebala odnositi na sve koji su u trenutku smrti ili nestanka roditelja bili djeca (maloljetne osobe), neovisno o tome koliko godina imaju danas. Takvim rješenjem ispravila bi se očita nepravda prema onima koji su kao djeca pretrpjeli gubitak, ali ih zakon zbog administrativne dobi sada isključuje. Time bi država pokazala istinsku brigu za najranjivije skupine iz vremena rata, a sustav bi postao pravedniji i uključiviji.

Nije prihvaćen
Prema važećem Zakonu status člana obitelji poginulog ili nestalog civila iz Domovinskog rata dijete poginule ili nestale civilne osobe može ostvariti neovisno o dobi u trenutku podnošenja zahtjeva. Za osobe koje ostvare navedeni status Zakonom je predviđeno ostvarenje prava pod zakonom propisanim uvjetima. Tako npr., također neovisno o dobi, dijete koje je ostvarilo navedeni status, pod uvjetima određenim Zakonom može ostvariti pravo na novčanu naknadu za civilne stradalnike iz Domovinskog rata, jednokratnu novčanu pomoć, prednost pri zapošljavanju i dr. Jedino je mogućnost ostvarivanja prava na obiteljsku invalidnu propisana do kraja propisanog trajanja redovitog obrazovanja, a najkasnije do navršene 26. godine života.

2) Priznavanje dokumentacije izvan Hrvatske

Komentar: Civilne žrtve prijavljuju problem s nepriznavanjem dokumentacije medicinskog ili drugog karaktera koju su izdale nadležne institucije susjednih zemalja. Prijedlog dopune: Uvesti zakonsku obvezu priznavanja relevantne službene dokumentacije iz okruženja, uz mogućnost dodatne provjere kroz bilateralnu suradnju, umjesto automatskog odbacivanja. Prijedlog dopune (detaljnije): Mnogi civilni stradalnici koji su zbog ratnih djelovanja završetak rata dočekali u izbjeglištvu na području današnje Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Srbije, ili neke druge države, te posjeduju medicinsku i drugu dokumentaciju izdanu od strane tamošnjih institucija. Predlažemo da Zakon izričito propiše priznavanje relevantne dokumentacija iz susjednih država i prihvaća ih kao valjan dokaz stradanja, uz mogućnost dodatne provjere vjerodostojnosti putem bilateralnih sporazuma i međunarodne pravne pomoći. Odbacivanje takvih dokaza stavlja određene skupine žrtava u neravnopravan položaj, iako je njihov stradalnički status nesporan. Ova dopuna osigurala bi dosljednu zaštitu prava svih civilnih žrtava.

Nije prihvaćen
U svezi navoda da se u postupku ne priznaje medicinska dokumentacija izdana od strane države, ističemo da je navedeno sukladno Odluci Ustavnog suda prema kojoj se kao pisano dokazno sredstvo ne može poslužiti dokumentacija izdana od strane države i ona ne može biti dokaz o događaju koji se zbio na teritoriju Republike Hrvatske.

3) Članak 5. – interpretacija zapreke

Komentar: Čl. 5. zakona isključuje određene osobe (“pripadnici, pomagači ili suradnici neprijateljskih vojnih formacija”). Documenta upozorava da je ta odredba često primjenjivana mehanički, bez konkretnih dokaza. Prijedlog dopune: Uvesti obvezu da svaka tvrdnja o zapreci mora biti potkrijepljena jasnim, dokumentiranim dokazom; omogućiti pravo na žalbu uz detaljno obrazloženje odbijanja statusa. Prijedlog dopune (detaljnije): Trenutna formulacija čl. 5. Zakona, prema kojoj status civilnog stradalnika ne mogu ostvariti “pripadnici, pomagači ili suradnici neprijateljskih vojnih formacija”, u praksi se nerijetko primjenjuje paušalno, bez konkretnih dokaza. Predlažemo da se uvede obveza da svaka odluka o odbijanju zahtjeva zbog postojanja “zapreke” mora sadržavati jasno obrazloženje potkrijepljeno materijalnim dokazima. Teret dokazivanja ne smije se prebacivati na žrtvu. Također, potrebno je osigurati učinkoviti žalbeni postupak pred neovisnim tijelom, uz pravnu pomoć korisnicima. Time bi se spriječile zloupotrebe i osiguralo da osobe koje nisu sudjelovale u neprijateljskim formacijama ne budu neopravdano diskriminirane.

 Nije prihvaćen
S obzirom da je Domovinski rat bio oslobodilački rat u kojem su hrvatski branitelji iz Domovinskog rata i hrvatski narod branili i obranili Republiku Hrvatsku unutar međunarodno priznatih granica od oružane agresije koju je izvršila Srbija, Crna Gora i Jugoslavenska narodna armija s oružanom pobunom dijela srpskog pučanstva u Republici Hrvatskoj, propisano je da prava prema ovome Zakonu ne mogu ostvariti pripadnici, pomagači ili suradnici neprijateljskih vojnih i paravojnih postrojbi koji su sudjelovali u oružanoj agresiji na Republiku Hrvatsku, kao ni članovi njihovih obitelji temeljem njihova stradavanja. U svrhu utvrđivanja navedene zapreke osnovano je Povjerenstvo koje utvrđuje postojanje, odnosno nepostojanje navedene zapreke na temelju svih raspoloživih resursa i podataka institucija Republike Hrvatske. Povjerenstvo nije u mogućnosti navesti razloge na osnovu kojeg je donijelo mišljenje o postojanju zapreke kada se isti temelje na podacima koji su sukladno Zakonu o tajnosti podataka („Narodne novine“, br. 79/07. i 86/12.) klasificirani stupnjem tajnosti »POVJERLJIVO« čije bi neovlašteno otkrivanje naštetilo vrijednostima iz članka 6. tog Zakona odnosno nanijelo nepopravljivu štetu nacionalnoj sigurnosti i vitalnim interesima Republike Hrvatske. Pristup klasificiranim podacima uređen je člankom 20. Zakona o tajnosti. Stoga, Povjerenstvo isključivo na zahtjev nadležnog tijela u propisanom postupku može dostaviti traženi klasificirani dokument koji upućuje na postojanje navedene zakonske zapreke.

4) Evaluacija i transparentnost primjene zakona

Komentar: Documenta poziva da se provedba zakona vrednuje uključivanjem preporuka civilnog društva. Prijedlog dopune: Uvesti zakonsku obvezu vrednovanja svakih 2-3 godine, u skladu sa Zakonom o procjeni učinaka propisa (NN 44/17) uz aktivno uključivanje civilnog društva; osigurati transparentnost izvještavanja o broju zahtjeva, prosječnom trajanju postupka, odbijenim i priznanim zahtjevima. Prijedlog dopune (detaljnije): Predlažemo da se u Zakon ugradi obveza periodičnog vrednovanja njegove primjene – primjerice, svake tri godine – uz izradu javno dostupnog izvješća koje bi uključivalo: broj zaprimljenih zahtjeva, broj odobrenih i odbijenih, prosječno trajanje postupka, razloge odbijanja, kao i regionalne razlike u ostvarivanju prava. U izradu i analizu izvješća trebali bi biti uključeni predstavnici organizacija civilnog društva i nezavisni stručnjaci. Takva evaluacija omogućila bi pravovremene korekcije zakona i pokazala stvarni utjecaj na živote žrtava i preživjelih.

Nije prihvaćen
Člankom 20. stavkom 1. Zakona o instrumentima politike boljih propisa (NN, br. 155/23) propisano je da je vrednovanje propisa metoda kojom se vrednuje provedba, rezultat i/ili učinak propisa na snazi putem analize njegove provedbe, ostvarene svrhe i cilja te rezultata propisa u određenom razdoblju radi donošenja odluke o potrebi izmjene odnosno dopune tog propisa. Stavkom 2. istoga članka propisano je da se vrednovanje propisa provodi za propise iz stavka 1. ovoga članka na temelju odluke stručnog nositelja, na temelju zaključka Vlade ili zaključka Hrvatskoga sabora te kada je to propisano ovim Zakonom. Člankom 24. Zakona o instrumentima politike boljih propisa (NN, br. 155/23) propisano je da se vrednovanje propisa obvezno se provodi za zakone iz članka 16. stavka 2. podstavka 9. ovoga Zakona u roku od tri godine od dana stupanja na snagu zakona, a obveza i rok vrednovanja propisa utvrđuje se u prijelaznim odredbama zakona za koji se provodi vrednovanje propisa. Ovaj Zakon ne ulazi u kategoriju propisa za koje je propisano obvezno vrednovanje.

5) Uloga socijalne podrške i psihosocijalna pomoć

Komentar: Zakon predviđa psihosocijalnu i pravnu pomoć, no Documenta upozorava da korisnici često ne dobivaju adekvatnu podršku u praksi. Prijedlog dopune: Predvidjeti evaluaciju kvalitete i dostupnosti pravne i psihosocijalne pomoći kroz redoviti monitoring i izvješćivanje, te osigurati dostupnost ovih usluga u svim županijama (posebno ruralnim područjima). Prijedlog dopune (detaljnije): Iako Zakon predviđa psihosocijalnu i pravnu pomoć, u praksi su te usluge nedovoljno razvijene i neujednačeno dostupne – osobito u manjim i ruralnim sredinama. Predlažemo da se propiše obveza Ministarstva da uspostavi sustavnu mrežu pružatelja psihosocijalne pomoći, u suradnji s centrima za socijalnu skrb i udrugama civilnog društva. Predlažemo redovnu dopunu popisa koji je 2014. godine objavila Documenta: https://documenta.hr/wp-content/uploads/2020/09/popis_pruzatelja-usluga_web.pdf. Također je potrebno osigurati redovitu evaluaciju kvalitete pruženih usluga i javno objavljivanje izvješća o tome koliko je korisnika ostvarilo pravo na savjetovanje, pravnu pomoć i psihološku podršku. Time bi se spriječilo da pravo ostane mrtvo slovo na papiru i ojačala bi se stvarna podrška žrtvama.

Nije prihvaćen
Važećim Zakonom već je detaljno uređeno pružanje psihosocijalne pomoći te je uspostavljena mreža pružanja psihosocijalne pomoći. Člankom 53. je propisano da se psihosocijalna pomoć sastoji od individualnog psihosocijalnog savjetovanja, grupnog psihosocijalnog tretmana, mobilnih obilazaka radi redovitog praćenja stanja i potreba civilnih stradalnika iz Domovinskog rata te žurnih obilazaka i kriznih intervencija u slučajevima prosuicidalnih izjava, smrti, izrazito lošeg socijalno-ekonomskog, stambenog i/ili zdravstvenog stanja civilnih stradalnika iz Domovinskog rata. Također je propisano da se psihosocijalna pomoć organizira se na lokalnoj odnosno županijskoj razini, stacionarno u prostorijama područnih jedinica i centara za psihosocijalnu pomoć i mobilno putem organiziranih posjeta domu i obitelji. Ministarstvo kontinuirano organizira provođenje edukacija u svrhu unapređenja kompetencija za savjetodavni rad s korisnicima te prati njihov rad. Područni odjeli i centri za psihosocijalnu pomoć svakodnevno, redovito komuniciraju s (lokalnim i regionalnim) zavodima za socijalni rad, predstavnicima lokalne, gradske i županijske vlasti te zdravstvenim ustanovama. Stalna komunikacija i suradnja postoji i s udrugama proizašlim iz Domovinskog rata, a cilj suradnje i komunikacije je informirati, učiniti dostupnim programe Ministarstva te osigurati brže i učinkovitije rješavanje konkretnih potreba i teškoća korisnika. Također, područni odjeli na lokalnoj razini u svrhu upoznavanja šireg kruga korisnika s postojećim i novim aktivnostima i programima Ministarstva hrvatskih branitelja, informiraju korisnike i putem članaka na lokalnim novinskim portalima ili putem lokalnih radio stanica.

6) Učinkovitost i trajanje postupka

Komentar: Documenta je tijekom monitoringa provedbe Zakona zabilježila značajne probleme s postupanjem po zahtjevima – mnogi korisnici nisu dobili rješenje ni više od godinu godine nakon podnošenja. Prijedlog dopune: Zakonski propisati maksimalni rok za donošenje rješenja (npr. 90 ili 180 dana), uz obvezu informiranja podnositelja o statusu zahtjeva svakih 60 dana. Uz to, predvidjeti naknadu štete ili naknadu za korisnika u slučaju prekoračenja roka. Prijedlog dopune (detaljnije): Predlažemo da se u Zakon unese obvezu donošenja rješenja u razumnom i jasno propisanom roku (primjerice 90 ili 180 dana od dana podnošenja urednog zahtjeva). U slučaju da rok bude probijen, korisnik bi trebao imati pravo na naknadu zbog administrativnog kašnjenja, po uzoru na rješenja iz Zakona o pravu na suđenje u razumnom roku. Time bi se osigurao osjećaj pravne sigurnosti i predvidivosti postupka, a institucije bi bile dodatno motivirane da efikasno postupaju. Također, predlažemo obvezu Ministarstva da podnositelje obavještava o statusu postupka svaka dva mjeseca, čime bi se smanjila neizvjesnost i osjećaj zapostavljenosti članova obitelji žrtava i preživjelih stradalnika.

Nije prihvaćen
U svezi navoda o dugotrajnosti postupka ističemo kako je u prvostupanjskom postupku potrebno pribaviti dokaze propisane Pravilnikom o načinu ostvarivanja statusa i prava civilnih stradalnika iz Domovinskog rata (NN, br. 118/21), a ukoliko se radi o ostvarivanju statusa civilnog invalida iz Domovinskog rata potrebno je i obaviti vještačenje o uzroku i stupnju oštećenja organizma civilnog invalida iz Domovinskog rata. U cilju rasterećenja i olakšanja postupka strankama, sve dokaze i podatke o činjenicama o kojima se vodi službena evidencija kod javnopravnih tijela ili suda, službena osoba pribavlja po službenoj dužnosti. Prema Zakonu o općem upravnom postupku (NN, br. 47/09, 110/21) službena osoba u postupku utvrđuje činjenično stanje svim sredstvima prikladnim za dokazivanje te u tu svrhu može pribaviti isprave, saslušati svjedoke, pribaviti nalaz i mišljenje vještaka i obaviti očevid. Rokovi za donošenje rješenja te mogućnosti i prava stranke u slučaju nedonošenja rješenja u roku propisani su Zakonom o općem upravnom postupku.

_____________________________________

Navodimo i odbijen prijedlog Pučke pravobraniteljice:

Pozitivno je da je prepoznato da je prava potrebno prilagoditi potrebama i trenutačnom ekonomskom stanju u RH, odnosno omogućiti rast prava/prilagođavanje na godišnjoj razini, a posebice što se opseg prava širi na područje zdravstvene zaštite, kao i na pravo na troškove ukopa. Pri tome koristimo priliku podsjetiti da je upravo omogućavanje obveznog zdravstvenog osiguranja, ukoliko isto nemaju po nekoj drugoj osnovi, te oslobađanje od sudjelovanja u pokriću dijela troškova zdravstvene zaštite iz obveznoga zdravstvenog osiguranja, bio prijedlog ove institucije i 2021. godine, u postupku izrade Zakona o civilnim stradalnicima iz Domovinskog rata. S obzirom da tada nije bio prihvaćen, pozitivno je da se to predlaže sada ovim izmjenama i dopunama. Istovremeno ukazujemo da su izmjene i dopune Zakona o civilnim stradalnicima iz Domovinskog rata prilika i za njegovo dodatno poboljšanje. Naime, člancima 73.- 75. propisano je da se činjenica da je rana ili bolest zadobivena, da je bolest nastala ili se pogoršala, odnosno da je osoba poginula, umrla ili nestala, pod okolnostima iz čl. 9. ovoga Zakona, dokazuje isključivo dokumentacijom izdanom od nadležnih tijela Republike Hrvatske. Kao i prilikom donošenja Zakona 2021. godine, ovom prilikom ponovno ukazujemo na mogućnost da se zakonskim odredbama predvide i iznimke, s obzirom da neke osobe koje bi prema odredbama ovom zakona bile civilni stradalnici iz Domovinskog rata, nakon stradavanja nisu imale pristup nadležnim tijelima RH odnosno policijskim upravama, medicinskim ustanovama ili drugim nadležnim tijelima. S tim u svezi navodimo i da se u upravnom postupku činjenice dokazuje različitim sredstvima (ispravama, saslušanjem svjedoka, nalazima i mišljenjima vještaka i dr.) te bi i u postupku utvrđivanja statusa civilnih stradalnika rata bilo moguće predvidjeti iznimke odnosno omogućiti širu mogućnost dokazivanja imajući u vidu okolnosti pojedinačnog slučaja. Pored navedenog, koristimo prigodu ukazati kako organizacije civilnog društva koje aktivno prate provedbu Zakona o civilnim stradalnicima Domovinskog rata, navode da pri odbijanju zahtjeva na odbijene prijedloge Documente:

Nije prihvaćen
U svezi navoda da se u postupku ne priznaje medicinska dokumentacija izdana od strane države, ističemo da je navedeno sukladno Odluci Ustavnog suda prema kojoj se kao pisano dokazno sredstvo ne može poslužiti dokumentacija izdana od strane države i ona ne može biti dokaz o događaju koji se zbio na teritoriju Republike Hrvatske. S obzirom da je Domovinski rat bio oslobodilački rat u kojem su hrvatski branitelji iz Domovinskog rata i hrvatski narod branili su i obranili Republiku Hrvatsku unutar međunarodno priznatih granica od oružane agresije koju je izvršila Srbija, Crna Gora i Jugoslavenska narodna armija s oružanom pobunom dijela srpskog pučanstva u Republici Hrvatskoj, propisano je da prava prema ovome Zakonu ne mogu ostvariti pripadnici, pomagači ili suradnici neprijateljskih vojnih i paravojnih postrojbi koji su sudjelovali u oružanoj agresiji na Republiku Hrvatsku, kao ni članovi njihovih obitelji temeljem njihova stradavanja. U svrhu utvrđivanja navedene zapreke osnovano je Povjerenstvo koje utvrđuje postojanje, odnosno nepostojanje navedene zapreke na temelju svih raspoloživih resursa i podataka institucija Republike Hrvatske. Povjerenstvo nije u mogućnosti navesti razloge na osnovu kojeg je donijelo mišljenje o postojanju zapreke kada se isti temelje na podacima koji su sukladno Zakonu o tajnosti podataka („Narodne novine“, br. 79/07. i 86/12.) klasificirani stupnjem tajnosti »POVJERLJIVO« čije bi neovlašteno otkrivanje naštetilo vrijednostima iz članka 6. tog Zakona odnosno nanijelo nepopravljivu štetu nacionalnoj sigurnosti i vitalnim interesima Republike Hrvatske. Pristup klasificiranim podacima uređen je člankom 20. Zakona o tajnosti. Stoga, Povjerenstvo isključivo na zahtjev nadležnog tijela u propisanom postupku može dostaviti traženi klasificirani dokument koji upućuje na postojanje navedene zakonske zapreke. 6\8 temeljem čl. 5. Zakona, prvostupanjsko tijelo u rješenjima samo navodi da je Povjerenstvo dalo mišljenje da u pogledu pojedine osobe postoji zapreka iz ovoga članka, no bez dodatnih obrazloženja. Uslijed toga, prema navodima organizacija civilnog društva, dio podnositelja zahtjeva za priznavanjem statusa civilnog stradalnika nakon negativne odluke odustaje od daljnjeg postupka. Koristimo priliku ukazati na presudu Europskog suda za ljudska prava u predmetu F.S. protiv Hrvatske iz prosinca 2023. godine (zahtjev br. 8857/16/20). Iako u tom slučaju nije bila riječ o postupku ostvarivanju prava iz Zakona o civilnim stradalnicima iz Domovinskog rata, naime, podnositelj zahtjeva je bio stranac sa stalnim boravkom u Hrvatskoj koji je podnio zahtjev za stjecanje hrvatskog državljanstva, na ovu se presudu ukazuje jer je u njoj Sud naveo da, u tom postupku, domaća tijela osim općenite izjave (da je utvrđeno da podnositelj predstavlja prijetnju nacionalnoj sigurnosti), nisu obrazložila na čemu su temeljila svoju procjenu, slijedom čega je, prema mišljenju Europskog suda, bilo značajno ograničeno pravo podnositelja zahtjeva da bude obaviješten o činjenicama na kojima su se temeljile odluke domaćih vlasti. Kako mu nije bio omogućen ni kratak pregled činjenica koje su poslužile kao osnova za zaključak da je predstavljao prijetnju nacionalnoj sigurnosti, Europski sud je zaključio da podnositelj nije mogao primjereno izložiti svoje argumente tijekom sudskog postupka.