hr

Na području Dalmacije, osobito zadarskog i šibenskog zaleđa, na okupiranim područjima su od 1991. do 1993. godine pripadnici srpskih vojnih i paravojnih postrojbi počinili brojne zločine nad civilima hrvatske nacionalnosti, uključujući zločine u Škabrnji, Nadinu, Zemuniku D., Pridragi, Paljuvu, Podgradini, Kruševu, Jasenicama, Zatonu Obrovačkom, Bruškoj, Medviđi, Erveniku, Kninu, Kijevu, Benkovcu, Biogradu n/m, Korlatu, Smilčiću, Šopotu, Dobropoljcima, Rodaljicama, Lisičiću, Vukšiću, Drnišu i prominskim selima, Krkoviću, Sonkoviću, Žitniću i drugim mjestima.

U Hrvatskoj se tijekom 1992. godine skrbilo za oko 800.000 prognanika i izbjeglica iz BiH i okupiranih područja Hrvatske, čiji se broj do srpnja 1995. smanjio na 400.000. Samo na području UN-ovog Sektora Jug, prema izvješću UN-a za ljudska prava, od 44.000 Hrvata koji su 1991. živjeli na tome području do studenog 1993. ostalo ih je svega 1.100. Stanovništvo je mahom napuštalo okupirana područja uslijed nedostatne sigurnosti za život i imovinu. U kninskim zatvorima (kasarna Mladićevog 9. Korpusa JNA, Stara bolnica-Martićev zatvor) od sredine 1991. do sredine 1992. g. bio je zatočen veliki broj Hrvata, branitelja, ali i civila, koji su prošli tešku torturu, a neki zatočenici su tamo i ubijeni. Većina stanovnika koji su zatečeni u okupiranim selima bili su gotovo svakodnevno izloženi prijetnjama, zlostavljanju, pljački, silovanjima, zatočeništvu, a mnogi su i usmrćeni. Uz to su presječene prometnice između sjevera i juga, otežavale protok prometa, roba i ljudi, te usporavale gospodarski razvoj.

Svi ti razlozi su zasigurno pridonijeli odluci o pokretanju akcije za oslobađanje okupiranih područja UN-ovih Sektora Sjever i Jug. Vojno-redarstvena operacija “Oluja” provedena je od 4. do 7. kolovoza 1995. Tom je akcijom poražena Republika Srpska Krajina te je okupirano područje vraćeno u ustavno-pravni poredak Republike Hrvatske. Ponovo su povezani prometni pravci između kontinentalnog[1] i morskog dijela Hrvatske, te su stvorene pretpostavke za povratak izbjeglih i protjeranih u svoje domove. No, istodobno, Hrvatsku je, na nagovor krajiških vlasti ili iz straha za osobnu sigurnost, napustilo najmanje 150.000 građana.

Velika većina hrvatskih branitelja časno je sudjelovala u obrani svoje zemlje, pa su i prilikom oslobađanja okupiranih područja nastojali zaštititi civile. Ipak, neki pripadnici oružanih snaga i civili su postupali u suprotnosti s načelima međunarodnoga humanitarnog prava. Takvi su pojedinci iz osvete ili koristoljublja počinili zločine nad dijelom srpskih civila koji su odlučili ostati u svojim kućama. Istodobno su zabilježene pljačke, uništavanje imovine, ali i palež kuća u mnogim mjestima na oslobođenim područjima.

Mnogi od zločina koji su počinjeni još uvijek nisu istraženi ni procesuirani, što nažalost baca mrlju na čitavo hrvatsko društvo jer nismo pokazali dovoljnu političku zrelost za suočavanje s činjenicama iz vlastite prošlosti. Zločinci koji se kriju iza nacionalne pripadnosti imaju svoja imena i prezimena, baš kao i njihove žrtve, koje zaslužuju pravdu i pijetet. Stoga i ovog puta pozivamo sve nadležne institucije na pojačane napore na provođenju istražnih radnji, procesuiranju svih počinitelja ratnih zločina, kao i snaženju regionalne suradnje pravosudnih tijela u postupcima za ratne zločine.

U javnosti su poznati zločini počinjeni potkraj kolovoza i rujna 1995. u Gruborima, Gošiću i Varivodama, no valja napomenuti da su i u drugim mjestima tijekom i neposredno nakon vojno-redarstvene akcije počinjeni zločini nad srpskim civilima, ali i nad dijelom etničkih Hrvata, koji su živjeli u zajednici sa Srbima i ostali u svojim kućama. Između ostalih, u dijelu bivšeg UN-ovog Sektora Jug zabilježena su ubojstva civila na području Islama Grčkog, Korlata, Parčića, Kule Atlagić, Uzdolja, Polače, Strmice, Kaknja, Otona, Plavnog i drugih mjesta. U nastavku podrobnije opisujemo nedovoljno istražene zločine na području Mokrog Polja, Golubića i Radljevca.

SUĐENJA ZA RATNE ZLOČINE U HRVATSKOJ

U dvadeset i šest godina od akcije “Oluja”, hrvatsko pravosuđe pokrenulo je četiri kaznena postupka za ratne zločine nad krajinskim Srbima i to protiv ukupno devetero pripadnika hrvatskih vojnih i policijskih postrojbi. Suđenja su rezultirala dvama osuđujućim pravomoćnim presudama, za zločine u Prokljanu i Mandićima te za zločin u Kijanima kod Gračaca (prvostupanjska presuda donesena je u ožujku 2019., a potvrđena u srpnju 2021.). U dva kaznena postupka, za zločine u Prokljanu i Mandićima te u Gruborima, donesene su oslobađajuće presude. Jedan kazneni postupak je obustavljen u fazi istrage (zločin u Ramljanima).

Pored toga, u hrvatskim državnim odvjetništvima evidentirano je 6.390 kaznenih prijava za zločine počinjene za vrijeme i nakon operacije “Oluja”, od čega se 439 odnose na pripadnike oružanih snaga. Po toj statistici, osuđeno je 2.380 osoba, ali javnost nikad nije bila upoznata s njihovim imenima i djelima za koja su osuđene.

Zločini u Golubiću kraj Knina, Mokrom Polju i u Radljevcu nisu procesuirani.

SUĐENJA ZA RATNE ZLOČINE / MKSJ

Na Međunarodnom kaznenom sudu za bivšu Jugoslaviju u Haagu provedeno je 12 kaznenih postupaka za zločine počinjene tijekom rata u Hrvatskoj od 1991. – 1995. Zločini nad hrvatskim građanima srpske nacionalnosti bili su predmet tek jednog kaznenog postupka. Generalima Anti Gotovini, Ivanu Čermaku i Mladenu Markaču u Haagu se sudilo za zločine počinjene tijekom i nakon operacije “Oluja” u ljeto 1995. godine.

Zločini počinjeni u mjestima Golubić, Mokro Polje i Radljevac nisu bili predmet ovog kaznenog postupka.

[1]              Izuzev područja Istočne Slavonije, Baranje i Zapadnog Srijema, koje je 15. 1. 1998. mirnim putem integrirano u sastav RH.

 


 

Projekt ,,Javni dijalog o sudbini ubijenih i nestalih: mi pamtimo – a vi?” je podržan sa € 150.000,00 financijske podrške Islanda, Lihtenštajna i Norveške u okviru EGP grantova