hr

Pretresno vijeće Međunarodnog rezidualnog mehanizma za kaznene sudove (MRMKS) izreklo je 30. lipnja 2021. prvostupanjsku presuda nakon provedenog ponovljenog postupka u predmetu Tužitelj protiv Jovice Stanišića i Franka Simatovića (MICT-15-96-T).

Raspravno vijeće utvrdilo je izvan razumne sumnje da su opt. Jovica Stanišić i opt. Franko Simatović odgovorni na osnovu člana 7(1) Statuta MKSJ-a (individualna kaznena odgovornost) za pomaganje i podržavanje kaznenih djela ubojsta, deportacije, prisilnog premještanja i progona, počinjenih u Bosanskom Šamcu. Raspravno vijeće je stoga stoga konstatiralo da su opt. Jovica Stanišić i opt. Franko Simatović krivi po točkama optužnice 1 do 5  te ih osudilo na jedinstvenu zatvorsku kaznu u trajanju od 12 godina.

Nadalje, raspravno vijeće na temelju izvedenih dokaza nije utvrdilo da je jedini razmni zaključak taj da su Stanišić i Simatović djelili  namjeru da doprinesu ostvarenju zajedničke zločinačke svrhe. Shodno tome, tužiteljstvo nije van razumne sumnje uspjelo dokazalo da su optuženi sudjelovali i u udruženom zločinačkom poduhvatu. No, utvrđeno je da sistematski obrazac kaznenih djela koja su srpske snage izvršile protiv nesrpskih civila prestavlja najuvjerljiviji dokaz koji ukazuje na postojanje zajedničke zločinačke svrhe.

Raspravno vijeće je uvereno da je barem od kolovoza 1991. postojao udruženi zločinački poduhvat. Zajednička zločinačka svrha ovog poduhvata bila je da se izvršenjem kaznenih djela za koja se optuženici terete u optužnici većina nesrpskog stanovništva prisilno i trajno ukloni sa navedenih područja. Tu zajedničku zločinačku svrhu djelili su određeni visoko pozicionirani politički, vojni i policijski dužnosnici iz Srbije, srpskih autonomnih oblasti Krajine i Slavonije, Baranje i Zapadnog Srijema, kao i iz Srpske Republike Bosne i Hercegovine, kasnije preimenovane u Republiku Srpsku.

Također, izvan razumne sumnje utvrđeno je da su u općinama Bijeljina, Doboj, Sanski Most,  Zvomik i Trnovo u BiH kao i na teritoriju Republike Hrvatske i to u mjestima Baćin, Saborsko, Poljanik, Lipovača, Škabrnja, Bruška, Dalj, Erdut,  počinjena kaznena djela zločin protiv čovječnosti (progoni, ubojstva, deportacije, nehumana djela (prisilno premještanje)) i kršenje zakona i običaja ratovanja (ubojstvo).

Dana 14. travnja 2021. iznošenjem završnih riječi okončano je suđenje u ponovljenom postupku protiv opt. Jovice Stanišića i opt. Franka Simatovića. Tijekom inkriminiranog perioda I.opt. Stanišić bio je načelnik Službe državne bezbednosti (“DB”) Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srbije (“MUP”) dok je II. opt. Simatović bio zaposlen u Drugoj upravi DB MUP-a Republike Srbije.

Prema navodima operativne optužnice od srpnja 2008., u travnju 1991. godine ili približno u to vrijeme, opt. Jovica STANIŠIĆ i opt. Franko SIMATOVIĆ pomogli su da se otvori centar za obuku u Golubiću kod Knina, u Srpskoj Autonomnoj Oblasti – SAO Krajina kao i centri u drugim dijelovima Hrvatske i BiH. U tim centrima obučavani su dragovoljci i regruti. Neki su potom raspoređivani u specijalne jedinice DB Srbije ili su postajali instruktori u drugim jedinicama povezanim s DB Srbije. One su formirane u svrhu poduzimanja specijalnih vojnih akcija u Hrvatskoj i BiH.

Nadalje, optuženici su rukovodili financiranjem, obukom, logističkom podrškom i drugim vrstama značajne pomoći ili podrške specijalnim jedinicama DB Republike Srbije i drugim srpskim snagama koje su sudjelovale u činjenju zločina u Hrvatskoj i BiH tijekom razdoblja na koje se odnosi optužnica. Tijekom dužeg vremenskog perioda oni su neprekidno slali snage i pružali im podršku i nisu ih uputili da se suzdrže od činjenja protupravnih djela i nisu prestali s popunom snaga na terenu koje su činile protupravna djela.

Također, opt. Jovica Stanišić i opt. Franko Simatović bili su odgovorni za specijalne jedinice DB Republike Srbije i oni su organizirali, opskrbljivali, financirali i podržavali njihovo sudjelovanje u pojedinim djelovanjima u Hrvatskoj i BiH i rukovodili njima. Najkasnije od travnja 1991. pa do kraja 1991. godine, srpske snage, a naročito specijalne jedinice DB Republike Srbije koje su djelovale u suradnji s JNA, TO i paravojnim snagama počinile su zločine u gradovima i selima u SAO Krajini i SAO SBZS, napale ih i preuzele kontrolu nad njima. Od ožujka 1992. pa kontinuirano do 1995. godine, srpske snage, a naročito specijalne jedinice DB Republike Srbije, počinile su zločine u gradovima i selima u općinama Bijeljina, Bosanski Šamac, Doboj, Sanski Most i Zvomik, napale ih i preuzele kontrolu nad njima, i počinile zločine u Tmovu.

Podsjećamo, optuženici se temeljem individualne kaznene odgovornosti terete za počinjenje kaznenih djela zločina protiv čovječnosti (progoni, ubojstva, deportacije, nehumana djela (prisilno premještanje)) i kršenje zakona i običaja ratovanja (ubojstvo). Također, temeljem koncepta udruženog zločinačkog pothvata (ovaj koncept našao je mjesta u brojnim presudama Haškog tribunala, odnosno u presudama Međunarodnog rezidualnog mehanizma za kaznene sudove, iako se u Statutu Suda izričito ne spominje kao oblik individualne kaznene odgovornosti ) koji je nastao najkasnije u travnju 1991. i trajao barem do 31. prosinca 1995., optuženici se terete kao supočinitelji.

Među pojedincima koji su sudjelovali u tom UZP, i time značajno doprinosili ostvarenju cilja tog pothvata, bili su optuženi Jovica STANIŠIĆ i Franko SIMATOVIĆ; Slobodan MILOŠEVIĆ; Veljko KADIJEVIĆ; Blagoje ADŽIĆ; Ratko MLADIĆ; Radmilo BOGDANOVIĆ; Radovan STOJIČIĆ zvani Badža; Mihalj KERTES; Milan MARTIĆ; Goran HADŽIĆ; Milan BABIĆ; Radovan KARADŽIĆ; Momčilo KRAJIŠNIK; Biljana PLAVŠIĆ; Mićo STANIŠIĆ; Željko RAŽNATOVIĆ zvani Arkan; Vojislav ŠEŠELJ; i drugi pripadnici srpskih snaga.

Cilj tog udruženog zločinačkog pothvata bilo je prisilno i trajno uklanjanje većine ne-Srba, prvenstveno Hrvata, bosanskih Muslimana i bosanskih Hrvata, s velikih područja u Hrvatskoj i BiH, putem činjenja progona, ubojstava, deportacije i nehumanih djela – prisilna premještanja unutar kaznenih djela zločina protiv čovječnosti i kršenja zakona i običaja ratovanja. Opt. Jovica Stanišić i opt. Franko Simatović sudjelovali su u udruženom zločinačkom pothvatu kao suizvršitelj i to:

– osiguravali su kanale veze medu ključnim sudionicima u UZP u Beogradu, na konkretnim područjima i na lokalnoj razini, i između njih

– organizirali i rukovodili formiranjem jedinica DB Republike Srbije i drugih srpskih snaga koje su sudjelovale u činjenju zločina u Hrvatskoj i BiH;

– organizirali i rukovodili financiranjem, obukom, logističkom podrškom i drugim vrstama značajne pomoći ili podrške specijalnim jedinicama DB Republike Srbije i drugim srpskim snagama koje su sudjelovale u činjenju zločina u Hrvatskoj i BiH, pružali su praktičnu pomoć, ohrabrenje i moralnu podršku osobama koje su vršile zločine progona, deportacije, prisilnog premještanja i ubojstva, što je značajno utjecalo na činjenje zločina: oni su to činili uz potrebnu svijest.

Optužnicom su obuhvaćeni zločini s počinjeni u Bijeljini, Bosanskom Šamcu, Doboju, Sanskom Mostu, Trnovu/Srebrenici i Zvorniku, u BiH kao i zločini na teritoriju Republike Hrvatske i to u mjestima Baćin, Saborsko, Poljanik, Lipovača, Škabrnja, Bruška, Dalj, Erdut.

KRONOLOŠKI PRIKAZ PRVOTNOG I PONOVLJENOG POSTUPKA:
Prvotni postupak trajao je punih 200 sudskih dana, od 09. lipnja 2009. do 31. siječnja 2013. Svjedočilo je ili dalo pisanu izjavu ukupno 133 svjedoka, a gotovo 5000 materijalnih dokaza uvršteno je u spis predmeta.

Optuženici su nakon prvotnog prvostupanjskog postupka, 30. svibnja 2013. oslobođeni po svim točkama optužnice.

15. prosinca 2015. Žalbeno vijeće Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju naložilo je ponovno suđenje i to zbog pogreške prvostupanjskog vijeća u primjeni prava:

– PRVOSTUPANJSKO VIJEĆE nije presudilo ni iznijelo obrazloženo mišljenje o bitnim elementima kaznene odgovornosti na temelju UZP-a;

– kada je PRVOSTUPANJSKO VIJEĆE tražilo da djela pomagača i podržavatelja budu konkretno usmjerena na pomaganje u počinjenju kaznenog djela – pogreška u vezi s odgovornošću na osnovu pomaganja i podržavanja.

Ponovljeni postupak, prvi takav pred Međunarodnim rezidualnim mehanizmom za kaznene sudove, započeo je u srpnju 2017.

Iznošenje završnih riječi, u ponovljenom postupku, odvijalo se u periodu od 12. – 14. travnja 2021.