hr | en

16. siječnja 2013. godine, dvadeset i jednu godinu nakon
razmjene i oslobađanja zatočenika/ca logora Bučje još jednom želimo
upozoriti javnost na sporost hrvatskog pravosuđa u procesuiranju ondje
počinjenih zločina. I ovom prilikom apeliramo na sve nadležne da do
kraja istraže tamošnja događanja i procesuiraju odgovorne.

U kolovozu 1991. godine, pripadnici srpskih vojnih, paravojnih i policijskih postrojbi počinju odvoditi civile i pripadnike MUP-a i ZNG-a (kasnije HV-a) mahom hrvatske nacionalnosti sa šireg zapadnoslavonskog područja. Isti bivaju ispitivani i mučeni na više lokacija u okolici Bučja, gdje je uskoro formiran i logor. U krajnje nehumanim uvjetima, prolaze teške oblike psihičke i fizičke torture, a još neutvrđen broj zatočenika umire uslijed mučenja. Dio zatvorenika razmijenjen je tijekom kolovoza i listopada 1991. godine

Uslijed uznapredovalih oslobađajućih akcija HV-a na tom području u prosincu 1991., preostali logoraši evakuirani su u logor Stara Gradiška. Konačno oslobođenje preživjeli zatvorenici dočekali su tek u službenoj razmjeni u siječnju 1992. godine.

Još uvijek ne raspolažemo vjerodostojnim, provjerljivim podacima o broju zatočenih u samom logoru Bučje. Pretpostavlja se da je kroz spomenuta mjesta zatočenja u periodu od kolovoza 1991. do siječnja 1992. prošlo oko 200 logoraša. Među zatočenicima je bilo žena i djece. Dio logoraša činili su i pripadnici srpske nacionalnosti koji su odbili priključiti se srpskim paravojnim formacijama ili su na neki način surađivali s hrvatskim vlastima. Najmlađi zatočenik imao je 4 godine. Još uvijek se ne zna sudbina 21 nestalog logoraša. Do sada su pronađena i identificirana samo tri ubijena zatočenika.

O svemu više u priopćenju koje se u cijelosti nalazi u prilogu ove reakcije.