hr

Ognjen Kraus: “Moja ruka je još uvijek ispružena i čeka vašu. Vrijeme brzo prolazi…”

Svake godine diljem Europe 9. studenog obilježava se Međunarodni dan borbe protiv antisemitizma i fašizma. To je dan koji nam služi prvenstveno kao opomena i prisjećanje na sve žrtve fašizma i antisemitizma te upozorenje na prisutnost suvremenih oblika istog. Devetog studenog 1938. godine u događaju poznatijem kao “Kristalna noć” nacistička Njemačka započela je progon židovskog naroda koji se s vremenom proširio i na ostale “nepripadajuće” i “pogrešne” društvene skupine koje nisu odgovarale ideji nikad posve poražene ideologije. Tog dana započelo je najmračnije doba suvremene ljudske povijesti.

Članovi Nacionalsocijalističke stranke u Njemačkoj (a potom i u Austriji), 9. studenog 1938. godine započeli su progon Židova. Kako navodi dr. Ognjen Kraus, predsjednik Židovske općine Zagreb i Koordinacije židovskih općina u RH, “gorjele su sinagoge, zgrade židovskih općina, razbijani su izlozi židovskih trgovina, demolirani židovski stanovi, zlostavljani vlasnici, stanari, starci, žene, djeca – i to iz jednog jedinog razloga, samo zato što su bili Židovi.”

Ove godine se tim povodom održala cjelodnevna međunarodna konferencija Novi pristupi nasljeđu holokausta i obrazovanju o holokaustu u organizaciji Documente uz podršku Veleposlanstva SAD-a. S obzirom na općepoznatu situaciju, Novinarski dom u Zagrebu mogao je samo dijelom biti jedinstvena lokacija konferencije te smo svjedočili vrlo uspješnom tzv. “hibridnom” događaju koji sjedinjuje prezentacije u dvorani s online doprinosima sudionika. Glavni fokus konferencije bio je na izazovima u obrazovanju o holokaustu uslijed višegodišnje relativizacije i negiranja zločina nacista, fašista i njihovih suradnika u Hrvatskoj i drugim zemljama te na predstavljanju dobrih praksi i strategija u poučavanju istog.

Najupečatljiviji dio konferencije zasigurno je bio govor dr. Ognjena Krausa koji je nakon uvodnog dijela kojim je još jednom podsjetio na opseg holokausta u globalnim i lokalnim okvirima, uputio jasnu poruku premijeru vlade Republike Hrvatske Andreju Plenkoviću pozvavši ga na “prelazak s riječi na dijela”.

Krausov skeptični optimizam temeljen na reprezentaciji reformiranog HDZ-a koji je, kako i sam premijer navodi, postao “moderna stranka desnice”, te koja zajedno s nacionalnim manjinama ima većinu u Saboru (a samim time i vlast), u istom trenutku bez utega nacionalističkih i proustaških grupacija, pobudio je nadu kako je upravo ovaj trenutak povijesna prilika.
Točnije, u govoru koji je Kraus pročitao u Novinarskom domu, naglašava: “Danas imate priliku, ako ste zaista uvjereni da NDH i sve ono što se događalo u njegovo doba treba staviti tamo kamo spada, u ropotarnicu povijesti – da to i realizirate. Predložite predsjedniku Sabora RH, gospodinu Jandrokoviću, da inicira donošenje zakona kojim bi se simboli i znakovlje NDH – zabranili”.

Takav čin, uz podršku nacionalnih manjina u koaliciji s (navodno) reformiranim HDZ-om, uz ostale parlamentarne stranke dobio bi dvotrećinsku većinu, zaključuje Kraus, te vjeruje kako bi ova vlada, na čelu s Andrejem Plenkovićem tako “ušla u povijest”.
Na taj način, nastavlja Kraus, “skinut ćete ljagu s hrvatskog naroda, koji je nezasluženo nosi trideset godina.”

Podsjetimo, prošlo je šest mjeseci otkako je Ognjen Kraus, predsjednik Židovske općine Zagreb i Koordinacije židovskih općina RH pružio ruku i došao na zajedničku komemoraciju i odavanje počasti svim žrtvama koncentracijskog logora Jasenovac. Tim činom je nakon nekoliko godina odvojenih komemoracija pružena ruka kao svojevrsni temelj prema boljitku hrvatskog društva po pitanju suočavanja s prošlošću.
Do trenutka pisanja ovog teksta, Ured predsjednika Vlade, kao ni sam premijer nisu se oglasili oko Krausovog prijedlogaKako je tom prigodom i naglasio Kraus, “sada sam pružio ruku da započnemo razgovore. Ako se ništa ne ostvari, sigurno nećemo biti ovdje sljedeće godine. Neki pomaci su napravljeni.”

Nameće se pitanje jesu li ti pomaci iskreni te hoće li se na njima stati. Drugim riječima, hoće li, kao i mnogo puta do sada, sve ostati na izoliranim slučajevima stvaranja površnog “pro-evropskog”, modernog “imidža” ili zaista postoji volja za sustavnim rješavanjem problema najmračnijeg dijela naše povijesti koji je još uvijek prisutan i živi kroz i u našem društvu.

Valja još istaknuti kako je nakon već spomenute cjelodnevne konferencije organizirana kratka šetnja do Trga žrtava fašizma uz stanke na mjestima stradanja i otpora. Šetnju je predvodila Tena Banjeglav, istraživačica Documente, koja nam je u sklopu konferencije predstavila projekt tzv. “Povijesnog vodiča”  koji uključuje 50 lokaliteta stradanja i/ili otpora u gradu Zagrebu te koji će uz interaktivne online mape moći poslužiti kao materijal za interdisciplinarni pristup učenju o holokaustu u našim školama.
Tako smo tijekom šetnje mogli čuti zanimljivosti o mjestu nekadašnje zagrebačke sinagoge u Praškoj ulici gdje osim male spomen-ploče nema drugih tragova ovog vrlo važnog društveno-kulturno-političkog mjesta. S druge strane, također smo čuli priču o Glavnoj pošti u Jurišićevoj gdje je nekada bilo sjedište Gestapoa i telekomunikacijski centar. Na tom se mjestu 1941. godine dogodila najveća diverzija u centru Zagreba kao simbol organiziranog otpora protiv domaćih i stranih okupatora. Na kraju šetnje stigli smo do Trga žrtava fašizma gdje smo prisustvovali komemoraciji i obilježavanju Međunarodnog dana borbe protiv antisemitizma i rasizma simboličkim paljenjem lučica koje su krasile rub fontane ispred Meštrovićevog paviljona.

Do trenutka pisanja ovog teksta, Ured predsjednika Vlade, kao ni sam premijer nisu se oglasili oko Krausovog prijedloga. Međutim, istaknimo kako bi se afirmativnim odgovorom možda jednom zauvijek zapamtilo kako se holokaust nije dogodio drugima, već nama. Opasnosti relativizacije i/ili negiranja povijesti popraćene hijerarhizacijom pamćenja znakovi su koji nas upućuju kako jedino snažnim i ispravnim pristupom nasljeđu holokausta možemo spriječiti dodatnu radikalizaciju društva imajući na umu kako je samo svijet koji se sjeća holokausta, svijet bez genocida.

Jurica Vitković

Originalno objavljeno na portalu H-alter.