hr | en

Hrvatsku još uvijek pritišče teret neprocesuiranih ratnih zločina, a postupci za ratne zločine traju dugo, rečeno je na tribini o procesuiranju ratnih zločina, koju su organizirali Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću i Građanski odbor za ljudska prava pod nazivom Procesuiranje ratnih zločina u Hrvatskoj.


Uvodničari / uvodničarke bili su: Jasmina Dolmagić, zamjenica glavnog državnog odvjetnika RH-a, Davorka Radalj, savjetnica u Odsjeku za ratne zločine Državnog odvjetništva RH-a, Dragan Pjevač, odvjetnik i potpredsjednik Udruženja porodica „Suza“ Beograd i Zoran Pusić, predsjednik Građanskog odbora za ljudska prava.

 

“Hrvatsku još uvijek pritišće teret neprocesuiranih ratnih zločina. Od 1991. godine i vremena počinjenja prvih zločina prošlo je već sada skoro 20 godina. Od 2004. godine od kada sustavno pratimo suđenja za ratne zločine u GOLJP-u, Documenti i Centru za mir, nenasilje i ljudska prava Osijek pravomoćno je okončano 46 suđenja. S druge strane činjenice govore da je u Hrvatskoj ubijeno i nestalo više od 20 000 ljudi, da se još uvijek traga za više od 1.800 nestalih (od toga za 1.100 nestalih na hrvatskoj strani rata, uglavnom hrvatskih žrtava Vukovara s početka 1991. godine) i za više od 800 nestalih za vrijeme i nakon vojnih operacija Oluja i Bljesak”, istaknula je uvodno moderatorica rasprave Vesna Teršelič, voditeljica Documente -Centra za suočavanje s prošlošću.

Dajući na početku tribine osvrt na podatke o “prijavama, procesuiranim slučajevima i žrtvama kaznenih djela ratnih zločina i postupcima u vezi kaznenih djela za vrijeme i nakon operativne akcije Oluja” koje je na svojim internetskim stranicama nedavno objavio DORH, Teršelič smatra da su oni “dragocjeni ali da su samo zbir statističkih podataka. Iz njih ne možemo iščitati o kojim konkretnim zločinima je riječ, ne znamo jesu li u pitanju zločini u Varivodama ili Gruborima, nije navedeno za koje se konkretne žrtve sudilo niti su objavljena imena pravomoćno osuđenih”.

Ni jedna osoba još nije osuđena za kazneno djelo ratnih zločina počinjenih tijekom i nakon Oluje, rekla je savjetnica u Odsjeku za ratne zločine DORH-a Davorka Radalj dodavši kako se vode kriminalistička istraživanja u 24 ratna zločina, a izvršenjem kojih je stradalo 156 osoba. Počinitelji su, kako je kazala, za sada nepoznati. Po njezinim riječima ukupno je evidentirano ubojstvo 47 osoba, od čega je zbog ubojstva 21 osobe procesuirano 33 počinitelja, a osuđeno 14 osoba.

Ne tvrdimo da zločina nije bilo, rekla je zamjenica glavnog državnog odvjetnika Jasmina Dolmagić dodavši kako nema niti jedne prijave protiv pripadnika hrvatske vojske ili MUP-a a da po njoj nije postupano. DORH je odlučan istražiti i procesuirati sve zločine bez obzira na nacionalnu ili ideološku orijentaciju žrtve, poručila je. DORH će, kako je najavila, razmotriti činjenice i podatke iz izvještaja HHO-a “Vojna operacija Oluja i poslije”, iz 2001. godine.

Potpredsjednik Udruženje porodica Suza iz Beograda Dragan Pjevač, čija je majka ubijena u Medačkom džepu, kazao je kako Srbi iz Hrvatske moraju shvatiti da je Oluja za Hrvatsku bila kraj rata i četverogodišnje patnje, bombardiranja i svega što rat donosi, te da su Srbi koji su bili s druge strane jedan od uzroka tih patnji. No u Hrvatskoj se, kako je kazao, mora shvatiti da Srbi nisu dobrovoljno otišli i da je je ‘većina u rat natjerana te nisu imali izbora između dvije anakrone politike’. Moramo se složiti oko osude zločina ma tko ga i za koji cilj učinio, poručio je Pjevač.

Mediji su u svom izvještajima istaknuli i onaj dio tribine u kojem su predstavnice DORH-a ponudile objašnejnje na pitanje o tome kane li u DORH-u podignuti optužnice protiv neposrednih počinitelja ubojstava u Medačkome džepu, ali i zapovjednika te akcije admirala Davora Domazeta Lošu , koji je u pravomoćnoj presudi Mirku Norcu i Rahimu Ademiju izravno imenovan kao zapovjednik.

Kako javlja Novi list Dolmagić je odgovorila kako “kriminalistička obrada traje, a predmet je tajan”. Radalj je o istoj temi kazala kako “postoji predmet protiv nepoznatog počinitelja, i provode se izvidi. To je ono što smijem reći”.

Po mišljenju predsjednice Documente Vesne Teršelič , “Davor Domazet Lošo već je trebao biti optužen za zločine u Medačkom džepu, jer u pravomoćnoj presudi Mirku Norcu i Rahimu Ademiju stoji da je, prema instrukcijama Janka Bobetka, zapovijedao tom akcijom”.

Suđenja za ratne zločine, posebno ratne zločine počinjene s hrvatske strane važna su za hrvatsko pravosuđe, ali i hrvatsko društvo u cjelini, mišljenja je predsjednik Građanskog odbora za ljudska prava Zoran Pusić.

Na tribini je rečeno i da je Vrhovni sud vratio na ponovno suđenje postupak za ratne zločine u Marinu selu, presudivši da se iskazi svjedoka haškim istražiteljima ne mogu koristiti pred hrvatskim sudovima, ako predmet nije ustupio Haški sud, nego je hrvatski sud na temelju haških materijala provodio vlastitu istragu. Nevladine organizacije zahtijevaju promjenu zakona kako bi se omogućilo da iskazi svjedoka haškim istražiteljima postanu dokazi i na hrvatskim sudovima, kako se istrage ne bi nepotrebno udvostručavale, a žrtve i svjedoci dodatno traumatizirali.

Tijekom tribine o procesuiranju ratnih zločina predstavnici GOLJP-a i Documente još jednom su ukazali na potrebu bolje informiranosti javnosti o tijeku samih sudskih procesa za ratne zločine i još jednom je odaslan apel Ministarstvu pravosuđa da preuzme dodatnu odgovornost u vezi javne objave kako optužnica tako i prvostupanjskih i pravomoćnih presuda. Jedino na taj način možemo imati točne informacije o svakom pojedinom zločinu neovisno jeli se on dogodio na Veleprometu i u Vukovaru i Škabrnji ili pak u Varivodama i Gruborima.

Mislimo, naglašavaju predstavnici nevladinih organizacija da hrvatsko društvo ima pravo na te informacije kako bi se olakšao proces suočavanja s prošlošću.

I dalje želimo davati kritičku potporu pravosuđu u obnašanju njihovog teškog posla u procesuiranju ratnih zločina i vjerujemo da će se u mjesecima i godinama koje su pred nama postupci za ratne zločine ubrzati i da će se povećati učinkovitost samih suđenja.