hr

Rano ujutro 18. studenoga 1991. godine pripadnici srpskih paravojnih postrojba i Jugoslavenske narodne armije počeli su napad na Škabrnju u kojem su imali potporu topništva, 30 tenkova i avijacije. Mjesto je branilo 246 pripadnika Samostalnog bataljuna Škabrnje, a do večeri je selo bilo zauzeto. Uslijedio je masakr civila koji su bili ostali u selu za vrijeme napada. Civili, među kojima je bilo žena, djece i starijih ljudi, izvedeni su iz podruma u kojem su se sakrivali, i potom ubijeni.

Sljedećeg dana srpske paravojne formacije uz pomoć JNA ulaze u susjedno selo Nadin, gdje ubijaju 14 hrvatskih civila i 5 branitelja, dok se za troje još traga.

Pred Haškim tribunalom za zločine u Škabrnji i Nadinu na višegodišnje kazne zatvora 2004. godine osuđeni su Milan Martić i Milan Babić, koji je 2006. počinio samoubojstvo.

30. lipnja 2021. godine nepravomoćnom presudom donesenom u ponovljenom postupku u predmetu protiv Jovice Stanišića i Franka Simatovića izvan razumne sumnje utvrđuje se da su u Škabrnji počinjena kaznena djela zločina protiv čovječnosti, ali raspravno vijeće nije utvrdilo njihovu individualnu kaznenu odgovornost u ovom slučaju.

Presudom Županijskog suda u Zadru koja je postala pravomoćna u lipnju 1998. godine, za ratni zločin u Škabrnji 18 osoba je proglašeno krivim (optužnicom je bilo obuhvaćeno 26 okrivljenika) i osuđeno na višegodišnje zatvorske kazne, među njima i jedini prisutni Jovan Badžoka, koji je osuđen na 10 godina.

Proglašeni su krivima što su 18. studenoga 1991. godine u više skupina ušli u selo Škabrnja, u kojem je živjelo isključivo hrvatsko stanovništvo, pa su, nakon što je otpor branitelja sela slomljen, masovno i gotovo u potpunosti bez ikakve vojne potrebe uništavali stambene, gospodarske i sakralne objekte, nakon čega su iz podruma i drugih zaklonjenih prostora nasilno izvukli sklonjeno civilno i neboračko stanovništvo, pretežito žene i osobe starije dobi, kao i djecu, te najmanje 44 osobe ubili hicima iz vatrenog oružja ili udarcima tupotvrdim predmetima, pri tom neke od žrtava pred smrt mučili i masakrirali, dok je jednu osobu pregazio tenk.

Među osuđenicima bila je i Zorana Banić, koja je po uhićenju u Švicarskoj 2001. i izručenja Hrvatskoj zatražila obnovu postupka. U obnovljenom postupku proglašena je krivom i osuđena na 6 godina zatvora.

U odnosu na Editu Rađen Potkonjak, koja je također zatražila obnovu postupka, izmijenjen je činjenični opis, zakonski opis i pravna kvalifikacija te je kazneni postupak protiv nje obustavljen, odnosno pravomoćna presuda kojom je u odsutnosti osuđena na 15 godina zatvora je ukinuta.

Osuđeni Renato Petrov je također zatražio obnovu postupka, te je u obnovljenom postupkom oslobođen optužbi.

Osim Zorane Banić i Jovana Badžoke, ostale osobe koje su navedenom presudom u odsutnosti pravomoćno osuđene za ratni zločin u Škabrnji nikada nisu odslužile zatvorske kazne te i dalje nisu dostupne pravosudnim tijelima RH.

Za zločin u Škabrnji u toku su i dva kaznena postupka protiv dvojice nedostupnih okrivljenika. Jedan, protiv optuženog Zorana Tadića, u fazi je istrage, a u drugom, protiv optuženog Milana Gnjidića, optužnica je postala pravomoćna.

U ožujku 2019. godine Županijsko državno odvjetništvo u Splitu donijelo je rješenje o provođenju istrage protiv državljanina Republike Srbije i Australije Zorana Tadića (1959.) zbog osnovane sumnje na počinjenje kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva i kaznenog djela ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika. Postoji osnovana sumnja da je okrivljenik 18. studenoga 1991. počinio navedena kaznena djela zapovijedajući 2. specijalnim vodom TO Benkovac, tzv. Dobrovoljačkim vodom, formiranim uglavnom od dobrovoljaca iz Srbije. Osnovano se sumnja da su okrivljenik i pripadnici spomenutog voda kojim je okrivljenik zapovijedao oko 11,30 sati u pratnji tenkova i oklopnih transportera ušli u dio sela zvan Ambar, u kojem je živjelo uglavnom hrvatsko stanovništvo, te da je okrivljenik zajedno sa sedamnaest poznatih pripadnika tog voda te drugim nepoznatim dobrovoljcima sudjelovao u prisilnom izvlačenju iz skloništa mještana, većinom starije životne dobi te žena i djece. Neposredno nakon izvlačenja iz skloništa, osnovano se sumnja, iz neposredne su blizine iz vatrenog oružja ubili trideset mještana Škabrnje i trinaest branitelja sela.

U prosincu 2018 godine Županijsko državno odvjetništvo u Splitu je, nakon provedene istrage, podiglo optužnicu protiv Milana Gnjidića, državljanina Bosne i Hercegovine (1968.), zbog počinjenja kaznenog djela ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika. Okrivljeniku se stavlja na teret da je kao pripadnik Dobrovoljačkog voda Benkovac izravno sudjelovao u mučenju i ubijanju zarobljenih civila u Škabrnji. Tereti ga se da je zajedno s jednim, danas pokojnim, pripadnikom i više nepoznatih osoba iz tog voda dolaskom na predio zvan ‘Krčmetina’ zlostavljao i tukao žrtvu A. R., zarobljenog vojnika Samostalnog bataljuna Škabrnja. Tereti ga se da su žrtvu bacili na pod te ga tukli nogama i kundacima po cijelom tijelu, gazili nogama po njemu i udarali mu glavom u asfalt, te ga gušili i u jednom trenutku, dok je A. R. ležao i jaukao od bolova, okrivljenik mu je prišao i nožem mu odsjekao lijevo uho. Danas pokojni pripadnik Dobrovoljačkog voda Benkovac potom je žrtvu ubio hicem iz vatrenog oružja u desni obraz iz neposredne blizine.

Precizni podaci o stradanjima, kao i o određenim žrtvama nisu nam poznati te i ovom prilikom pozivamo članove obitelji, prijatelje i sve one koji su poznavali žrtve ili znaju nešto o njihovom stradanju, da nam se jave, kako bismo sastavili što cjelovitiji i vjerodostojniji popis žrtava – ne samo u Škabrnji i Nadinu, već i cijeloj Hrvatskoj.

Fotografija: Wikmedia Commons, autor Croq

Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću