hr

Nakon tri mjeseca opsade Vukovara, 18. studenoga 1991., obrana grada se slomila. Do toga dana grad je već pretrpio goleme štete, mnogi su poginuli tokom opsade, a velik dio stanovništva je izbjegao; još u posljednjim danima prije sloma pokušavani su proboji kroz obruč oko grada, no i u samim probojima više je ljudi poginulo, što u minskim poljima koja su okruživala grad, što od neprijateljske vatre. Oni sudionici obrane koji nisu mogli ili htjeli napustiti grad položili su oružje.

Točan broj ljudi ubijenih i poginulih u Vukovaru još nije poznat; do danas se 386 osoba vodi kao nestale. Do sada najbolju aproksimaciju broja stradalih predstavlja popis koji objavio franjevački fratar Ivica Jagodić, međutim, osim što nije kompletan, šturost tog popisa ne pomaže u ustanovljavanju identiteta žrtava te okolnosti njihovih stradanja.
Poznato je da je stradalo oko 3000 ljudi; više njih nakon pada obrane nego tokom opsade, u nizu ratnih zločina koji su uključivali mnoga pojedinačna ubojstva, izdvajanje iz izbjegličkih kolona i strijeljanje, odvođenje u logore te najzloglasniji, zločin u kojem je dvije stotine ljudi, uglavnom odvedenih iz Vukovarske bolnice, ubijeno na farmi Ovčara.

Više je sudskih procesa vođeno za ratne zločine koji su uslijedili nakon osvajanja grada. Notorna dugotrajnost suđenja, kao i značajni neuspjesi (iznad svega smrt Slobodana Miloševića, kao i samoubojstvo Slavka Dokmanovića u pritvoru, te oslobađajuća presuda Vojislavu Šešelju), u koje se može ubrojiti i preniske kazne za najtežu kategoriju zločina – zločine protiv čovječnosti, ukazuju na to koliko je nužna politička volja kako među državama, uključujući u razmjeni informacija o stradalima i nestalima, tako i u međunarodne zajednice čiji je pritisak bio nužan da se zločine sistematski procesuira, kako bi se postiglo neku, koliko god ograničenu, mjeru pravde i rasvjetljavanja činjenica.

Navodimo nekoliko okončanih i aktivnih postupaka za zločine u Vukovaru.

Dana 8. 10. 2009. MKSJ je donio presudu Mili Mrkšiću i Veselinu Šljivančaninu za zločine nad nesrbima koji su se 18. studenoga zatekli u vukovarskoj bolnici, pri čemu je Mrkšiću dosuđena kazna od 17, a Šljivančaninu od 10 godina zatvora za likvidacije na Ovčari. Četvrti navedeni u inicijalnoj optužnici, Slavko Dokmanović, u pritvoru je 1998. počinio samoubojstvo. Za zločin na Ovčari se postupke vodilo i u Srbiji, uključujući predmet koji je srbijanskom pravosuđu ustupio MKSJ, protiv Miroljuba Vujovića i 17 suoptuženih, kojima je 24. studenoga 2017., 14 godina od početka suđenja, potvrđena drugostupanjska presuda kojom su osmorici dosuđene kazne zatvora od 5 do 20 godina (jedan od njih, Stanko Vujanović, odlukom Apelacionog suda u Beogradu od 19. 3. 2011. pravomoćno je osuđen i na 9 godina zatvora za zločine nad civilima u Vukovaru počinjene sredinom rujna). U dvama zasebnim postupcima Apelacioni sud u Beogradu je također na po 15 godina zatvora osudio pripadnike TO Petra Ćirića i Damira Siretu. Za zločin na Ovčari je do danas dvanaest počinitelja osuđeno na kazne od ukupno 161 godinu zatvora. Pred ŽS Osijek je za zločin na Ovčari u toku suđenje Nikoli Dukiću (u odsutnosti), koji trenutno u Srbiji izdržava kaznu zatvora za ubojstvo počinjeno 1992. u Vukovaru.

Vezano za zločine u krugu poduzeća Velepromet, Vrhovni sud RH je 14. 2. 2002. potvrdio presudu Dušanu Čučkoviću za ubojstvo tri civila, a za ubojstvo jedne osobe u Veleprometu je u toku i suđenje Jovanu Radanu pred ŽS Osijek, dok je 8. rujna 2004. VSRH potvrdio presudu ŽS Vukovar kojom je Ivana Savić osuđena na zatvorsku kaznu od četiri i pol godine, među ostalim za prokazivanje sudionika obrane grada neprijateljskim oficirima u skladištu Veleprometa. ŽS Osijek je 15. ožujka 2021. u obnovljenom postupku donio nepravomoćnu presudu protiv Milana Gojkovića, koji je proglašen krivim za pomaganje u izdvajanju civila i ratnih zarobljenika i osuđen na jedinstvenu kaznu od 9 godina zatvora. Nedostatak velike većine navedenih procesa leži u tome što su njima obuhvaćeni samo neposredni izvršitelji ubojstava i zlostavljanja, ne i nalogodavci.

Uz ova suđenja za zločine u samom Vukovaru i na Ovčari, pred ŽS Osijek se u odsutnosti optuženika po optužnici od 11. 4. 2011. provodi i prvostupanjski postupak protiv Aleksandra Vasiljevića (suoptuženi Miroslav Živanović je u međuvremenu umro) za ratni zločin protiv civilnog stanovništva u logorima Begejci, Stajićevo i Sremska Mitrovica.

Procesuiranje zločina i kažnjavanje zločinaca tek je jedan, premda nužan aspekt šireg društvenog i političkog procesa izgradnje i obnove. Nažalost, u slučaju Vukovara, provedba i tog i drugih aspekata ostala je parcijalna, pa i zanemarena, te se u posljednjih trideset godina moglo i trebalo učiniti mnogo više, i mnogo sustavnije, da se gradu i njegovim žiteljima omogući normalan, ratom neopterećen život.

Documenta i dalje radi na sastavljanju potpunog popisa stradalih u Vukovaru, kako podataka o samim žrtvama, tako i okolnostima njihovih stradanja. I ovom prilikom apeliramo na sve koji raspolažu informacijama o osobama i događajima iz rata i okupacije Vukovara, bilo članove obitelji, prijatelje, kolege, suborce, kao i sve upoznate s detaljima ratnih zbivanja, da nam pomognu sakupiti što je više moguće što kvalitetnijih podataka.

Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću