hr

U utorak se obilježava 30. godišnjica zločina na Koranskom mostu, kada su pripadnici MUP-a i ZNG-a Republike Hrvatske u predvečerje 21. rujna 1991. godine u Karlovcu presreli vozila u kojima su bili rezervisti JNA. Nakon pregovora, oni su odložili svoje oružje i predali se. Dio zarobljenika prebačen je u prostorije policije u Karlovcu, dok ih je 17 pješice odvedeno na Koranski most, koji se smatralo jednom od glavnih točaka obrane grada. Ondje su nepoznata vojna lica automatskim oružjem usmrtila 13 rezervista, dok se 4 njih spasilo skokom u rijeku Koranu.

Za zločin nad ratnim zarobljenicima na Koranskom mostu podignuta je optužnica Okružnog javnog tužilaštva u Karlovcu broj KT-48/91 od 25. svibnja 1992. protiv Mihajla Hrastova, bivšeg pripadnika MUP-a Republike Hrvatske. Prema njoj je Mihajlo Hrastov, pripadnik MUP-a Republike Hrvatske, dana 21. rujna 1991. godine hicima iz automatske puške ubio 13 rezervista JNA na Koranskom mostu u Karlovcu i time počinio kazneno djelo protupravnog ubijanja i ranjavanja neprijatelja, opisano u članku 124. Osnovnog kaznenog zakona Republike Hrvatske. Iako preživjeli svjedoci govore o 3 osobe koje su počinile zločin, do danas je sudski postupak vođen samo protiv Hrastova.

Tijekom zločina ubijeni su: Jovan (Đorđe) Sipić (rođ. 1966.), Božo (Božo) Kozlina (rođ. 1954.), Nebojša (Mihajlo) Popović (rođ. 1967.), Milić (Dušan) Savić (rođ. 1955.), Milenko (Miloš) Lukač (rođ. 1959.), Nikola (Pajo) Babić (rođ. 1948.), Slobodan (Svetozar) Milovanović (rođ. 1966.), Svetozar (Gligorije) Gojković (rođ. 1959.), Miloš (Simo) Srdić (rođ. 1948.), Zoran (Boško) Komadina (rođ. 1964.), Mile (Mihajlo) Babić (rođ. 1949.), Vaso (Milan) Bižić (rođ. 1955.) i Mile (Vladimir) Peurača (rođ. 1964.), svi s prebivalištem u Krnjaku i okolnim selima. Ranjeni Duško Mrkić, Svetozar Šarac, Nebojša Jasnić i Branko Mađarac preživjeli su skokom u Koranu.

Prema prvoj presudi (K. 23/92.-81) od 4. rujna 1992. godine opt. Mihajlo Hrastov oslobođen je optužbe, isto kao i u presudi (K-2/94-149) od 18. rujna 2002. godine. U trećem suđenju opt. Mihajlo Hrastov je na Županijskome sudu u Karlovcu i po treći put oslobođen krivnje da je počinio kazneno djelo protupravnog ubijanja i ranjavanja neprijatelja, s obrazloženjem da je pucnjavi prethodio napad razoružanih neprijateljskih vojnika na Hrastovljeve suborce, čime su izgubili status zarobljenika. Navedeno treće suđenje održano je u periodu od 2004. do 2007. godine.

Međutim, Vrhovni sud je poništio sve tri oslobađajuće presude te je proveo novi postupak u kojem je 4. svibnja 2009. godine donio presudu (I Kž 738/07-9) kojom se Mihajlo Hrastov proglašava krivim te se osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 8 godina. Iste godine, 24. studenoga, Vrhovni sud u svojoj odluci (III Kž 12/09-10) djelomično prihvaća žalbu opt. Mihajla Hrastova te preinačuje drugostupanjsku presudu. Tom odlukom Hrastova se osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 7 godina.

U Zagrebu 22. prosinca 2010. Ustavni sud donosi odluku (U-III-1090/2010) kojom se ukida osuđujuća presuda Vrhovnog suda (III Kž-12/09-10) od 24. studenoga 2009., kao i presuda Vrhovnog suda (I-Kž-738/07-9) od 4. svibnja 2009. godine, čime se predmet vraća Vrhovnom sudu na ponovni postupak i odlučivanje u izmijenjenom sudskom vijeću. Ustavni sud svoju odluku obrazlaže nepostupanjem Vrhovnog suda u skladu s mjerodavnim odredbama Zakona o kaznenom postupku, prema kojem presuda nakon izricanja mora biti javno objavljena, što Vrhovni sud nije učinio.

Dugogodišnji sudski postupak koji je ukupno trajao 23 godine (od 1992. do 2015.) završio je presudom (III Kž 4/13-7) Vrhovnog suda iz 2015., kojom je naposljetku potvrđena drugostupanjska presuda prema kojoj je Hrastov kažnjen s četiri godine zatvora, u što mu je uračunato vrijeme provedeno u pritvoru i na izdržavanju kazne tijekom 1992. i 2009./2010., te je optuženi 2016. pušten na slobodu. U presudi između ostalog stoji: „Utvrđenje da se događaj odigrao za vrijeme dok su pripadnici Ministarstva unutarnjih poslova i Zbora narodne garde RH odbijali napade aktivnog i rezervnog sastava tzv. JNA u predgrađima R., M. i L., odnosi se na opis ratnih uvjeta šireg mjesta događaja. To, međutim, nije u suprotnosti s utvrđenjem da u trenutku izvršenja kaznenog djela životi optuženika i njegovih suboraca nisu bili konkretno ugroženi od strane razoružanih neprijateljskih vojnika koji su se predali na mostu preko rijeke Korane.“

Netom prije 30. obljetnice zločina koji je počinio i za koji je osuđen, karlovački Bad Blue Boysi su uz podršku braniteljskih udruga naslikali mural Mihajla Hrastova ispod nadvožnjaka u Karlovcu. ”Službeno” otvaranje murala planirano je za 21. rujna, dan obilježavanja 30. godišnjice zločina. Osim toga, karlovačko Gradsko vijeće uvrstilo je prijedlog o preimenovanju Koranskog mosta u Most Specijalne jedinice policije “Grom” kao posljednju, 35. točku o kojoj će se odlučivati na sjednici Gradskog vijeća, također 21. rujna 2021. godine.

Smatramo da je civilizacijski neprihvatljivo da most na kojem je počinjen zločin nosi ime jedinice čiji su članovi odgovorni za njegovo počinjenje.

I dalje se nastavljamo zalagati za toliko potreban dijalog među akterima sa suprotstavljenim gledištima, koji treba uključivati i porodice poginulih rezervista.

Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću