Žrtve kaznenih djela u Hrvatskoj još ne dosežu prava oštećenika iz drugih članica EU
Povodom Europskog dana žrtava kaznenih djela (22.02.) u organizaciji Documente – Centra za suočavanje s prošlošću, Centra za mir, nenasilje i ljudska prava Osijek, Udruge bijeli krug Hrvatska i Udruge za podršku žrtvama i svjedocima organizirana je konferencija u sklopu projekta Prava, podrška, zaštita i kompezacija žrtava kaznenih djela.
Na konferenciji su uz aktiviste organizacija civilnog društva i udruga za podršku žrtvama i svjedocima govorili predstavnici ministarstva pravosudja, ministarstva unutrašnjih poslova, Pučka pravobraniteljica RH kao i predstavnici pravosudja i znanstvene zajednice.
U nastavku slijedi izvještaj /
ZAGREB, 22. veljače 2017. (Hina) – Žrtve kaznenih djela u Hrvatskoj još ne mogu ostvariti prava koja žrtve ostvaruju u drugima državama članicama Europske unije, a najveći problem je što u hrvatsko zakonodavstvo još nije ugrađena europska direktiva o zaštiti žrtava kaznenih djela, rečeno je na skupu predstavnika ministarstava, civilnih udruga i znanstvene zajednice, održanom u povodu Europskog dana žrtava kaznenih djela.
Koordinatorica Nacionalnog pozivnog centra za žrtve kaznenih djela Ana Pšeničnjak rekla je novinarima da je direktiva trebala biti implementirana do 16. studenog 2015., ali to još nije učinjeno. Ne zna, kazala je, je li problem novac, ali drži da se radi o nedovoljnoj senzibiliziranosti nadležnih ustanova i zastupnika da se u prvi plan proguraju prava žrtava.
Građani ipak trebaju znati, kaže Pšeničnjak, da već sada mogu ostvariti ono što im jamči direktiva jer im civilne organizacije mogu pružati podršku koja obuhvaća pravno i psihološko savjetovanje.
Centar je u tri godine postojanja zaprimio preko 4500 poziva, a kao glavni problem uočili su neinformiranost građana o njihovima pravima, kazala je Pšeničnjak, napominjući da žrtve trebaju znati da postoji pozivni centar na čiji broj 116 006 anonimno mogu prijaviti kazneno djelo.
Predstavnica Ministarstva pravosuđa Vedrana Šimundža-Nikolić rekla je da su u saborsku proceduru poslali izmjene zakona o zaštiti od nasilja u obitelji i zakona o kaznenom postupku, čime će se praktički implementirati odredbe direktive o zaštiti žrtava kaznenih djela.
No, sama izmjena zakona, kaže Šimundža-Nikolić, ne nudi jamstva za potpunu podršku žrtvama pa je zadatak sviju jačati svijest o potrebi za potpunu podršku žrtvi kako se ne bi događalo da žrtva ne ostane sama i da se ne događa sekundarna viktimizacija žrtve.
Prema njezinim riječima dosad je donesena odluka o zahtjevima za preko 130 žrtava, ali manji dio je ostvario naknadu jer je zakon daje samo žrtvama koje su izravno pretrpjele nasilje. U dvije godine pravo na naknadu ostvarilo je 40-ak ljudi, a žrtvi ostaje pravo ostvarivati naknadu iz drugih osnova.
Pravobraniteljica za djecu Ivana Milas Klarić upozorila je pak da je stanje nezadovoljavajuće kad je riječ o djeci žrtvama kaznenih djela jer su dobili brojne pritužbe samih žrtava, ali češće njihovih roditelja koji se žale na dugotrajnost sudskih postupaka i na niske kazne zlostavljačima.
Kad je riječ o najtežim kaznenim djelima, poput seksualnog nasilja nad djecom, Milas Klarić upozorava da zaštitne mjere ne funkcioniraju i da bi zastarni rokovi mogli biti duži. Spomenula je primjere da se djeca žrtve višekratno ispituju na policiji, centrima za socijalnu skrb i sudovima.
Maja Bukovac Puvača s riječkog Pravnog fakulteta kazala je da su naknade koje država isplaćuje izuzetno niske i pokrivaju minimum koliko se baš mora pomoći žrtvi. Potrebno je, smatra, pojednostaviti postupak i olakšati žrtve teške trenutke nakon kaznenog djela.
Voditeljica Documente Vesna Teršelič kazala je da puno žrtava nema odgovarajuću podršku iako se pravosudni sustav razvija od prvog dana samostalnosti i proteklih su godina napravljeni veliki koraci, posebno u pogledu podrške u sudnicama što je uvelike humaniziralo rad pravosuđa.
Podršku bi, smatra Teršelič, trebalo osigurati na svim sudovima, a mrežu bi trebalo proširiti na policiju i Državno odvjetništvo. Upozorila je i na teret nasljeđa prošlosti jer žrtve ratnog zločina i civilne žrtve rata u većini slučajeva još čekaju obeštećenje.
(Hina)
