Zločini u Gošiću i Varivodama još uvijek bez sudskog epiloga

U kolovozu i rujnu 1995. u Varivodama i Gošiću, selima nedaleko od Kistanja, pripadnici hrvatskih vojnih i redarstvenih postrojbi ubili su starosjedioce srpske nacionalnosti i to znatno nakon prekida ratnih djelovanja i završetka vojno-redarstvene akcije Oluja, kada se istima trebala zajamčiti sigurnost življenja. Brutalno i bez povoda smaknut je veći broj starijih osoba od kojih je najmlađa imala 55, a najstarija 85 godina.

Dana 27. kolovoza 1995. godine, oko 16,00 sati u selu Gošić, ubijeno je sedmoro civila. Županijsko državno odvjetništvo iz Zadra podiglo je optužnicu br. KT-83/96 od 13. veljače 1996, protiv četvorice optuženika za kazneno djelo ubojstva radi koristoljublja.

Dana 28. rujna 1995. godine, u selu Varivode, oko 17,00 sati, ubijeno je devetoro civila. Županijsko državno odvjetništvo iz Zadra podiglo je optužnicu br. KT-84/95 od 15. veljače 1996., protiv četvorice okrivljenika za kazneno djelo ubojstva radi koristoljublja.

Spajanjem kaznenih postupaka, za navedene zločine u Gošiću i Varivodama teretilo se šestoricu pripadnika hrvatskih vojnih i redarstvenih snaga. Postupak je pokrenut pred Županijskim sudom u Zadru, potom ustupljen Županijskom sudu u Šibeniku. U veljači 2002. godine kazneni postupak za navedene zločine, pravno kvalificirane kao ubojstvo radi koristoljublja, je obustavljen radi odustanka tužitelja – Županijskog državnog odvjetništva u Šibeniku, od daljnjeg kaznenog progona. Time je istraga vraćena na početak, protiv nepoznatih počinitelja. Ni deset godina nakon završenog postupka pred šibenskim sudom nema novih saznanja te progona počinitelja tog zločina.

U danima kada će se obitelji ubijenih civila u selima Varivode i Gošić, kroz komemorativne skupove prisjetiti svojih najmilijih, želimo još jednom podsjetiti javnost i relevantne vladine institucije na činjenicu da su ti zločini počinjeni i da za njih nitko nije odgovarao te time i na neizvršenu obvezu otkrivanja i procesuiranja počinitelja ratnog zločina nad civilima.

Odgovorne želimo upozoriti i na porazne činjenice da još uvijek nije na zadovoljavajući način riješen problem priznavanja patnje i gubitaka rodbini ubijenih kroz naknadu štete i druge vidove reparacija, te još uvijek prijeteće naplate  parničnih troškova članovima obitelji usmrćenih koji su izgubili parnice u kojima su od RH tražili naknade nematerijalne štete zbog usmrćenja svojih bližnjih.

S tim problemom se susreću mnoge obitelji ubijenih civila u Gošiću i Varivodama kao i u cijeloj Hrvatskoj, stoga Vlada RH treba donijeti Odluku kojom bi se na nedvojben način otpisali troškovi izgubljenih parnica svim tužiteljima/oštećenicima koji nisu uspjeli ostvariti naknadu nematerijalne štete zbog smrti bliske osobe te omogućiti povrat sredstava onima koji su već platili parnične troškove ili čija je imovina zaplijenjena ovrhom. Uredba Vlade RH iz srpnja 2012 (Uredbu o kriterijima, mjerilima i postupku za odgodu plaćanja, obročnu otplatu duga te prodaju,otpis ili djelomičan otpis potraživanja), je recesijska mjera koja može omogućiti otpis parničnih troškova najsiromašnijim građanima , ali nije djelotvoran pravni put svim žrtvama ratnih zločina.

Po pitanju naknade štete i otpisa parničnih troškova obiteljima žrtava, Vrhovni sud RH je u siječnju 2012. donio ohrabrujuću odluku  u slučaju Jovana Berića (sin ubijenih civila iz Varivoda)  kojom je ukinuo presude nižih sudova u Kninu i Šibeniku, te predmet vratio na ponovno suđenje. U rješenju Vrhovnog suda RH navedeno je da su otac i majka Jovana Berića ubijeni iz vatrenog oružja u dvorištu svoje kuće, da je istog dana u Varivodama ubijeno 9 starijih osoba srpske nacionalnosti, stoga sud smatra da je smrt roditelja tužitelja uzrokovana terorističkim aktom s ciljem izazivanja  straha, užasa i osobne nesigurnosti građana, za koju, temeljem Zakona o odgovornosti za štetu nastalu uslijed terorističkih akata i javnih demonstracija (ZOŠT), odgovara Republika Hrvatska.

Mada hrvatski pravni sustav ne funkcionira presedanski, spomenuto rješenje Vrhovnog suda RH odašilje jasnu poruku po kojoj i niži sudovi u ovom i drugim slučajevima mogu, ako procjene da postoji odgovornost RH, donijeti presude u korist tužitelja bez obzira na to je li počinitelj poznat ili ne, jer navedeni zakon (ZOŠT) također propisano da obveza naknade štete postoji nezavisno o tome je li štetnik utvrđen, kazneno progonjen ili oglašen krivim.

I ovom prilikom pozivamo aktualnu Vladu RH na proaktivno djelovanje kako bi se ispravila nepravda koja se čini neobeštećivanjem civilnih žrtava rata. Nužno je donijeti Nacionalni program i Zakon o osnivanju fonda za obeštećenje svih civilnih žrtava rata, a što zagovaramo i putem aktualne medijske kampanje “Žrtve su predugo čekale”, www.civilnezrtve.hr

I ovom prilikom podsjećamo hrvatsku javnost i odgovorne kako još uvijek nema niti jedne pravomoćne presude za ratne zločine počinjene u tijeku i neposredno nakon vojno-redarstvene akcije “Oluja”. 

Vesna Teršelič, Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću

Zoran Pusić, Građanski odbor za ljudska prava

Mladen Stojanović, Centar za mir, nenasilje i ljudska prava Osijek