Zločin u Višegradu
Suđenje
protiv optuženog Bobana Šimšića za kazneno djelo zločina
protiv čovječnosti,
počinjeno u općini Višegrad 1992. godine pred vijećem Apelacionog
odjeljenja Odjela I za ratne zločine Suda BiH u Sarajevu, započelo
je 09. ožujka 2007. godine.
Dana
14. kolovoza 2007. godine Veće Apelacionog odjeljenja Odjela I za
ratne zločine je objavilo presudu kojom je optuženi Boban Šimšić
oglašen krivim za krivično djelo zločina protiv čovječnosti te
ga je pravomoćno
osudilo na kaznu zatvora u trajanju od 14 godina.
Prethodni
posupak:
Prvostupanjski
postupak je okončao 11. srpnja 2006. godine kada je predsjednik
Vijeća Odjela I za ratne zločine Suda BiH, sudac Dragomir Vukoje,
objavio presudu kojom je Boban
Šimšić proglašen krivim i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od
5 (pet) godina u
koju mu se uračunava vrijeme provedeno u pritvoru, počevši od
24.01.2005. godine.
Obje stranke, Tužilaštvo BiH i
branitelj optuženog Bobana Šimšića, uložile su žalbe na
presudu. Vijeće Apelacionog odjeljenja Odjela I za ratne zločine
Suda Bosne i Hercegovine ukinulo je svojim Rješenjem, br. KRŽ 05/04
od 05. siječnja 2007. godine, presudu vijeća Krivičnog odjeljenja
– Odjela I za ratne zločine u Sarajevu br. X-KR-05/04. Istom odlukom
određeno je održavanje rasprave pred vijećem Apelacionog
odjeljenja Odjela I za ratne zločine Suda Bosne i Hercegovine.
Presuda je ukinuta u osuđujućem i oslobađajućem dijelu zbog
bitnih povreda odredaba kaznenog postupka te pogrešno i nepotpuno
utvrđenog činjeničnog stanja.
OPTUŽNICA
(SAŽETAK)
Pred
Većem Apelacionog odjeljenja Odjela I za ratne zločine Suda Bosne i
Hercegovine 09. žujka 2007. godine započeo je ponovljeni postupak
br. X-KRŽ/05/04 po optužnici Tužilaštva BiH, Odjela za ratne
zločine, br. KT-RZ-2/05, od 28.06.2005. godine, u predmetu za
kazneno djelo zločina protiv čovječnosti iz članka 172. stav 1.
Krivičnog zakona BiH.
U optužnici se navodi da je
optuženi, zajedno sa drugim pripadnicima srpske vojske i policije, u
periodu od travnja do srpnja 1992. godine na teritoriji općine
Višegrad pomagao i sudjelovao u progonu bošnjačkog civilnog
stanovništva. Optuženi je od svibnja do srpnja 1992. godine
sudjelovao u napadima na sela Žlijeb, Velji Lug, Kuka i dr. u općini
Višegrad, te je sudjelovao u ubojstvima, silovanjima, nanošenju
teških povreda i mučenjima, prisilnom oduzimanju novca i nakita,
nezakonitom pritvaranju i prisilnom nestanku civila bošnjačke
nacionalnosti iz prostorija osnovne škole «Hasan Veletovac» i
prostorija Vatrogasnog doma u Višegradu.
OPĆI
PODACI
Sud
BiH -Vijeće
Apelacionog odjeljenja Odjela I za ratne zločine
Broj
predmeta: X-KRŽ/05/04
Optužnica
broj: KT-RZ-2/05
Potvrđena: 28.06.2005.godine
Presuda
broj: X-KR-05/04
Krivično
djelo: zločin
protiv čovječnosti, po čl. 172. st. 1 KZ BiH.
Optuženi: Boban
Šimšić
Tužitelj: Ibro
Bulić, tužitelj Tužilaštva BIH
Branitelj
optuženog: Veljko
Čivša
Vijeće
Apelacionog odjeljenja Odjela za ratne zločine:
Azra
Miletić, predsjednica
Lynghjem Finn, međunarodni sudac,
član
Solaesa Jose Ricardo Juan de Prada, međunarodni
sudac, član
IZVJEŠTAJI
S PRAĆENJA
Ponovljeni
postupak je započeo 09. ožujka 2007. g. Optuženi Boban Šimšić
je tijekom postupka bio u pritvoru.
Suđenje prati
monitorica Fonda za humanitarno pravo iz Beograda, Mirjana Lazić
čije izvještaje s rasprava prenosimo.
PRESUDA
Pravomoćna
presuda: 14.
kolovoza 2007. godine Veće Apelacionog odjeljenja Odjela I za ratne
zločine je nakon vječanja i glasovanja javno objavilo presudu,
kojom je optuženog Bobana Šimšića oglasilo krivim za krivično
djelo zločina protiv čovječnosti iz člana 172. stav 1. točka h)
u vezi s točkama a), e), f), g) i i) a sve u vezi sa člancima 29. i
31. KZ BiH, pa ga je primjenom navedenih zakonskih odredbu i članaka
39., 42. i 48. KZ BiH osudilo
na kaznu zatvora u trajanju od 14 godina. Optuženom
se u kaznu zatvora na osnovu člana 56. KZ BiH uračunava vrijeme
provedeno u pritvoru počevši od 24.01.2005. pa do upućivanja na
izdržavanje izrečene kazne. Optuženi se na osnovu člana 188.
tačka 4 ZKP BiH osobađa od dužnosti plaćanja troškova postupka.
Oštećeni se u svezi imovinsko-pravnog zahtjeva upućuju na
pranicu.
Obrazloženje
odluke
Odluka
se pretežito zasniva na iskazima svjedoka, očevidaca i žrtava, i
to kako svjedoka optužbe tako i svjedoka obrane. Sud je pažljivo
analizirao svaki iskaz pojedinačno, a zatim i u vezi sa svim drugim
iskazima i, u određenim slučajevima, i s materijalnim dokazima. Sud
je posebno uvažio činjenicu da su svjedoci svjedočili o događajima
s vremenskom distancom od deset i više godina, da su isti imali
različite mogućnosti percepcije, da je za mnoge od njih ovo bilo
traumatično iskustvo i da su mnogi imali negativan stav prema
optuženom.
Prihvaćene su, kao utvrđene, činjenice iz
pravomoćne presude MKSJ-a u predmetu protiv Mitra
Vasiljevića.
Apelaciono veće je odbacilo tvrdnje obrane da
krivično djelo zločin protiv čovječnosti nije bilo propisano u
vrijeme izvršenja krivično-pravnih radnji, ukazujući na povredu
načela zakonitosti, te posebno da radnje silovanja i prisilnog
nestanka nisu ni prema međunarodnom običajnom pravu bile priznate
kao radnje izvršenja ovog krivičnog djela. Apelaciono veće je
podsetilo da su navedne radnje nesporno kriminalne radnje koje u
vrijeme rata dobijaju osobine ratnog zločina, a kada je neka radnje
propisana kao zločin u vreme kada je preduzeta, suci imaju
diskreciono pravo da takvu radnju, kada se ona odlikuje visokim
stupnjem okrutnosti, nehumanosti i uopće zločinačkim ponašanjem,
kvalificiraju kao zločin protiv čovječnosti. Suci su se pozivali i
na član 172. točku k) koja predviđa generalnu klauzulu kojom su u
zločin protiv čovječnosti obuhvaćena i sva druga neimenovana
nečovječna djela slične prirode.
Prilikom
odmjeravanja kazne Aplaciono veće je uzeo u obzir težinu djela i
njegove posljedice, da se radilo o jednom od najtežih oblika povrede
međunarodnog humanitarnog prava, brojnost djela i stupanj krivične
odgovornosti optuženoga. Sudsko vijeće nije utvrdio posebnu
okrutnost i upornost optuženog, ali je kao otežavajuću okolnost
naglasilo da je on neke radnje počinio kao čuvar od koga se
očekivalo da zaštiti civile, koji su zbog činjenice višednevnog
zatvaranja, predstavljali posebno ranjivu skupinu.
Kako
optuženi nema pravo žalbe, presuda je danom objavljivanja postala
pravomoćna.
PRESS
CLIPPING
Suđenja
pred Sudom BiH u Sarajevu redovno prate novinari Balkanske
istraživačke mreže (Balkan Investigative Reporting Regional
Network – BIRN). Njihove dnevne izvještaji sa sudjenja, kao i
istraživačke radove, može se naći na WEB stranicama:
