Zločin u Sotinu

Na Županijskom sudu u Vukovaru optuženici Živko Opačič i Milan Bjedov su dana 19. srpnja 2007. godine nepravomoćno oslobođeni optužbe za kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz članka 120. st. 1 OKZ-a RH. 

VSRH je na sjednici Vijeća, održanoj 10. prosinca 2008., obustavio kazneni postupak u odnosu na opt. Opačića (preminuo 12. listopada 2007.), a u odnosu na opt. Bjedova odbio je žalbu državnog odvjetnika i potvrdio oslobađajuću presudu Županijskog suda u Vukovaru. 

Radilo se o razdvojenom postupka protiv opt. Živka Opačića i opt. Milana Bjedova u odnosu na ostale optuženike koji nisu dostupni državnim tijelima Republike Hrvatske, a protiv kojih je podignuta optužnica Županijskog državnog odvjetništva u Vukovaru broj K-DO-3/01 od 5. svibnja 2006. godine. Rješenje o razdvajanju postupka donijelo je Izvanraspravno vijeće Županijskog suda u Vukovaru broj: Kv-125/07 od 23. svibnja. Protiv optuženoga Veljka Vasiljevića postupak je obustavljen. 

OPTUŽNICA (SAŽETAK) 

Županijsko državno odvjetništvo u Vukovaru je nakon provedene istrage podnijelo optužnicu broj: K-DO-3/01 od 5. svibnja Županijskom sudu u Vukovaru protiv okrivljenika: Milana Ostojića, Živka Opačića, Mladena Drače, Žarka Miloševića, Biserka Kovačevića, Slobodana Kovačevića, Mirka Kovačevića, Branka Lalića, Zoreta Macure, Milana Bjedova, Gorana Pavića, Borisa Anojčića, Željka Jokića, Jovanke Martić, Željka Mijakovca, Predraga Bezbradice i Veljka Vasiljevića zbog kaznenog djela protiv vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom-ratnoga zločina protiv civilnog stanovništva iz čl.120.st.1.OKZ-a RH. 

Nakon razdvajanja postupka ŽDO u Vukovaru je 11. srpnja 2007. u odnosu na okr. Živka Opačića i okr. Milana Bjedova nije bitno činjenično izmijenilo optužnicu. 

Okrivljene se tereti da su od 10. listopada 1991. godine do travnja 1992.godine, nakon okupacije mjesta Sotin od strane tzv. JNA i srpskih paravojnih postrojbi, uspostavili okupacijsku vlast i osnovali tzv. Štab teritorijalne obrane kao tijelo mjesne vlasti u kojem je okrivljeni Milan Ostojić kao zapovjednik, skupa sa ostalim okrivljenicima kao pripadnicima tzv. Štaba, a u namjeri da preostalo hrvatsko civilno stanovništvo otjeraju iz mjesta Sotin i učine to mjesto potpuno srpskim etničkim mjestom, protivno odredbama Ženevske konvencije o zaštiti građanskih osoba u vrijeme rata ubijali (Stipan Mikulić) i tukli (Stjepan Rac, Andrija Novosel, Đuro Miholjčanin, Miroslav Đulabić) civile hrvatske nacionalnosti, prema njima nečovječno postupali, provodili raseljavanja, primjenjivali zastrašivanje i teror, protuzakonito zatvarali, prinuđivali na službu u oružanim snagama neprijateljske sile, prinuđivali na prinudni rad, pljačkali imovinu stanovništva, odvodili ljude u nepoznatim pravcima, od kada im se gubi svaki trag (35 osoba) dok su 27. prosinca 1991. sve hrvatske obitelji morale napustiti svoje kuće i imanja ostavljajući svu svoju imovinu, te prijeći na slobodni dio Republike Hrvatske. Opt. Živka Opačića posebno se tereti da je iz kuće Ivana Matijaševića odveo Tomislava Marinovića od kada se ovome gubi svaki trag te da je zajedno s drugim okrivljenicima, prema ranije sačinjenim spiskovima, uz prijetnju oružjem utjerivao Hrvate u autobuse kada su protjerani. Opt. Milana Bjedova se posebno tereti da je zajedno s Zoretom Macurom pretukao Andriju Novosela. 

IZVJEŠTAJI S PRAĆENJA 

Postupak sa vodio pred Vijećem za ratne zločine Županijskog suda u Vukovaru u sastavu: Ante Zeljko – predsjednik Vijeća, Jadraka Kurbel i Slavko Teofilović – članovi Vijeća. 

Optužnicu zastupao: Emil Mitrovski – zamjenik ŽDO-a u Vukovaru. 

Branitelji: Marko Babić, izabrani branitelj opt. Milana Bjedova, Vojislav Ore, branitelj po službenoj dužnosti opt. Živka Opačića 

Žrtve: 

• pretučeni: Stjepan Rac, Andrija Novosel, Đuro Miholjčanin, Miroslav Đulabić
• nestali: Vladimir Radić, Miroslav Raguž, Andrija Rajs, Martin Fischer, Anđelko Kunac, Tomislav Marinović, Krešimir Đukić, Hrvoje Đukić, Sidonija Đukić, Marko Ivančić, Đuro Počić, Stipo Mikulić, Mijo Andrijanić, Josip Hodovan, Andrija Varga, Dražen Tolp, Danko Kušić, Ante Luketić, Zoran Margarin, Dražen Luketić, Marko Filipović, Kata Filipović, Marko Raguž, Mira Raguž, Marko Kušić, Manda Kušić, Ivo Matiješević, Henrik Sili. Naknadno ekshumirani: Stipan Mikulić, Marin Škarica, Josip Novak, Slavko Novak, Vlatko Marinović, Pero Procek, Smajo Halilović, Nikola Kušić. 

Glavna rasprava otpočela 12. srpnja 2007.g. Pročitana je optužnica. Optuženici su izjavili da se ne smatraju krivima za kazneno djelo koje im se stavlja na teret. 

Opt. Živko Opačić i opt. Milan Bjedov nalazili su se u pritvoru zbog posebno teških okolnosti pod kojima je djelo počinjeno. 

PRESUDA 

Dana 19. srpnja 2007. godine predsjednik Vijeća za ratne zločine Županijskog suda u Vukovaru, Ante Zeljko, objavio je presudu kojom se, temeljem članka 354. st.3. Zakona o kaznenom postupku, optuženici Živko Opačić i optuženi Milan Bjedov oslobađaju optužbe.

Predsjednik Vijeća ukratko je obrazložio da tijekom dokaznog postupka nije na nedvojben način utvrđeno da su optuženici počinili kazneno djelo koje im se optužbom stavlja na teret. 

Vijeće je donijelo rješenje o ukidanju pritvora za obojicu optuženika i odmah su pušteni na slobodu.

Presudu Županijskog suda u Vukovaru pogledajte ovdje. 

MIŠLJENJE PROMATRAČKOG TIMA NAKON ZAVRŠENOG PRVOSTUPANJSKOG POSTUPKA 

Kazneni postupak protiv optuženih Živka Opačića i Milana Bjedova zbog kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva postupovno je proveden korektno. 

Analizirajući i ocjenjujući izvedene dokaze Sud je – donoseći oslobađajuću presudu – utvrdio da nije dokazano da su optuženici počinili kazneno djelo kojim ih tereti optužnica. 

Ovaj postupak vidimo kao primjer podizanja optužnice na temelju istraga koje nisu kvalitetno provedene, a nakon velikog vremenskog proteka od počinjenja zločina, kada su mnogi očevici već umrli. Tužiteljstvo je prvotnu optužnicu mijenjalo dva puta, a zastupnik optužnice je tijekom dokaznog postupka predlagao da se kao svjedoke ispita osobe koje su u istrazi davale iskaze upravo o, iz optužnice, izostavljenim događajima. Umjesto takvih “lutanja” s podignutim optužnicama, uz očekivanje da se, takoreći, “prave” istrage provode tek na glavnim raspravama, smatramo nužnim preotvoriti istrage. U suprotnom ostat će neugodan dojam da organi pravosudnih vlasti nisu na razini primjerenog odgovora nesreći koja se dogodila žrtvama zločina u Sotinu i tolikih drugih zločina. Ostat će dojam da se razmjerima zločina i njegovim posljedicama ne pristupa sustavno, nego prigodničarski s obzirom na aktualne političke i pravosudne događaje koji negdje drugdje zaokupljaju pozornost hrvatske javnosti i više je razdražuju manipulirajući njome, no što joj pokazuju da se, dugoročno gledano, ratni zločin ne smije nikomu “isplatiti”. 

Obrazloženje 

Županijski sud u Vukovaru, u Vijeću sastavljenom od suca Ante Zeljka kao Predsjednika Vijeća, te sudaca porotnika Slavka Teofilovića i Jadranke Kurbel kao članova Vijeća u kaznenom predmetu protiv optuženog Živka Opačića iz Sotina i dr., zbog kaznenog djela iz članka 120. stavak 1. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske, povodom optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Vukovaru broj: K-DO-3/01. od 12. srpnja 2007., nakon javno provedene i zaključene glavne rasprave, u prisustvu optuženog Živka Opačića i optuženog Milana Bjedova, zamjenika županijskog državnog odvjetnika Emila Mitrovskog, branitelja po službenoj dužnosti Vojislava Orea i branitelja dr. Marka Babića, dana 19. srpnja 2007. presudio je da se, temeljem članka 354. točka 3. Zakona o kaznenom postupku, optuženi Živko Opačić i optuženi Milan Bjedov oslobađaju od optužbe. 

Analizirajući i ocjenjujući izvedeni dokazni postupak, te iskaze optuženog Živka Opačića i optuženog Milana Bjedova, Vijeće je utvrdilo da nije dokazano da su počinili kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz članka 120. stavak 1. OKZRH-a prema kojem ih tereti optužnica. Naime, prema presudi, nije dokazano da je optuženi Živko Opačić iz kuće Ivana Matijaševića odveo Tomislava Marinovića, od kada se ovomu gubi svaki trag, i da je tjerao u autobuse, u progonstvo, pripadnike hrvatskog naroda, te da je optuženi Milan Bjedov snažno tukao Andriju Novosela. 

Nakon što je optužnica stupila na pravnu snagu, rješenjem Županijskog suda u Vukovaru broj: Kv-125/07. od 23. svibnja 2007., razdvojen je kazneni postupak u odnosu na optuženog Živka Opačića i optuženog Milana Bjedova. Tijekom postupka prvotna je optužnica mijenjana dva puta. Izmjenama od 27. lipnja 2007., a nakon razdvajanja postupka, optuženom Živku Opačiću stavljeno je na teret više kriminalnih radnji, a dopisom od 11. srpnja zastupnik optužbe je iz činjeničnog opisa optužnice izbacio te inkriminacije zbog, kako je obrazložio, omaške pri pisanju optužnice od 27. lipnja 2007. godine. 

Ovakvi postupci zastupnika optužbe iznenađuju jer su tijekom istrage određeni svjedoci – neposredni očevici (Ivan Matijašević, Ana Radić, Denis Tolp, Nevenka Majcan) – iskazivali upravo o događajima koji su se odnosili na radnje optuženika Opačića, izostavljene zadnjim izmjenama optužnice od 11. srpnja 2007. godine, a u svojoj naravi upravo bi te radnje predstavljale neke od modusa počinjenja kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva. Štoviše, tijekom dokaznog postupka zastupnik optužbe predlagao je da upravo te osobe budu ispitane kao svjedoci o tim (izostavljenim) događajima. Predsjednik Vijeća je odbio takav prijedlog s obrazloženjem da te inkriminacije više nisu predmet postupka, tj. da se opt. Opačić izmjenjenom optužnicom više ne tereti za te kriminalne radnje. 

No, niti jedna od ovih optužnica nije obuhvatila događaj o kojemu je tijekom istrage govorila Franciska Halilović, i koji se navodi u obrazloženju prvotne optužnice. Naime, rekla je da je od susjede, Ane Torbice, čula da je njenog muža Smaju ubio optuženi Živko Opačić. 

Tijekom glavne rasprave nismo zabilježili povrede odredbi ZKP-a. Predsjednik Vijeća je upozorio optuženike na sva njihova zakonska prava i obveze, profesionalno i koncentrirano je upravljao glavnom raspravom, brinuo se da predmet postupka bude svestrano raspravljen, ali vodeći računa i o načelu ekonomičnosti postupka. Kod nekih svjedoka mogla se osjetiti nelagoda i zatečenost onim što ih je očekivalo tijekom ispitivanja.