Zločin u Prokljanu i Mandićima
Postupak protiv Bože Bačelića, Ante Mamića, Luke Vuke i Jurice Ravlića, optuženih za počinjenje kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. st. 1. OKZ RH i kaznenog djela ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika iz čl. 122. OKZ RH.
OPTUŽNICA (SAŽETAK)
Optužnicom ŽDO Šibenik br. K-DO-45/01 od 1. ožujka 2002. okrivljenike Božu Bačelića, Antu Mamića, Luku Vuku i Juricu Ravlića tereti se da su dana 11. kolovoza 1995. u poslijepodnevnim satima u mjestu Prokljan, općina Skradin za vrijeme trajanja oružanog sukoba između hrvatske vojske i srpskih paravojnih formacija, i to okr. Bačelić kao zapovijednik voda, a ostali okrivljenici kao pripadnici tog voda Izvidničke satnije 113. brigade HV, nakon vojno redarstvene operacije Oluja na zadatku pretraživanja netom oslobođenog tog teritorija RH, zatekavši ispred kuće civile Nikolu Damjanić rođ. 1919. i njegovu suprugu Milicu rođ. 1921., okr. Bačelić zapovijedio okrivljenima Mamiću, Vuki i Ravliću da pucaju u iste iz automatskog vatrenog oružja, što su ovi i učinili, ispalivši više hitaca u oštećenike, što je učinio i sam Bačelić, uslijed čega su oštećenici zadobili više strijelnih rana i to Milica, između ostalih, prostrijel glave, a Nikola, između ostalih, prostrijele natkoljenica, nakon čega su opt. Mamić, Ravlić i Vuko, po zapovijedi Bačelića, na mrtva tijela naslagali daske, gume, grane, ribarske mreže te ih zapalili. Time su počinili kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva.
ŽDO u Šibeniku je 11 svibnja 2007. proširilo optužbu u odnosu na optužene Božu Bačelića, Antu Mamića i Juricu Ravlića koji se tako proširenom optužnicom terete i za kazneno djelo ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika. Optuženi su da su neutvrđenog dana, 9. ili 10. kolovoza 1995., u poslijepodnevnim satima u zaseoku Mandići općina Kistanje za vrijeme trajanja oružanog sukoba između hrvatske vojske i srpskih paravojnih formacija ubili ratnog zarobljenika i to opt. Bačelić kao zapovjednik voda, a Mamić i Ravlić kao pripadnici voda, na zadatku pretraživanja netom oslobođenog teritorija RH od zaostalih ili u međuvremenu ubačenih pripadnika paravojnih odmetničkih postrojbi, lišivši slobode Vuka Mandića, pripadnika vojske RSK, koji im je na njihovo traženje donio i predao pušku koju je držao skrivenu, istome konopom vezali ruke na leđa, ugurali ga u osobno vozilo “Zastava 101” , nakon čega su ga odvezli do napuštene kuće na cesti Đevrske – Kistanje, izveli ga iz vozila pa ga postavili uz zid kuće i usmrtili iz automatskog oružja, te mu potom odvezali ruke.
OPĆI PODACI
Županijski sud u Šibeniku
Broj predmeta: K-6/02
Vijeće: sutkinja Jadranka Biga-Milutin, predsjednica Vijeća, sutkinja Ordana Labura, članica Vijeća, suci porotnici Željko Scotti, Joško Erceg i Ivan Martinović, članovi Vijeća
Optužnica: Županijskog državnog odvjetništva u Šibeniku K-DO-45/01 od 1. ožujka 2002. godine
Zastupnica optužbe: Živana Beroš-Dodig, zamjenika županijskog državnog odvjetnika u Šibeniku
Kazneno djelo: ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. st. 1. OKZ RH
Optuženici: Božo Bačelić, Ante Mamić, Luka Vuko i Jurica Ravlić
Branitelji optuženih: Jure Martinović, odvjetnik iz Zadra, Mladen Klarić, odvjetnik iz Šibenika, Marko Marinović, odvjetnik iz Zadra, Željko Gulišija, odvjetnik iz Zadra i Mijo Jeličić, odvjetnik iz Zadra
Žrtve – ubijeni: Milica i Nikola Damjanić
Ponovljeni postupak
Županijski sud u Splitu
Broj predmeta: Krz-1/11
Vijeće za ratne zločine: sutkinja Ivona Rupić, predsjednca Vijeća, sudac Stanko Grbavac, član Vijeća, sudac Mlađan Prvan, član Vijeća
Optužnica: ŽDO Šibenik K- DO-45/01 od 1. ožujka 2002. i 11. svibnja 2007.
Zastupnik optužbe: Zvonko Ivić, zamjenik ŽDO u Šibeniku
Kazneno djelo: kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva, čl. 120 st.1 OKZ RH i kazneno djelo ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika iz čl. 122. OKZ RH
Branitelji optuženika: Tomislav Jonjić – branitelj I optuženika, Marko Marinović – branitelj II optuženika, Željko i Vinko Gulišija – branitelji III optuženika, Mijo Jeličić – branitelj IV optuženika
Žrtve – ubijeni: Milica i Nikola Damjanić, Vuk Mandić
TIJEK POSTUPKA I PRESUDE
Optuženici su prvi puta uhićeni 4. rujna 2001. godine.
Presudom Vijeća Županijskog suda u Šibeniku broj K-6/02 od 11. rujna 2002. optuženici su oslobođeni optužbe.
Rješenjem vijeća VSRH broj I Kž 65/03-8 od 5. travnja 2007. prihvaćena je žalba državnog odvjetništva, ukinuta je prvostupanjska presuda i predmet je vraćen sudu prvog stupnja pred izmijenjeno vijeće. Rješenje VSRH od 5. travnja 2007. možete vidjeti ovdje.
Optuženici Mamić, Vuko i Ravlić nakon odluke VSRH vraćeni su u pritvor, a prvooptuženi Bačelić se nalazio u bijegu. Mamić, Vuko i Ravlić su se nalazili u pritvoru do isteka roka maksimalnog trajanja pritvora, a nakon toga je pritvor ukinut.
Opt. Bačelić uhićen je u Njemačkoj u veljači 2012. Hrvatskoj je izručen u travnju 2012.
PRESUDA
Dana 13. lipnja 2013. godine objavljena je prvostupanjska presuda Županijskog suda u Splitu kojom je Božo Bačelić osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora od pet godina i deset meseci. Bačeliću je izrečena minimalna zakonom predviđena kazna za kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva, kao i za kazneno djelo ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika, a potom mu je kazna objedinjena u ranije navedenu kaznu.
Ante Mamić i Jurica Ravlić oslobođeni su optužbe za sudjelovanje u usmrćenju ratnog zarobljenika, a optužba za pomaganje počinitelju nakon usmrćenja dvoje civila, za što se teretilo Antu Mamića, Juricu Ravlića i Luku Vuku, je odbijena, jer je nastupila zastara kaznenog progona.
Sjednica Žalbenog vijeća VSRH održana je 27. ožujka 2014. godine. Izvještaj sa sjednice pogledajte ovdje. Vrhovni sud preinačio je osuđujuću presudu protiv opt. Bože Bačalića u odluci o kazni, pa ga je u konačnici osudio na kaznu zatvora u trajanju od 7 godina. Potvrđen je dio presude kojom su Mamić i Ravlić oslobođeni optužbe za ratni zločin nad ratnim zarobljenicima. Ukinut je dio presude kojom je odbijena optužba protiv Mamića, Ravlića i Vuke za počinjenje ratnog zločina protiv civilnog stanovništva te je predmet u tom dijelu vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
PRIKAZ I MIŠLJENJE O PONOVLJENOM PRVOSTUPANJSKOM POSTUPKU
U kolovozu i rujnu 1995. godine, za vrijeme i nakon Vojno-redarstvene akcije „Oluja“, počinjeni su brojni zločini na štetu civila i ratnih zarobljenika. Neutvrđenog dana, 9. ili 10. kolovoza 1995. godine, ubijen je ratni zarobljenik Vuk Mandić, a koji dan potom, 11. kolovoza, na kućnom pragu likvidiran je bračni par Damjanić. Dana 13. lipnja 2013. godine, gotovo 18 godina od navedenih događaja, na Županijskom sudu u Splitu objavljena je nepravomoćna presuda kojom je prvookrivljeni Božo Bačelić proglašen krivim zbog počinjenja oba kaznena djela te mu je izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 5 godina i 10 mjeseci. U odnosu na okrivljene Antu Mamića, Luku Vuku i Juricu Ravlića, optužba zbog kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva je odbijena, a Mamić i Ravlić oslobođeni su optužbe za počinjenje kaznenog djela ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika.
Konkretno, Božo Bačelić je proglašen krivim što je 11. kolovoza 1995. godine u mjestu Prokljan, kao zapovjednik voda, na zadatku pretraživanja netom oslobođenog područja RH od zaostalih ili u međuvremenu ubačenih pripadnika paravojnih odmetničkih postrojbi, zatekao ispred njihove kuće civile Nikolu Damjanića i njegovu suprugu Milicu te u njih pucao iz automatskog vatrenog oružja i tako ih usmrtio, nakon čega su ostala trojica okrivljenika na mrtva tijela Damjanićevih naslagali daske, gume, grane i ribarske mreže i zapalili ih.
Nadalje, Bačelić je proglašen krivim što je 9. ili 10. kolovoza 1995. godine u zaseoku Mandići sa okrivljenima Mamićem i Ravlićem, vojnicima voda kojim je zapovijedao, lišio slobode pripadnika vojske tzv. RSK Vuka Mandića, odvezli se osobnim vozilom do napuštene kuće na području Varivoda na cesti Đevrske-Kistanje, izveli ga iz vozila te ga je Bačelić postavio uza zid kuće i usmrtio hicima iz automatskog oružja.
Bačeliću je za svako od kaznenih djela utvrđena kazna zatvora u trajanju od 5 godina pa mu je izrečena jedinstvena kazna od 5 godina i 10 mjeseci.
Optužba protiv Mamića, Vuke i Ravlića, da su naslagavši na mrtva tijela civila daske, gume, grane i ribarske mreže te ih zapalili i pomogli Bačeliću u prikrivanju tragova i time počinili kazneno djelo protiv pravosuđa – pomoć počinitelju nakon počinjenja kaznenog djela, odbijena je zbog zastare kaznenog progona.
Okrivljeni Mamić i Ravlić su ujedno oslobođeni optužbe da su 9. ili 10. kolovoza 1995. godine, zajedno sa Bačelićem, lišivši slobode pripadnika vojske tzv. RSK Vuka Mandića, svezali mu ruke na leđa, ugurali ga u osobno vozilo i odvezli do napuštene kuće na području Varivoda na cesti Đevrske-Kistanje, izveli ga iz vozila, postavili ga uza zid iste kuće i usmrtili hicima iz automatskog oružja.
Tijek postupka
Sva četvorica okrivljenika uhićeni su u rujnu 2001. godine. Presudom Županijskog suda u Šibeniku od 11. rujna 2002. godine, sva četvorica oslobođena su optužbe, no VSRH je ukinuo tu presudu i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Mamić, Vuko i Ravlić vraćeni su u pritvor, a Bačelić se nalazio u bijegu. Tek nakon uhićenja u Njemačkoj u veljači 2012. godine i izručenja Hrvatskoj, na Županijskom sudu u Splitu proveden je ponovljeni kazneni postupak.
Ukidbenim rješenjem VSRH istaknuto je kako je prvostupanjska presuda zasnovana na pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju. Sud prvog stupnja olako je zaključio da se na temelju proturječnih obrana okrivljenika ne mogu utvrditi relevantne činjenice vezane za identitet počinitelja predmetnog ratnog zločina. Iako su neki od optuženika tijekom prvotnog ispitivanja međusobno teretili jedni druge, prvostupanjski je sud propustio njihove obrane valjano analizirati i ocijeniti. U ponovljenom suđenju trebalo je razjasniti postoji li, i u kojem obujmu, učešće svakog od optuženih pri počinjenju kaznenog djela. S obzirom da se svu četvoricu teretilo kao supočinitelje, to bi značilo da bi temeljem zajedničke odluke počinili inkriminirano kazneno djelo osobnim ispaljivanjem hitaca u tijela oštećenih ili bar pridonoseći takvoj radnji nekog od njih. S druge strane, u ponovljenom postupku bilo je potrebno razmotriti je li počinjenje kaznenog djela ratnog zločina ipak rezultat protupravnog ponašanja pojedinaca na koji ostali nisu pristali, ali su eventualno pružajući pomoć počinitelju nakon počinjenja kaznenog djela prikrili tragove tog djela.
Tijekom ponovljenog postupka vođenog pred Županijskim sudom u Splitu održano je 13 ročišta glavne rasprave. Na ročištu održanom 6. rujna 2013. godine glavna rasprava započela je iznova zbog proteka više od dva mjeseca od posljednjeg održanog ročišta. Izvedeni su brojni dokazi: pročitani su ili pregledani zapisnici, potvrde, izviješća, liječničke potvrde, nalozi, zapovijedi, fotodokumentacija, vještački nalazi i mišljenja, iskazi ranije ispitanih svjedoka koji nisu mogli biti pozvani i saslušani iznova jer su u međuvremenu preminuli ili je njihov dolazak na Županijski sud u Splitu bio onemogućen ili otežan, neposredno su saslušani brojni svjedoci.
U ponovljenom postupku, Raspravno vijeće je postupilo po uputi VSRH pa je izvelo sve one dokaze koji su bili izvedeni i u prijašnjem postupku, ali i one na koje je ukazao VSRH. Analizom proturječnih obrana okrivljenih, Sud je utvrdio relevantne činjenice vezane za identitet počinitelja kaznenog djela.
Na temelju provedenog dokaznog postupka, utvrđeno je da je 11. kolovoza 1995. godine u poslijepodnevnim satima u mjestu Prokljan, Bačelić kao zapovjednik voda zapovjedio ročnicima Anti Mamiću, Luki Vuki i Jurici Ravliću da se zajedno s njim odvezu vozilom „Renault 4“ do mjesta Prokljan, u koje su došli prije ostalih pripadnika 113. šibenske brigade HV-a. Došavši ispred kuće obitelji Damjanić, ondje su zatekli Nikolu i Milicu. Zapovjednik Bačelić je Jurici Ravliću naložio da puca u njih, no on je zapucao u zid kuće, a ne u oštećenike. Ravlić je potom začuo iza svojih leđa rafal koji je pokosio starce. Iza njega se nalazio Božo Bačelić pa je zaključio da je upravo on pucao u Damjanićeve. Ante Mamić je u tom trenutku izašao iz kuće Damjanićevih, koju je pretraživao, a Luka Vuko se u tom trenutku nalazio u automobilu, jer se „zapetljao oko puške“ prilikom izlaska.
U odnosu na drugi događaj, Sud je također utvrdio da je Božo Bačelić, kao zapovjednik voda izviđačke satnije 113. šibenske brigade HV-a, krenuo u akciju pretraživanja oslobođenog područja, u koju je pozvao ročnike Mamića i Ravlića. Nakon što je u zaseoku Mandići pronašao Vuka Mandića, pripadnika vojske tzv. RSK, koji mu je predao pušku i predao se, odvezao ga je vozilom „Zastava 101“, u kojemu su bili i Mamić i Ravlić, do napuštene kuće na području Varivoda, koja se nalazila na cesti Đevrske-Kistanje, izveli ga iz vozila, Bačelić ga je postavio uza zid kuće i usmrtio hicima iz automatskog oružja.
Okrivljeni Bačelić je postupao s izravnom namjerom kada je iz automatskog oružja pucao u oštećenike – bio je svjestan svojih djela i htio je njihovo izvršenje. Njegova ubrojivost nije bila sporna. Od olakotnih okolnosti prilikom odmjeravanja kazne, Sud je cijenio njegovu raniju neosuđivanost i korektno ponašanje tijekom postupka, protek vremena od počinjenja kaznenog djela, obiteljsku situaciju, činjenicu da je u vrijeme počinjenja kaznenog djela bio mladi zapovjednik i da je kao sudionik Domovinskog rata bio izložen stradavanju. Kao otegotnu okolnost, Sud je cijenio visok stupanj krivnje.
Sud nije utvrdio osnovanima optužbe da je Božo Bačelić ročnicima Anti Mamiću, Luki Vuki i Jurici Ravliću naredio da pucaju u oštećenike, bračni par Damjanić. U tom slučaju nije se radilo o supočiniteljstvu jer kod njih nije postojala zajednička odluka da se ovo kazneno djelo počini, da pojedinačno sudjeluju u počinjenju ili bar pridonesu počinjenju. Nije dokazana zajednička odluka o djelu, zajedničko počinjenje niti je dokazano da su svi okrivljenici pucali. Dokazano je da je u okrivljenike pucao samo okrivljeni Bačelić. Zbog toga je Sud uredio činjenični opis izreke presude u odnosu na okrivljene Mamića, Vuku i Ravlića. Sud je utvrdio da su navedeni okrivljenici, nakon što je Bačelić počinio kazneno djelo ratnog zločina protiv civila, prikrili tragove kaznenog djela i pomogli mu da ne bude otkriven te time počinili kazneno djelo pomoći počinitelju nakon počinjenja kaznenog djela. S obzirom da je za to kazneno djelo zapriječena kazna zatvora u trajanju od 3 mjeseca do 3 godine, za isto je nastupila zastara kaznenog progona. Stoga je u odnosu na njih donesena presuda kojom je optužba odbijena.
U odnosu na optužbu da su Mamić i Ravlić zajedno sa Bačelićem lišili života ratnog zarobljenika Vuka Mandića, Sud je okrivljenike oslobodio optužbe jer je dokaznim postupkom utvrđeno da je ovo kazneno djelo počinio samo okr. Bačelić, dok su okrivljeni Mamić i Ravlić bili udaljeni od mjesta događaja jer su krenuli u pretraživanje terena. Ovo kazneno djelo isključivo je rezultat ponašanja okr. Bačelića, a okrivljeni Mamić i Ravlić na počinjenje nisu pristali.
Ukazujemo na činjenicu da je u pogledu subjektivnog odnosa Bože Bačelića prema kaznenim djelima utvrđen najviši stupanj krivnje – izravna namjera. Takvo postupanje prouzročilo je smrt dvije civilne osobe i jednog ratnog zarobljenika pa minimalne zatvorske kazne od 5 godina za svako počinjeno djelo, što je u konačnici rezultiralo izricanjem jedinstvene kazne u trajanju od 5 godina i 10 mjeseci, smatramo preniskima. Nadalje, protek vremena od počinjenja kaznenog djela, uzet kao olakotna okolnost, smatramo spornim. Pri tome podsjećamo da je okrivljeni Bačelić svojim bijegom i nedostupnošću pravosudnim tijelima „doprinio“ odgodi provođenja ponovljenog postupka.
Ta presuda je, međutim, u odnosu na opt. B. B. preinačena u dijelu odluke o kazni na 7 godina zatvora dok je u odnosu na ostale optuženike, prihvaćanjem njihovih žalbi i žalbe državnog odvjetnika, ukinuta rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj I Kž-691/13 od 27. ožujka 2014. zbog ostvarene apsolutne bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 9. ZKP/08 tj. zbog prekoračenja optužbe i predmet vraćen prvostupanjskom sudu s uputom da se temeljem svih do tada utvrđenih činjenica uočena bitna povreda otkloni.
U ponovljenom, trećem suđenju, prvostupanjski sud je otklonio sve nedostatke na koje mu je prethodno ukazano te je osnovano zaključio da nema dokaza o tome da bi opt. A. M., opt. L. V. i opt. J. R., zajedno s već pravomoćno osuđenim B. B., počinili predmetno kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. st. 1. OKZRH.
Vrhovni sud je nakon javne sjednice održane 10. ožujka 2016. potvrdio oslobađajuću prvostupanjsku presudu u odnosu na svu trojicu optuženika.
