Zločin u Frkašiću II
Dana 25. veljače 2010. godine Vijeće za ratne zločine Županijskog suda u Gospiću proglasilo je opt. Gorana Zjačića krivim za počinjenje kaznenog djela ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika iz čl. 122. OKZ RH i izreklo mu kaznu zatvora u trajanju od 7 godina.
Sjednica vijeća VSRH bila je zakazana za 11. svibnja 2011. godine. Zbog proceduralnih pogrešaka VSRH ukinuo je prvostupanjsku presudu Županijskog suda u Gospiću.
Nakon provedenog ponovljenog postupka, Vijeće za ratne zločine Županijskog suda u Karlovcu (Stalna služba u Gospiću) dana 8. rujna 2011. proglasilo je optuženika krivim i izreklo mu kaznu zatvora u trajanju od 7 godina.
OPTUŽNICA (SAŽETAK)
Optuženiku se stavlja na teret da je od početka svibnja 1994. do 5. kolovoza 1995., kao pripadnik čete Vojne policije 15. korpusa tzv. Vojske RSK, u zatvoru za ratne zarobljenike koji se nalazio u zgradi osnovne škole u Frkašiću, gdje su bili zatvoreni ratni zarobljenici pripadnici HV, HVO te Armije BiH, na dane kada je vršio stražarsku službu ratne zarobljenike, kršeći pravila međunarodnog prava, mučio i prema njima nečovječno postupao i nanosio im velike patnje i ozljede tjelesnog integriteta i zdravlja,
pa da je time počinio kazneno djelo ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika iz čl. 122. OKZ RH.
Optužnicu Županijskog državnog odvjetništva u Gospiću br. K-DO-13/08 od 09. ožujka 2009. pogledajte ovdje.
Optužnica je izmijenjena na raspravi 7. rujna 2011.
OPĆI PODACI
Županijski sud u Gospiću
Broj predmeta: K-11/09
Vijeće za ratne zločine: sudac Dušan Šporčić, predsjednik Vijeća, sutkinja Dubravka Rudelić, članica Vijeća, sutkinja Matilda Rukavina, članica Vijeća
Optužnica: Županijskog državnog odvjetništva u Gospiću br. K-DO-13/08 od 09. ožujka 2009. godine, izmijenjena na glavnoj raspravi 7. rujna 2011.
Zastupnik optužbe: Željko Brkljačić, zamjenik Županijskog državnog odvjetnika u Gospiću
Kazneno djelo: ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika, čl. 122. OKZ RH
Optuženik: Goran Zjačić, u pritvoru u Zatvoru u Gospiću od 28. rujna 2008. godine
Branitelj optuženika: Ljubiša Drageljević, odvjetnik iz Rijeke
Žrtve:
– fizički zlostavljani: Johannes Tilder, Ivan Čaić, Ivan Dadić (pripadnici HV); Marko Tomić (pripadnik HVO); Kadir Bećirspahić (pripadnik Armije BiH)
Ponovljeni postupak
Županijski sud u Karlovcu (Stalna služba u Gospiću)
Broj predmeta: K-43/2011
Vijeće za ratne zločine: sudac Dušan Šporčić, predsjednik Vijeća, sutkinja Dubravka Rudelić, članica Vijeća, sutkinja Matilda Rukavina, članica Vijeća
Optužnica: Županijskog državnog odvjetništva u Gospiću br. K-DO-13/08 od 09. ožujka 2009. godine
Zastupnik optužbe: Željko Brkljačić, zamjenik Županijskog državnog odvjetnika u Gospiću
IZVJEŠTAJI S PRAĆENJA
Glavna rasprava započela je 03. lipnja 2009. godine.
Prva dva ročišta glavne rasprave nismo pratili. Izvještaji sa tih ročišta napisani su na temelju raspravnih zapisnika.
PRESUDA
Dana 25. veljače 2010. godine Vijeće za ratne zločine Županijskog suda u Gospiću proglasilo je opt. Gorana Zjačića krivim i izreklo mu kaznu zatvora u trajanju od 7 godina.
Pritvor protiv optuženika je produžen.
Sjednica vijeća VSRH bila je zakazana za 11. svibnja 2011. godine. Zbog proceduralnih pogrešaka VSRH ukinuo je prvostupanjsku presudu Županijskog suda u Gospiću.
Nakon provedenog ponovljenog postupka, Vijeće za ratne zločine Županijskog suda u Karlovcu (Stalna služba u Gospiću) dana 8. rujna 2011. proglasilo je optuženika krivim i izreklo mu kaznu zatvora u trajanju od 7 godina.
VSRH je 28. prosinca 2011. odbio žalbu opt. Gorana Zjačića i potvrdio presudu suda prvog stupnja. Presudu VSRH pogledajte ovdje.
MIŠLJENJE PROMATRAČKOG TIMA NAKON PRVOSTUPANJSKOG POSTUPKA
Vijeće za ratne zločine Županijskog suda u Gospiću je 25. veljače 2010. donijelo presudu kojom je optuženog Gorana Zjačića proglasilo krivim za počinjenje kaznenog djela ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika iz čl. 122. OKZRH te mu je izreklo kaznu zatvora u trajanju od 7 godina.
Sud je u izreci presude pogrešno utvrdio činjenično stanje, jer je pogrešno naveo ime oštećenog, zamijenivši ga imenom jednog svjedoka.
Optužnicom se optuženika tereti da je od početka svibnja 1994. do 5. kolovoza 1995. kao pripadnik čete “Vojne policije 15. korpusa” tzv. Vojske RSK u zatvoru za ratne zarobljenike smještenom u zgradi Osnovne škole u Frkašiću, gdje su bili ratni zarobljenici pripadnici HV-a, HVO-a te Armije BiH, na dane kad je vršio službu ratne zarobljenike tukao, maltretirao te im nanio niz ozljeda, što je za posljedicu imalo teško narušavanje njihovog psihičkog i fizičkog zdravlja i trajnu invalidnost.
Sud je obranu optuženika, koji je tvrdio da je bio pripadnik čete Vojne policije 15. korpusa tzv. Vojske RSK i da se nalazio u zatvoru u Frkašiću, no da nije počinio kazneno djelo koje mu je stavljeno na teret, ocijenio kao proizvoljnu i proturječnu samu sebi te je poklonio vjeru ispitanim svjedocima-oštećenicima. Štoviše, i sam optuženik je prilikom prvog ispitivanja iskazao da je istukao zarobljenog Johannesa Tildera, smatrajući ga odgovornim za stradanje svog rođaka, te da je znao zarobljenike udariti.
Sud je utvrdio da je optuženike tukao šakama, nogama, vojničkom lopaticom, drvenim kolcima i palicama, a naročito zarobljene pripadnike HV-a Johannesa Tildera, Ivana Čaića i Ivana Dadića, da je tukao i maltretirao zarobljenog pripadnika Armije BiH Kadira Bećirspahića te zarobljenog pripadnika HVO-a Marka Tomića.
Optužnicom se optuženika teretilo, a presudom je utvrđeno, da je zarobljenog Marka Tomića maltretirao i tukao po leđima vojničkom palicom. No, tijekom dokaznog postupka ispitani su svjedoci Marko Tomić i Mate Tomić, koji su svoje iskaze dali i tijekom istrage. Iz njihovih iskaza je vidljivo da optuženik nije zlostavljao Marka, kako je utvrđeno presudom, već Matu Tomića. Svjedok Marko Tomić iskazao je kako mu optuženi Goran Zjačić nije osobno naudio, ali jest zarobljenicima Dadiću i Čaiću.
Ovakvom greškom suda očito je da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno, jer je došlo do greške u navođenju osobe oštećene ponašanjem optuženika, odnosno jer utvrđenja u presudi (u pogledu osobe oštećenika) nisu u skladu sa sadržajem zapisnika o iskazima svjedoka koji su iskazivali o odlučnim činjenicama.
U dijelu presude u kojem sud obrazlaže odluku o kaznenoj sankciji navodi se da je Vijeće imalo u vidu težinu počinjenog kaznenog djela, činjenicu da se radi o najtežim kaznenim djelima predviđenim u kaznenom zakonu i upornost u izvršenju. No, s druge strane, Vijeće je procijenilo da je “jedina olakotna okolnost prema optuženiku donekle protek vremena, s obzirom da je od događaja prošlo više od 15 godina”.
Mišljenja smo da “protek vremena”, pogotovo kad uz isti pojam stoji i riječ “donekle”, u kaznenom zakonu nije navedena kao okolnost koja bi utjecala da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja te da je nejasno zbog čega je Vijeće navedeno ocijenilo olakotnom okolnošću, tim više što je riječ o kaznenom djelu za koje progon ne zastarijeva. Naime, upravo zbog toga što “kazneni progon za krivična djela ratnih zločina ne zastarijeva… intencija zakonodavca nije bila da protek vremena utječe na kažnjavanje počinitelja tih krivičnih djela, iako je inače ta okolnost… često pri odmjeravanju kazne značajna olakotna okolnost, uz uvjet da sam optuženik svojim postupanjem nije pridonio proteku vremena”.[1]
[1] Presuda VSRH, broj I Kž 1008/08-13, od 16., 17. i 18. studenoga 2009., predmet optuženih Rahima Ademija i Mirka Norca, za kaznena djela iz čl. 120. i 122. OKZ RH.
