Zločin u Ahmićima

Sudsko
vijeće Suda Bosne i Hercegovine donijelo je 29. travnja 2008. godine
prvostupanjsku presudu, kojom je optuženi Paško Ljubičić
proglašen krivim za zločin protiv čovječnosti nad civilnim
stanovništvom u području Srednje Bosne u razdoblju od siječnja do
srpnja 1993. godine te mu je izrečena kazna od 10 godina zatvora. 

Žalba na presudu nije uložena. 

‘Slučaj Ljubičić’ je jedan od jedanaest predmeta prebačenih sa Međunarodnog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) na Sud BIH prema pravilu 11bis o ustupanju predmeta od strane Haškog tribunala domaćim sudovima. Sud je prilagođenu optužnicu prihvatio 21. prosinca 2006. godine, a glavna rasprava je započela 11. svibnja 2007. godine.

Od predaje hrvatskim vlastima odnosno MKSJ-u do proglašenja presude okrivljenik je proveo u pritvoru šest i pol godina. U pritvoru Suda Bosne i Hercegovine nalazio se od  22. rujna 2006. godine. 

OPTUŽNICA (SAŽETAK) 

Optužnica tereti optuženog Paška Ljubičića da je od siječnja do kraja srpnja 1993. godine sudjelovao u sklopu širokog ili sistematskog napada snaga Hrvatskog vijeća obrane (HVO) na bošnjačko civilno stanovništvo u općinama Vitez i Busovača. Optužnica navodi da je optuženik u tom periodu vršio dužnost zapovjednika Četvrte bojne Vojne policije, koja je funkcionirala u Operativnoj zoni središnja Bosna (OZSB) HVO-a, te je formalno i de facto imao kontrolu nad pripadnicima Vojne policije HVO-a u OZSB. 

Optužnica
navodi da je optuženik naredio pripadnicima Četvrte bojne Vojne
policije da izvrše napad na civilno bošnjačko stanovništvo u
Busovači, i sam u tom napadu sudjelovao, a kojom je prilikom
dvadeset i sedam (27) bošnjačkih civila lišeno života, izvršeno
je pljačkanje i uništavanje kuća i poslovnih objekata
Bošnjaka. 
Optužnica dalje stavlja na teret optuženom da
je, u jutarnjim satima 16. travnja 1993. godine, sudjelovao u
planiranju te naređivao pripadnicima Četvrte bojne Vojne policije
da napadnu sela Ahmiće, Nadioke, Piriće i Šantiće. Optužnica
navodi da je tom prilikom naređeno da se pobije cjelokupno vojno
sposobno bošnjačko stanovništvo, te da se istjera cjelokupno
bošnjačko stanovništvo i njihove kuće unište. Za vrijeme ovog
napada ubijeno je oko 100 bošnjačkih civila, cjelokupno bošnjačko
stanovništvo iz tih sela je protjerano, njihove kuće su uništene,
mnogima su nanesene duševne i fizičke povrede, a u selu Ahmići su
minirane dvije džamije. 
Prema navodima optužnice, od
siječnja do srpnja 1993. godine, pripadnici Četvrte bojne Vojne
policije HVO-a su, uz znanje i po naređenju Paška Ljubičića,
izvršili protuzakonito zarobljavanje bošnjačkih civila iz općina
Vitez i Busovača, koji su bili izvan borbene sposobnosti, odveli ih
u zatvoreničke objekte gdje su ih tukli i podvrgavali ostalim
oblicima teškog fizičkog i psihičkog zlostavljanja. 
Optužnica
dalje navodi da su pripadnici Četvrte bojne Vojne policije HVO-a
koristili zatočene bošnjačke civile kao živi štit, te ih
prisiljavali na obavljanje prinudnih radova za pripadnike HVO-a na
prvim borbenim linijama. 
Optužnica tereti Paška Ljubičića
za sljedeća kaznena djela: 

· zločin protiv čovječnosti iz članka 172. Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine (KZ BiH) u svezi sa sljedećim točkama: 

a) ubojstvo 
h) progon 
e) zatvaranje (proizvoljno i protuzakonito uhićenje i zatvaranje u zatvoreničke centre 
f) mučenje (premlaćivanje i druga teška fizička i psihička zlostavljanja) i 
k) druga nečovječna djela (premlaćivanje i druga teška fizička i psihička zlostavljanja, držanje u neljudskim uvjetima, prisilni rad i korištenje živoga štita). 
· ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz članka 173. KZ BiH u svezi sa sljedećim točkama: 
a) napad na civilno stanovništvo i civilne objekte i 
f) uništavanje i pljačkanje imovine. 
· povreda zakona ili običaja rata iz člana 179. KZ BiH u svezi sa sljedećom točkom: 
d) uništavanje ili namjerno oštećenje ustanova namijenjenih vjerskim potrebama (uništenje džamija), 
a sve u svezi sa člancima 29., 31., i 35., te sa člankom 180. stavkom 1. i 2. KZ BiH.

OPĆI PODACI 

Sud Bosne i Hercegovine

Broj predmeta: X-KRO/06/241

Optužnica broj: KT-RZ 140/06

Optužnica potvrđena: 18.12. 2006. godine. Sud BiH je prilagođenu optužnicu prihvatio 21. prosinca 2006. godine. 

Optuženi: Paško Ljubičić

Krivično djelo: zločin protiv čovječnosti iz članka 172. KZ BiH; ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz članka 173. KZ BiH; povreda zakona ili običaja rata iz članka 179. KZ BiH, a sve u svezi sa člancima 29., 31., i 35., te sa člankom 180. st. 1. i 2. Krivičnog zakona Republike Bosne i Hercegovine.

Sudsko vijeće: 
Šaban Maksumić, Predsjednik Vijeća 
Merja Helena Halme-Korhonen, članica Vijeća 
Marie Tuma, članica Vijeća

Tužilaštvo: David Schwendiman

Branitelji: 
Tomislav Jonjić, odvjetnik iz Zagreba 
Branka Praljak, odvjetnica iz Travnika

IZVJEŠTAJI S PRAĆENJA 

Na ročištu za izjašnjavanje o krivnji, pred sucem za prethodno saslušanje Suda Bosne i Hercegovine, optuženi se nije izjasnio o krivnji. Stav obrane je bio da se optuženi ne treba izjašnjavati o krivnji na prilagođenu optužnicu, koju je prihvatio Sud Bosne i Hercegovine, ukoliko se već izjasnio pred Međunarodnim sudom za bivšu Jugoslaviju (MKSJ). Obrana je izrazila stav da je prihvaćena optužnica teža za optuženog od prvobitno podignute optužnice pred MKSJ-om.

Tijekom
postupka konstantno se „provlačilo“ pitanje opravdanosti
određivanja mjere pritvora. Obrana je zahtijevala da se optuženika
pusti na slobodu uz primjenu bilo kojih mjera osiguranja prisustva na
raspravi, što je Sudsko vijeće odbijalo obrazlažući da „postoji
opasnost od bjekstva“. S obzirom da optuženik posjeduje dvojno
državljanstvo, BiH i Republike Hrvatske, ovakva odluka Suda se
smatrala opravdanom.

Većina
ročišta je bila javna, samo na nekoliko svjedočenja su korištene
zaštitne mjere poput isključenja javnosti, zatim, upotrebe
pseudonima, distorzija slike, i ostale uobičajene mjere. Sedam
svjedoka optužbe koristilo je neke od zaštitnih mjera. Neki
svjedoci su davali različite izjave Haškim istražiteljima počevši
od onih datih Tužilaštvu Bosne i Hercegovine, a neki se svjedoci
nisu mogli sjetiti određenih događaja i prezimena pojedinih osoba
zbog “velike vremenske distance“, što je umanjivalo značenje
njihovih iskaza, jer ih se smatralo nepotpunima.

Suđenje
je pratio regionalni tim za praćenje suđenja za ratne zločine.
Prenosimo izvještaje promatrača Documenta-e i Istraživačko
dokumentacionog centra Sarajevo. 

PRESUDA 

MIŠLJENJE

Nakon sedam godina nijekanja, optuženi Paško Ljubičić priznao je odgovornost za pomaganje i poticanje planiranja i izvršenja zločina nad civilima u Ahmićima koji su počinili njegovi podređeni, između ostaloga i zato što nije odbio prenijeti naređenje o napadu na Ahmiće i okolna sela koje mu je izdao Tihomir Blaškić. Tužilaštvo je dogovorilo priznanje za dio optužnice koji se odnosi na ‘provjerene’ zločine i dokaze koji su uglavnom već bili predočeni na prvostepenom suđenju Tihomiru Blaškiću pred MKSJ, a odustalo od teže dokazivih navoda optužnice.

Monitori istraživačko dokumentacionog centra presudu u visini od deset godina ne smatraju primjerenom u odnosu na težinu zločina. Osim toga, porodice žrtava i šira javnost nisu upoznati sa detaljima Sporazuma ni Anexa sporazuma koji se odnose na činjenice i radnje zločina koje optuženi Ljubičić priznaje, te na prihvatanje obaveze na suradnju sa Tužilaštvom. Dakle, u praksi je izostalo javno preuzimanje odgovornosti i pokajanje bez čega se ne može očekivati da ovakav proces pridonese zadovoljenju potrebe žrtva za pravdom, niti da ima učinak na javnu osudu zločina i opću prevenciju kršenja međunarodnog humanitarog prava. Nasuprot tomu, po našem mišljenju, doprinosi percepciji javnosti o „trgovini“ u korist optuženoga što je izazvalo niz negativnih reakcija žrtava iz Ahmića.

Iskrenost Ljubičićeva priznanja i pokajanja, kao i vjerodostojnost Tužilaštva biti će provjerena tek u budućnosti – suradnjom na rasvjetljavanju činjenica i dokazivanju odgovornosti naredbodavcima i počiniteljima svih teških zločina počinjenih u Lašvanskoj dolini.