Završeno ponovljeno suđenje Stanišiću i Simatoviću
Na Međunarodnim rezidualnim mehanizmu za kaznene sudove iznošenjem završnih riječi okončano je suđenje u ponovljenom postupku protiv Jovice Stanišića i Franka Simatovića (Tužilac protiv Jovice Stanišića i Franka Simatovića, MICT-15-96-T). Optuženici nisu nazočili završnim riječima, s obzirom na to da im je odobreno privremeno puštanje na slobodu.
Optužba je tijekom iznošenja završne riječi te replike i duplike, ustvrdila da izvedeni dokazi izvan razumne sumnje potvrđuju navode optužnice, odnosno ukazuju na kaznenu odgovornost optuženika te je za bivšeg čelnika srbijanske službe državne sigurnosti (SDB) opt. Jovicu Stanišića i bivšeg zapovjednika jedinice za specijalne operacije SDB-a opt. Franka Simatovića, zatražila osudu na kazne doživotnog zatvora.
Prema navodima optužnice, u travnju 1991. godine ili približno u to vrijeme, Jovica STANISIC i Franko SIMATOVIĆ pomogli su da se otvori centar za obuku u Golubiću kod Knina, u Srpskoj Autonomnoj Oblasti – SAO Krajina kao i centri u drugim dijelovima Hrvatske i BiH. U tim centrima obučavani su dragovoljci i regruti. Neki su potom raspoređivani u specijalne jedinice DB Srbije ili su postajali instruktori u drugim jedinicama povezanim s DB Srbije. One su formirane u svrhu poduzimanja specijalnih vojnih akcija u Hrvatskoj i BiH.
Optuženici su rukovodili financiranjem, obukom, logističkom podrškom i drugim vrstama značajne pomoći ili podrške specijalnim jedinicama DB Republike Srbije i drugim srpskim snagama koje su sudjelovale u činjenju zločina u Hrvatskoj i BiH tijekom razdoblja na koje se odnosi optužnica. Tijekom dužeg vremenskog perioda oni su neprekidno slali snage i pružali im podršku i nisu ih uputili da se suzdrže od činjenja protupravnih djela nisu prestali s popunom snaga na terenu koje su činile protupravna djela.
Također, Jovica STANISIC i Franko SIMATOVIC bili su odgovorni za specijalne jedinice DB Republike Srbije i oni su organizirali, opskrbljivali, financirali i podržavali njihovo sudjelovanje u pojedinim djelovanjima u Hrvatskoj i BiH i rukovodili njima. Najkasnije od travnja 1991. pa do kraja 1991. godine, srpske snage, a naročito specijalne jedinice DB Republike Srbije koje su djelovale u suradnji s JNA, TO i paravojnim snagama počinile su zločine u gradovima i selima u SAO Krajini i SAO SBZS, napale ih i preuzele kontrolu nad njima. Od ožujka 1992. pa kontinuirano do 1995. godine, srpske snage, a naročito specijalne jedinice DB Republike Srbije, počinile su zločine u gradovima i selima u općinama Bijeljina, Bosanski Šamac, Doboj, Sanski Most i Zvomik, napale ih i preuzele kontrolu nad njima, i počinile zločine u Tmovu. Među zločinima koji su počinjeni na području Hrvatske nad civilima i zarobljenicima optužnica navodi niz ubojstava počinjenih tijekom 1991. na području Dubice, Cerovljana, Baćina, Saborskog, Poljanka, Lipovače, Škabrnje, Bruške, Dalja, Ćeija i Erduta.
Podsjećamo, optužnici se temeljem individualne kaznene odgovornosti- udruženi zločinački pothvat terete za počinjenje kaznenih djela zločina protiv čovječnosti i kršenje zakona i običaja ratovanja.
Medu pojedincima koji su sudjelovali u tom UZP, i time značajno doprinosili ostvarenju cilja tog pothvata, bili su optuženi Jovica STANIŠIĆ i Franko SIMATOVIĆ; Slobodan MILOŠEVIĆ; Veljko KADIJEVIĆ; Blagoje ADŽIĆ; Ratko MLADIĆ; Radmilo BOGDANOVIĆ; Radovan STOJIČIĆ zvani Badža; Mihalj KERTES; Milan MARTIĆ; Goran HADŽIĆ; Milan BABIĆ; Radovan KARADŽIĆ; Momčilo KRAJIŠNIK; Biljana PLAVŠIĆ; Mićo STANIŠIĆ; Željko RAŽNATOVIĆ zvani Arkan; Vojislav ŠEŠELJ; i drugi pripadnici srpskih snaga.
Cilj tog udruženog zločinačkog pothvata bilo je prisilno i trajno uklanjanje većine ne-Srba, prvenstveno Hrvata, bosanskih Muslimana i bosanskih Hrvata, s velikih područja u Hrvatskoj i BiH, putem činjenja progona, ubojstava, deportacije i nehumanih djela – prisilna premještanja unutar kaznenih djela zločina protiv čovječnosti i kršenja zakona i običaja ratovanja. Jovica STANISIC i Franko SIMATOVIC sudjelovali su u udruženom zločinačkom pothvatu kao supočinitelji i to:
– osiguravali su kanale veze medu ključnim sudionicima u UZP u Beogradu, na konkretnim podrucjima i na loka1noj razini, i između njih
– organizirali i rukovodili formiranjem jedinica DB Republike Srbije i drugih srpskih snaga koje su sudjelovale u činjenju zločina u Hrvatskoj i BiH;
– organizirali i rukovodili financiranjem, obukom, logističkom podrškom i drugim vrstama značajne pomoći ili podrške specijalnim jedinicama DB Republike Srbije i drugim srpskim snagama koje su sudjelovale u činjenju zločina u Hrvatskoj i BiH, pružali su praktičnu pomoć, ohrabrenje i moralnu podršku osobama koje su vršile zločine progona, deportacije, prisilnog premještanja i ubojstva, što je značajno utjecalo na činjenje zločina: oni su to činili uz potrebnu svijest.
Obrana I.opt. i II. opt. tijekom iznošenja završnih riječi te dvije replike na navode optužbe, ukazala je na dugotrajnost postupka (inicijalne optužnica podignuta je 2003., operativna optužnica po kojoj se vodi ponovljeni postupak podnesena je 10. srpnja 2008.). Nadalje, obrana je ustvrdila da optužba dokaze tumači selektivno, izvlači činjenice iz konteksta i prilagođava ih svojoj tezi.
Državna sigurnost Srbije, a ni Stanišić kao njezin načelnik, tvrdio je branitelj optuženika, nisu osnovali ni Arkanove Tigrove, ni Škorpione niti ijednu od paravojnih formacija koje su u ratu harale Hrvatskom i Bosnom i Hercegovinom, a još manje im izdavali naređenja. Naglasio je da Stanišić, na primjer, nikada nije ni sreo Arkana niti razgovarao s njim. U kninskoj krajini je, kao i drugi optuženi Frenki Simatović, boravio samo u obavještajnoj funkciji, što je osnovni zadatak svake službe državne sigurnosti, pa i Srbije. Poticao je organiziranje zaštite ugrožene srpske manjine u Hrvatskoj i obučavanje policijskih snaga za samoobranu srpskih sela, daleko od svake ideje da formira jedinice za etničko čišćenje nesrba, a još dalje od udruženog zločinačkog pothvata, za što ga tužilaštvo tereti, rekao je Jordash.
Jedinice koje su, osim u Hrvatskoj, počinile zločine i u Bosni i Hercegovini, bile su pod kontrolom Službe javne sigurnosti Ministarstva unutarnjih poslova Srbije i njezinog tadašnjeg načelnika Radovana Stojičića Badže, tvrdio je branitelj I.opt. Stanišića. Arkan je s Badžom, a ne s Jovicom Stanišićem, bio u bliskoj vezi i komunicirao je s njim raznim povodima. Prije toga, još 1991., bio je u bliskoj vezi s ministrom unutarnjih poslova Radmilom Bogdanovićem. Naoružanje je dobio iz krugova Vojske Jugoslavije dok je sa svojom Srpskom dobrovoljačkom gardom, koju je sâm osnovao, boravio u Erdutu, prije nego što će se rasplamsati sukobi u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Nikakve veze s njim i djelovanjem Srpske dobrovoljačke garde Jovica Stanišić kao načelnik Državne sigurnosti Srbije nije imao, objasnio je branitelj u završnoj riječi.
Odvjetnici Frenkija Simatovića također su inzistirali na tome da njihov branjenik baš nikakve veze nije imao s Arkanom i njegovom gardom, a još manje sa “Škorpionima”. Ta paravojna jedinica bila je u sastavu tzv. „Srpske vojske Krajine” i boravila je na području tzv. “Republike Srpska krajina”.
KRONOLOŠKI PRIKAZ PRVOTNOG I PONOVLJENOG POSTUPKA:
Prvotni postupak trajao je punih 200 sudskih dana, od 09. lipnja 2009. do 31. siječnja 2013. Svjedočilo je ili dalo pisanu izjavu ukupno 133 svjedoka, a gotovo 5000 materijalnih dokaza uvršteno je u spis predmeta.
Optuženici su nakon prvotnog prvostupanjskog postupka, 30. svibnja 2013. oslobođeni po svim točkama optužnice.
Žalbeno vijeće Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju naložilo je 15. prosinca 2015. ponovno suđenje i to zbog pogreške prvostupanjskog vijeća u primjeni prava:
– PRVOSTUPANSKO VIJEĆE nije presudilo ni iznijelo obrazloženo mišljenje o bitnim elementima kaznene odgovornosti na temelju UZP-a;
– kada je PRVOSTUPANJSKO VIJEĆE tražilo da djela pomagača i podržavatelja budu konkretno usmjerena na pomaganje u počinjenju kaznenog djela – pogreška u vezi s odgovornošću na osnovu pomaganja i podržavanja;
Ponovljeni postupak, prvi takav postupak pred Međunarodnim rezidulanim mehanizmom za kaznene sudove, započeo je u srpnju 2017.
Iznošenje završnih riječi, u ponovljenom postupku, odvijalo se u periodu od 12. – 14. travnja 2021.
Predsjednik suda, sudac Carmel Agius, najavio je donošenje presuda za svibanj 2021.
No, prvostupanjska presuda, po najavama predsjedavajućeg, suca Burtona Hall-a, bit će blagovremeno donesena na zatvorenoj sesiji.
Projekt ,,Javni dijalog o sudbini ubijenih i nestalih: mi pamtimo – a vi?” je podržan sa € 150.000,00 financijske podrške Islanda, Lihtenštajna i Norveške u okviru EGP grantova
