Ubojstvo Aleksandre Zec – 25 godina poslije
ZAGREB, 07. prosinca 2016. – Povodom 25 godina od ubojstva Aleksandre, Marije i Mihajla Zeca, ubojstva koje hrvatsko pravosuđe nije imalo snage procesuirati, a hrvatska politika nije i nema snage komemorirati, Antifašistička liga RH prisjetila se tragičnoga događaja na mjestu ubojstva, na Sljemenu u Zagrebu.
Nakon polaganje vijenaca Antifašističke lige i Grada Zagreba, kraće su govore održali predsjednik Lige, Zoran Pusić, članica Lige i predstavnica Srpskog narodnog vijeća Aneta Lalić i član Lige i predstavnika stranke Naprijed Hrvatska Drago Pilsel.
Pravosuđe nije procesuiralo počinitelje zločina. Isplata jednokratne novčane pomoći Dušanu i Gordani Zec 30. travnja 2004. ostala je jedini čin podrške preživjelima sa strane Republike Hrvatske. Unatoč građanskim inicijativama i kazališnoj predstavi Olivera Frljića ni danas nema spomenika na mjestima pogubljenja na Trešnjevci i na Sljemenu, rečeno je tijekom komemoracije.
“Ovaj zločin jedno je od najsramotnijih poglavlja novije hrvatske povijesti. Počinitelji su bili pripadnici specijalnih policijskih postrojbi koji su oslobođeni zbog proceduralnih grešaka. Na ovom mjestu, na 25 godišnjicu tog tragičnog događaja za obitelj Zec i sramotnog za Republiku Hrvatsku trebali bi umjesto predstavnika/ca organizacija civilnog društva i Grada Zagreba stajati Predsjednica republike i predsjednik Vlade RH, kao i predstavnici najviših sudskih vlasti. Jer ono što je u ovom slučaju sramotno za Republiku Hrvatsku je bilo potpuno zakazivanje institucija države koje su na kraju praktički zaštitile počinitelje zločina i time odaslali zastrašujuću poruku građanima Hrvatske i prouzročili sramotu za RH, koja će je još dugo pratiti”, istaknuo je Zoran Pusić, predsjednik Antifašističke lige RH.
“Obitelj je već spavala. Munib Suljić, Siniša Rimac, Igor Mikola, Nebojša Hodak i Snježana Živanović probudili su Mihajla Zeca i naredili mu da se odjene i pođe s njima. Mesar se uplašio i pokušao pobjeći. Istrčao je na ulicu, gdje ga je jednim metkom likvidirao najmlađi iz petorke, tad 18-godišnji Siniša Rimac. Ubojstvo su gledale Marija i Aleksandra Zec, koje je petorka utovarila u kombi i odvela do planinarskog doma Adolfovac ovdje na Sljemenu, gdje su kao pričuvni pripadnici MUP-a bili stacionirani, te ih potom obje likvidirali”, podsjetio je na kronologiju zločina Drago Pilsel spomenuvši kako je nakon toga “Siniša Rimac postao tjelohranitelj ministra obrane Gojka Šuška, a 30. svibnja 1995.. primio je orden Nikole Šubića Zrinskog, visoko priznanje za junački čin u ratu iz ruku tadašnjeg predsjednika Franje Tuđmana”.
“Za Srpsko narodno vijeće ubojstvo obitelji Zec jednako je stravično i teret je ovog društva kao i egzekucija hrvatske obitelji Čengić 1992. g. u Erveniku. Vrijeme je da se prestanemo sjećati poraza i pobjeda i da našu djecu učimo o civilnim žrtvama, o sudbinama ovih i svih drugih ljudi u proteklom ratu. Sjećanje na Aleksandru Zec mora biti duboko antiratno sjećanje koje bi u našem obrazovnom sustavu kod djece trebalo izazivati fiziološko gađenje, a ne oduševljavanje ratnim vozilima i oružjem”, naglasila je Aneta Lalić.
Aleksandra, Marija i Mihajlo pokopani su u Gornjoj Dragotinji, pokraj Prijedora, rodnom mjestu Mihajla Zeca.
Antifašistička liga RH
