U Beogradu otvorena izložba ”Put bez povratka – od logora Slana do logora Jasenovac”
Izložba „Put bez povratka – od logora Slana do logora Jasenovac“ otvorena je 10. lipnja 2021. godine u EnDžiO Habu u Beogradu. Autor izložbe je povjesničar i ravnatelj Spomen područja Jasenovac Ivo Pejaković, a organizatori izložbe su JUSP Jasenovac i Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću, u suradnji s Centrom za primenjenu istoriju. Izložba je otvorena u sklopu programa Festivala javne istorije, a zainteresirana javnost će je moći pogledati do 20. lipnja 2021. Prije dolaska u Beograd izložba je bila postavljena u Obrazovnom centru Spomen područja Jasenovac od 21. travnja do 1. lipnja 2021.
Na razgovoru povodom otvaranja izložbe sudjelovali su Milovan Pisarri, direktor Centra za primenjenu istoriju, voditeljica Documente, Vesna Teršelič, ravnatelj JUSP-a Jasenovac, Ivo Pejaković te v.d. ravnatelja Muzeja žrtava genocida, Dejan Ristić. Okupljenima se na početku obratio Milovan Pisarri, direktor Centra za primenjenu istoriju. Pisarri je u uvodnim riječima istaknuo važnost izložbe koja se bavi jednim od prvih logora na području NDH o kojem se u javnosti malo toga zna. Također, istaknuo je potrebu da se o tim temama govori ”ovdje i zajedno” istaknuvši zadovoljstvo što postoji suradnja između predstavnika institucija Republike Hrvatske i Republike Srbije podjednako kao i između institucija i nevladinog sektora. Zajedničkim prisustvom predstavnika institucija i nevladinog sektora, naglasio je Pisarri, odaslana je poruka potrebe i nužnosti za izgradnjom suradnje koja je tijekom godina izostala.
Voditeljica Documente – Centra za suočavanje s prošlošću, Vesna Teršelič, istaknula je zadovoljstvo zbog sudjelovanja predstavnika institucija i civilnog društva jer ”za istraživanje zločina počinjenih u vrijeme Drugog svjetskog rata, kao i onih iz 90-ih, trebamo suradnju između institucija i organizacija civilnog društva, ali i regionalnu suradnju među postjugoslavenskim zemljama”. Teršelič je također podsjetila kako su žrtve u središtu ovakvih i sličnih istraživanja. Uz opis surovog reljefa otoka Paga i povijesni pregled pokušaja dostojanstvenog obilježavanja područja logora Slana koji su uglavnom završavali razbijanjem spomen ploča, Teršelič je izrazila nadu kako će izložba u sljedećim etapama otputovati u Sarajevo, Zagreb, ali i u Novalju na otoku Pagu ”gdje bi sami mještani i mještanke iz Novalje i Metajne imali priliku iz prve ruke vidjeti što se događalo u uvali Slana i mjestu Metajna u lipnju, srpnju i kolovozu 1941”. Na kraju, Teršelič je istaknula Antu Zemljara, rođenog Pažanina, koji je početkom studenog 1941. na groblju na Pagu zajedno sa SKOJ-evcima ilegalcima postavio srebrni vijenac sa crnim trakama i natpisom ”Žrtvama Slane”, što je bio jedan od prvih spomena na žrtve holokausta nad Židovima i genocida nad Srbima u NDH. Ante Zemljar je kroz svoju poeziju progovarao o zločinima tijekom Drugog svjetskog rata, ali i o mjestima i mještanima koji su se hrabro suprotstavili teroru. Tako je posebno dojmljiva pjesma o selu Šibuljine, čiji su svi stanovnici odvedeni i ubijeni samo zato što su bili Srbi, a selo je potpuno izbrisano. Teršelič je zaključila kako za daljnji rad trebamo jedni druge uz pozitivan primjer suradnje organizacija za ljudska prava koje godinama rade na dokumentiranju ljudskih gubitaka uz podršku Inicijativi za REKOM.
Okupljenima se obratio i autor izložbe, povjesničar i ravnatelj JUSP-a Jasenovac, Ivo Pejaković koji je ispričao kako je temelj ove izložbe nekoliko dragocjenih svjedočanstava logoraša koji su preživjeli i logor Slana i logor Jasenovac. Pejaković je naglasio kako je važno progovarati o manje poznatim logorima poput ovih koji su bili dio sustava logora Gospić-Jadovno-Pag. U logoru Slana su se nalazila dva podlogora: jedan za Srbe, a drugi za Židove, dok je logor Metajna bio namijenjen ženama i djeci. Pejaković je detaljno opisao povijest i lokaciju logora Slana i Metajna istaknuvši surovost otoka Paga. Logor je bio okrenut ”prema planini Velebit gdje ne postoji neka vegetacija, već je tamo isključivo kamenje, stijene – i ništa više”. Prema istraživanju, 24. lipnja se spominje kao datum kada su prvi logoraši dovedeni na prostor logora Slana gdje su u neljudskim uvjetima bili prisiljeni na rad. Pejaković također naglašava kako je iza logora ostalo izuzetno malo svjedočanstava jer su logoraši, kako bi preživjeli, morali proći i logor Slana i logor Jasenovac, ali i druge, praktički sve logore, kroz četiri godine. Preživjeli svjedoci vremena bili su oni koji su uspješno pobjegli iz logora Jasenovac, o čemu progovara i izložba. Pejaković ističe kako se u pripremi izložbe oslanjao na svjedočanstva preživjelih Židova jer nitko od Srba nije preživio logor Slana i Drugi svjetski rat.
Na kraju, okupljenima se obratio i v.d. ravnatelja Muzeja žrtava genocida, Dejan Ristić koji je posjet ravnatelja JUSP-a Jasenovac okarakterizirao ”posebnim danom Muzeja u njegovoj tridesetogodišnjoj historiji” zaključivši kako je to možda mali korak za ljude koji se bave kulturom sjećanja, ali veliki korak za dvije nacionalne institucije Republike Hrvatske i Republike Srbije koje se bave ”istraživanjem, obrazovanjem i očuvanjem sećanja na nevino postradale”. Ristić je istaknuo da dijeli radost svih okupljenih što su na otvaranju prisustvovali predstavnici dvije organizacije civilnog društva i predstavnici dvije državne institucije, što u konačnici može doprinijeti ”objektivnijoj i celovitijoj slici, odnosno obogaćivanju i objektivizaciji znanja svih nas o onome što se dešavalo na prostoru bivše Jugoslavije u čitavom razdoblju Drugog svetskog rata”. U konačnici, Ristić je istaknuo spremnost na intenziviranje suradnje uz veću aktivnost i vidljivost kako bi Muzej žrtava genocida u konačnici postao mjesto susreta te kako bi veća suradnja doprinijela razumijevanju nasuprot mržnji jer je ”u prethodnom veku bilo previše mržnje na ovim prostorima koja je eruptirala u više navrata”. Zato, zaključuje Ristić, moramo dati doprinos da ono što se dešavalo u dvadesetom stoljeću ostane u dvadesetom stoljeću.
Nakon uvodnih govora, okupljene je kroz izložbu proveo njen autor Ivo Pejaković. Razgovor i izložba se realiziraju uz podršku fondacije EVZ i Međunarodnog saveza za sjećanje na holokaust (IHRA). Izložba u Beogradu ostaje otvorena do 20. lipnja 2021. godine.
Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću
