Trideset godina od ubojstva Stjepana i Paule Cindrić
Supružnici Stjepan i Paula Cindrić, roditelji Alojza i Katarine Bešlić rođene Cindrić, ugledni doktori stomatologije koji su zajedno vodili stomatološku kliniku u Medicinskom centru Petrinja, ubijeni su 6. siječnja 1992. u Jošavici pokraj Petrinje, a njihova kuća je opljačkana i spaljena.
Od rujna 1991. do lipnja 1992. u okupiranoj Petrinji i okolnim selima počinjeni su brojni zločini nad civilnim stanovništvom od strane pripadnika JNA i srpskih jedinica. Ukupan broj ubijenih ili nestalih civila tijekom žestokih napada na grad Petrinju kao i tijekom okupacije tog kraja još uvijek nije posve precizno utvrđen, no kreće se oko 250 žrtava, većinom Hrvata, od čega je najmanje 120 civilnih žrtava evidentirano u samome gradu Petrinji.
Većina hrvatskog stanovništva do 22. rujna 1991. napustila je Petrinju. No Stjepan i Paula Cindrić, sa svojom tada petnaestogodišnjom kćerkom Katarinom nakon neuspjelog pokušaja da se domognu slobodnog dijela Hrvatske ostaju zarobljeni u vlastitom podrumu i gradu. Nakon što su uspjeli kupiti propusnicu za izlazak iz okupiranog grada, spašavaju kćer Katarinu te ostaju sami u kućnom zarobljeništvu izloženi maltretiranju i ucjenama svojih dojučerašnjih sugrađana. Osamnaestogodišnji sin Alojz još je ranije uspio napustiti Petrinju.
Iako je 28. siječnja 1992. Okružni sud u Glini prema istrazi koju su provele vlasti tadašnje tzv. ,,Srpske autonomne oblasti Krajine“ donio odluku o provođenju istrage protiv Dragana Perenčevića i Slobodana Mutića zbog sumnje da su 6. siječnja 1992. usmrtili supružnike Cindrić (KIO-3/92), sudski postupak pred hrvatskim pravosuđem krenuo je gotovo 30 godina nakon zločina i to u trenutku kada je početkom 2018. jedan od osumnjičenih, nekadašnji pripadnik srpskih paravojnih formacija Slobodan Mutić izručen iz SAD-a Hrvatskoj. Prema optužnici od strane Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu protiv Dragana Perenčevića, nekadašnjeg pripadnika tzv. krajinske milicije i izručenog Slobodana Mutića, okrivljeni su počinili ratni zločin protiv civila tako što su 6. siječnja 1992. upali u kuću obitelji Cindrić u Petrinji, naredili supružnicima da iziđu, a potom su ih automobilom odvezli u selo Jošavica gdje su u njih ispalili više hitaca i na mjestu ih usmrtili.
Hrvatskom pravosuđu nedostupni prvooptuženi Perenčević teretio se i za ubojstvo tročlane obitelji Križević (majka Ana, otac Ivan i sin Damir) koja je 22./23. prosinca 1991., u tada okupiranoj Petrinji, usmrćena u vlastitom domu iz neposredne blizine. Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Zagrebu, koja je objavljena 16. prosinca 2019., prvooptuženi Dragan Perenčević u odsutnosti je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 15 godina dok je opt. Slobodan Mutić oslobođen optužbe da je 6. siječnja 1992. s Perenčevićem ubio hrvatske civile Stjepana i Paulu Cindrić. Žalbeni postupak pred Vrhovnim sudom RH još uvijek je u tijeku.
Boreći se za pravdu Katarina Bešlić i Alojz Cindrić podnose tužbu radi naknade nematerijalne štete protiv Republike Hrvatske. Općinski sud u Petrinji 9. ožujka 2007. godine usvaja tužbeni zahtjev te tuženiku nalaže da tužiteljima isplati iznos od po 300.000,00 kuna svakome. Odlučujući po žalbi tužene RH, Županijski sud u Sisku 3. prosinca 2009. uvažava žalbu, odbija tužbeni zahtjev tužitelja za naknadu nematerijalne štete te im nalaže plaćanje visokih troškova parničnog postupka. Ovu presudu potvrđuje Vrhovni sud Republike Hrvatske u lipnju 2012.
Nakon što je njihova ustavna tužba odbijena u svibnju 2013., Alojz i Katarina obraćaju se Europskom sudu za ljudska prava. Europski sud za ljudska prava 06. rujna 2016. godine usvaja presudu Cindrić i Bešlić protiv Hrvatske (ap.br. 72152/13). Presuda postaje pravomoćna 30. siječnja 2017. godine.
U ovoj presudi Sud je utvrdio da je odluka koju su donijeli domaći sudovi, a prema kojoj su podnositelji zahtjeva obavezani platiti troškove zastupanja države u parničnom postupku u kojem su tražili odštetu, u vezi s ubojstvom njihovih roditelja u vrijeme rata, dovela do povrede njihovog prava na vlasništvo iz članka 1. Protokola br. 1 uz Europsku konvenciju o zaštiti ljudskih prava, kao i povredu prava na pristup sudu iz članka 6. stavak 1 Konvencije. Podnositeljima je, pored toga, dosuđena pravična naknada u iznosu od 5.000 EUR na ime nematerijalne štete, 3.400 EUR na ime materijalne štete, i 3.000 EUR na ime troškova postupka.
U spomen na ubijene supružnike, 06. siječnja 2022. godine cvijeće su položile kćer Katarina Bešlić i voditeljica Documente Vesna Teršelič.
Projekt ,,Javni dijalog o sudbini ubijenih i nestalih: mi pamtimo – a vi?” je podržan sa € 150.000,00 financijske podrške Islanda, Lihtenštajna i Norveške u okviru EGP grantova
