Tražimo osudu / APEL antifašista i predstavnika židovske, srpske i romske zajednice u Hrvatskoj
Prošlo je mjesec dana od kako su saborski zastupnici Milorad Pupovac i Veljko Kajtazi, te Ognjen Kraus, predsjednik koordinacije židovskih općina i Franjo Habulin, predsjednik Saveza antifašističkih boraca i antifašista, predsjednici Republike, predsjedniku Sabora, predsjedniku Vlade i Državnom odvjetniku uputili dopise u kojima upozoravaju na alarmantno širenje, dopuštanje i podršku revizionizmu i negacionizmu u današnjoj Hrvatskoj.
Na te dopise do danas nisu dobili odgovor, ali se zato razlozi zbog kojih su ih uputili nižu i dalje.
“Tako se na današnji dan u šibenskoj Gradskoj knjižnici Juraj Šižgorić održava još jedna prezentacija knjige Igora Vukića u kojoj se negira genocide / holocaust / samudaripen i masovni ratni zločini počinjeni prema pripadnicima hrvatskog i drugih naroda u koncentracionom logoru Jasenovac”, naglašavaju potpisnici.
U dopisu se ističe zabrinutost zbog sve brojnijeg i raširenijeg vrijeđanja sjećanja na žrtve NDH i poziva odgovorne da osude takve događaje, umjesto da šalju svoje predstavnike na njih.
“Tražimo da u skladu s Ustavom i zakonom Republika Hrvatska odlučno i bezrezervno osudi i suzbije širenje mržnje prema pripadnicima naroda žrtava i antifašistima, kao i širenje neistina o zločinačkoj Nezavisnoj Državi Hrvatskoj sazdanoj na rasnim zakonima. Način na koji se prema tim pojavama odnose Savezna Republika Njemačka i Savezna Republika Austrija trebao bi biti način na koji bi se prema njima trebala odnositi i Republika Hrvatska.”
U apelu nazvanom “Tražimo osudu”Pupovac, Kajtazi, Kraus i Habulin pobrojali su primjere rastućih pokušaja revidiranja i krivotvorenja povijesti čiji se broj znatno povećao nakon što je na čelo HDZ-a 2012. godine došao Tomislav Karamarko.
Navode primjere promoviranja revizionističkih knjiga o Jasenovcu ne samo Igora Vukića, nego i Romana Leljaka, negiranje masakra u Glini, sudjelovanje državnih dužnosnika na komemoracijama u Zrinu i Vagancu, promociju knjige o ustaškom koljaču Vjekoslavu Maksu Luburiću i niz drugih.
“U svim ovim primjerima nikako se ne iscrpljuju sve negacionističke i revizionističke manifestacije koje se odvijaju zadnjih godina, s naglaskom na zadnje mjesece, ali predstavljaju ogledan presjek djelovanja raznih organizacija i udruga, vjerskih i državnih institucija s ciljem likvidacije antifašističkog nasljeđa i rehabilitacije zločinačkoga NDH-a. Takva praksa izdvaja Republiku Hrvatsku u odnosu na sve države članice Europske unije kada je riječ o normalizaciji i rehabilitaciji fašističkog povijesnog nasljeđa”, zaključuju potpisnici apela.
Apel donosimo u cijelosti:
Posljednjih godina hrvatsko se društvo suočava s vrlo snažnom plimom revizije povijesnih događaja i krivotvorenjem povijesne realnosti fašističke Nezavisne Države Hrvatske (1941. – 1945.).
Ovdje donosimo samo neke recentne primjere, ali naglašavamo da takve pojave doživljavaju izrazitu plimu još od 2012. godine kada je na čelo Hrvatske demokratske zajednice došao Tomislav Karamarko.
U borbi za političku vlast Karamarkova je stranka otvorenije nego dotad koketirala i surađivala sa širokim spektrom desničarskih organizacija; od udruga veterana preko ultrakonzervativnih i klerikalnih nevladinih organizacija do istaknutih pojedinaca na desnici. Prve važnije radnje, koje ulaze u kalup retradicionalizacije, revizionizma i šovinističkog nacionalizma, jesu veteranski prosvjedi protiv upotrebe ćirilice u Vukovaru 2013. godine. Vrhunac je prva polovica 2016. godine, kada u vrijeme kratkotrajne vlade Tihomira Oreškovića dolazi do juriša ultrakonzervativaca na mnoge državne institucije. Uz to, utjecajniji dijelovi Katoličke crkve u Hrvatskoj postigli su to da ona danas predstavlja instituciju koja je najizraženije involvirana u promoviranje negatora zločina ustaškog režima i viktimizacije ustaša poginulih u Drugom svjetskom ratu.
Eskalacija negacionizma i ekstremnog historijskog revizionizma u Hrvatskoj dovodi do negiranja i prikrivanja masovnih zločina ustaškog režima i prikazivanja drastično iskrivljene slike događaja tokom Drugog svjetskog rata na tlu Hrvatske, čime se želi postupno rehabilitirati NDH i njeno nasljeđe. Naročito se nastoji umanjiti povijesna realnost ustaškog koncentracijskog logora Jasenovac i negirati činjenica da Jasenovac predstavlja objektivnu paradigmu masovnih zločina ustaškog režima.
Proteklih godina istaknutu ulogu u promicanju takvih stavova ima Društvo za istraživanje trostrukog logora Jasenovac na čelu s predsjednikom Stjepanom Razumom, visoko rangiranim u crkvenoj hijerarhiji, i tajnikom Igorom Vukićem, pseudopovjesničarom i autorom neznanstvene publikacije Radni logor Jasenovac koja je objavljena ove godine.
Djelovanje ovog društva, poput polaganja vijenaca stradalima u Jasenovcu nakon 1945., pozdravio je i tadašnji ministar kulture u Vladi Republike Hrvatske Zlatko Hasanbegović. U promoviranju Vukićeve knjige i drugih akcija Društva posebnu je logističku ulogu odigrala i katolička crkva – primjerice, knjiga je predstavljena u brojnim crkvenim prostorijama diljem Hrvatske i u Glasu koncila, službenom glasilu Zagrebačke nadbiskupije. No najskandalozniju ulogu odigrao je HRT kada je 30. svibnja ove godine ugostio Vukića u udarnom terminu gledane televizijske emisije ‘Dobar dan, Hrvatska’ u kojoj je negirao povijesnu realnost i masovne zločine u logoru Jasenovac.
Važno je napomenuti da je Društvu za istraživanje trostrukog logora Jasenovac krajem prošle godine Ministarstvo hrvatskih branitelja odobrilo financijska sredstva, čime je Vlada postala financijer jednog negacionističkog, pseudoznanstvenog udruženja koje permanentno plasira neistine o povijesti logora Jasenovac.
Kako se promoviraju ovo društvo i Vukićeve neznanstvene publikacije tako se čini i u slučaju kontroverznog slovenskog publiciste Romana Leljaka i njegove knjige Mit o Jasenovcu, koji je čest gost skandalozne televizijske emisije ‘Bujica‘, kontroverznog, ekstremnog desničara Velimira Bujanca, koja se emitira na brojnim lokalnim televizijskim stanicama. Leljak je u dva navrata gostovao i na HRT-u u gledanim političkim emisijama. U njima je iznosio neznanstvene i propagandne teze o događajima vezanim za stradanje poražene strane u ratu, prije svega o kažnjavanju pripadnika ustaškog pokreta.
Krajem rujna Leljak je objavio neznanstvenu i ekstremno negacionističku publikaciju, uz popratni propagandni film, Mit o Jasenovcu. U knjizi negira genocid i holokaust u Jasenovcu, u kojem tvrdi da je tokom rata smrtno stradalo samo oko 1 600 zatočenika i to uglavnom od bolesti. Takva teza predstavlja najskandaloznije umanjivanje broja stradalih u tom logoru s obzirom na to da znanstveni konsenzus podrazumijeva da je u sistemu logorâ Jasenovac stradalo najmanje 83 000 zatočenika.
Katolička crkva također je učestvovala u promoviranju Leljakovih knjige i filma jer je u nekoliko hrvatskih gradova ustupala prostor za njihovo predstavljanje, uključujući i prostorije Zagrebačke nadbiskupije. Da stvar bude skandaloznija, pobrinula se državna televizija (HRT) koja je 25. listopada u emisiji ‘Dobro jutro, Hrvatska’ predstavila Leljakove negacionističke knjigu i film.
Valja izdvojiti i tri vrlo recentna službena događaja koja su se odvila uz prisustvovanje visokih predstavnika Vlade Republike Hrvatske i Katoličke crkve.
Prvo, sisački biskup Vlado Košić 8. srpnja ove godine blagoslovio je u gradu Glini tzv. ‘križ istine‘ posvećen ‘golorukim mučenicima‘, odnosno, navodno, tisućama hrvatskih domobrana i, navodno, oko 30 000 ubijenih pripadnika Wehrmachta, koje su, kako je proizvoljno naveo biskup u homiliji izrečenoj toga dana, likvidirali partizani posljednjih mjeseci i neposredno nakon Drugog svjetskog rata.
Najskandalozniji dio Košićeve homilije odnosio se na negiranje historičnosti masakra u glinskoj pravoslavnoj crkvi. (Ustaše su krajem srpnja i početkom kolovoza 1941. godine u pravoslavnoj crkvi u Glini na najokrutniji način likvidirali preko tisuću srpskih muškaraca s područja Topuskog, Vrginmosta i Gline.)
Drugo, ministar Goran Marić i dvojica biskupa – Vlado Košić, sisački biskup, i Ivica Petanjak, krčki biskup, 8. rujna prisustvovali su komemoraciji 75. godišnjice pada Zrina, poznatog ustaškog uporišta, odakle su ustaše tokom 1941. – 1943. godine vršili upade u susjedna srpska sela. U njima su pobili nekoliko stotina ljudi svih uzrasta i oba spola, a ubijanje je praćeno pljačkom i potpunim uništavanjem okolnih naselja. U navedene zločine bio je uključen velik broj mještana Zrina.
Treće, u organizaciji Ministarstva hrvatskih branitelja i uz nazočnost ministra Tome Medveda, u mjestu Vaganac održano je 14. rujna pokapanje ostataka 55 neidentificiranih osoba, ekshumiranih proteklih mjeseci na više lokacija na širem području Vaganca, za koje državna i crkvena propaganda tvrde da su ih ubili partizani samo zbog toga što su bili katolici i Hrvati. Međutim, nisu ponuđeni nikakvi dokazi da su neidentificirane osobe ubijene izvan borbe i da su likvidirane zbog etničke i vjerske pripadnosti. Tomu je događaju prisustvovala i izaslanica predsjednice RH Silvana Oruč-Ivoš koja je održala skandalozni govor u kojem su demonizirani antifašisti i partizani.
Od ostalih događaja valja još posebno izdvojiti negiranje realnosti dječjeg logora u Jastrebarskom koji revizionisti, poput umirovljenog biskupa Mile Bogovića i bivšeg desničarskog političara Ante Belje, nazivaju ‘dječjim domom za ratnu siročad’.
Kada je riječ o negiranju povijesne realnosti dječjeg logora u Jastrebarskom, možda je najskandaloznije to što je Zagrebačka nadbiskupija 2016. ustupila vlastiti prostor za održavanje pseudoznanstvenog skupa posvećenog masovnom stradanju djece tokom ustaškog režima, na kojem su učestvovali negacionisti Igor Vukić i Ante Beljo. Na tome je skupu prešućena odgovornost režima za masovno ubijanje i mučenje djece u logorima. Slično tomu, Glas Koncila je 15. listopada ove godine objavio članak u kojem se retušira i banalizira povijesna realnost logora za djecu u NDH-u.
Najnoviji primjer negiranja genocida ili uopće masovnih zločina koje je sproveo ustaški režim Nezavisne Države Hrvatske ujedno je jedan od najskandaloznijih jer podrazumijeva neskrivenu afirmaciju i glorifikaciju Vjekoslava Maksa Luburića, ustaškog oficira najodgovornijeg za organiziranje i sprovođenje masovnih zločina u ustaškim logorima.
Knjiga je krajem rujna ove godine promovirana u prostorijama Hrvatskog slova, časopisa za kulturna i politička pitanja koji slovi kao ultrakonzervativan i ekstremnonacionalistički, pri čemu je povremeno financiran sredstvima iz državnoga proračuna. Knjigu pod naslovom Sluga domovine: Život hrvatskoga viteza Vjekoslava Maksa Luburića potpisao je teolog i filozof Vlado Vladić, nekadašnji predavač na Fakultetu Družbe Isusove u Zagrebu. U desničarskim medijima najavljena je promocija knjige o Luburiću u nekoliko lokalnih crkava.
Navedeni primjeri predstavljaju dio većeg broja primjera koji su navedeni u dužoj verziji apela. U svim ovim primjerima nikako se ne iscrpljuju sve negacionističke i revizionističke manifestacije koje se odvijaju zadnjih godina, s naglaskom na zadnje mjesece, ali predstavljaju ogledan presjek djelovanja raznih organizacija i udruga, vjerskih i državnih institucija s ciljem likvidacije antifašističkog nasljeđa i rehabilitacije zločinačkoga NDH-a. Takva praksa izdvaja Republiku Hrvatsku u odnosu na sve države članice Europske unije kada je riječ o normalizaciji i rehabilitaciji fašističkog povijesnog nasljeđa.
