Sjećanje na ubijene i nestale tijekom VRA Oluja – Dvor / Izvještaj

U organizaciji Documente – Centra za suočavanje s prošlošću, Srpskog narodnog vijeća i Građanskog odbora za ljudska prava, u nedjelju 03. kolovoza 2014. na pravoslavnom groblju u Dvoru, gdje je pokopano 64-tvero nevino stradalih srpskih žrtava, uglavnom civila, održan je komemorativni skup u spomen na sve ubijene i nestale u tijeku i nakon Vojno redarstvene akcije Oluja.

Skupom sjećanja u Dvoru odala se počast žrtvama, podsjetilo se na mjesta stradanja, upozorilo na spori proces ekshumacija i identifikacija te još uvijek neučinkovito procesuiranje ratnih zločina. Tijekom skupa istaknuto je kako je nakon oslobođenja okupiranih hrvatskih područja stradao veliki broj nedužnih srpskih civila, te je stoga zajedno s obilježavanjem godišnjice Oluje potrebno podsjetiti i na tu patnju, stradalništvo i egzodus.

Tijekom komemorativnog skupa u Dvoru okupljenima su se obratili Milorad Pupovac, Srpsko narodno vijeće, Dragan Pjevač u ime Koordinacija srpskih udruženja porodica nestalih i ubijenih u bivšoj Jugoslaviji (Beograd) te Vesna Teršelič, voditeljica Documente – Centra za suočavanje s prošloću. Na skupu je sudjelovao i Vlado Šašo, ispred Udruženje porodica nestalih i poginulih lica “Suza” iz Beograda.

Milorad Pupovac je na početku skupa istaknuo da smo se okupili kako bi se sjetili svih onih kojih se nema tko drugi sjetiti, ne samo onih koji su ovdje pokopani, nego svih onih koji su stradali u bezumnom ratu devedesetih neovisno o tome jesu li u pitanju hrvatske ili srpske žrtve. “Kada govorimo o VRA Oluji ne može biti istinskog slavlja jer su počinjeni zločini za koje nitko nije odgovarao. A svijesti o tome da bi netko trebao odgovarati ima manje nego što to stoji u zakonu, nema je ni kod opće javnosti a niti kod onih koji čitaju i služe po zakonima. Ne želimo da itko bude zaboravljen jer znamo što to znači kada se žrtve ne spominju”.

Izrazio je žaljenje što se, rekao je, u proteklih godinu dana u Republici Hrvatskoj „razgrađuje međuetničko povjerenje i politička tolerancija, umjesto da se radi na daljnjoj izgradnji mira i međusobne tolerancije, jer je to jedini način na koji se može istinski završiti rat na ovim prostorima.“

Dragan Pjevač se na početku svog izlaganja prije svega želio prisjetiti onih koji su ubijeni u izbjegličkoj koloni, tijekom vojno redarstvene akcije Oluja i poslije nje. Tijekom svog govora prisjetio se Petra (68 g.) i Ljubice (70.g.) Šašo, supružnika ubijenih 07. na 08. kolovoza 1995. i to nakon što su se u Dvoru predali pripadnicima Hrvatske vojske. Sve od tada do konačne identifikacije u svibnju ove godine Petar i Ljubica su smatrani nestalima i njihova ih je obitelj tek nedavno, nakon devetanaest godina na dostojan način sahranila u Beogradu.

Šta se to događa u odnosu prema Srbima protjeranima iz Hrvatske, upitao se Pjevač te nastavio “zašto se ti nesretnici koji su se devedesetih godina u Hrvatskoj našli između čekića i nakovnja, danas 19 godina poslije rata i dalje u Hrvatskoj, od dobrog dijela građana Hrvatske smatraju okorjelim neprijateljima, kao da je rat jučer završio ? Da li Hrvatska ne može ili ne želi spriječiti mržnju prema svojim sugrađanima srpske nacionalnosti ?”

Dragan Pjevač je ustvrdio da je tijekom i nakon Oluje ubijeno više od 1.200 srpskih civila, a da je do sada samo jedan čovjek osuđen. Među ostalim rekao je kako se nada da će doživjeti dan kada će “hrvatska javnost žaliti nad tim ubijenim ljudima i osuditi zločine, kao što i mi suosjećamo danas s hrvatskim žrtvama i gnušamo se zločinaca koji su počinili zločine nad Hrvatima”, rekao je.

Voditeljica Documente – Centra za suočavanje s prošlošću Vesna Teršelič poručila je da je proces ekshumacija na poznatim lokacijama kao i identifikacija nedopustivo spor. Hrvatska mora iznaći načina za pamćenje svih ubijenih civila i zarobljenih vojnika. Trebamo ih se sjetiti sa žaljenjem jer je to preduvjet za izgradnju međuetničkog povjerenja koje je nakon svih posljednjih negativnih događanja zaustavljeno. Vrlo je važno da se tijekom obilježavanja Dana
domovinske zahvalnosti pronađe mjesto i način za sjećanje na ubijene u Oluji i nakon nje, kojih je prema HHO-u više od 600, mada ne znamo točan broj jer istraživanja još uvijek traju. Očekujemo da nadležne institucije pokrenu istražne radnje i sudske procese jer to je važno za sve nas u Hrvatskoj” – poručila je Teršelič.

“Dan pobjede i domovinske zahvalnosti proslava je za one koji su se nakon vojno-redarstvene akcije Oluja mogli vratiti na svoje, ali je s druge strane i egzodus. I njega treba obilježiti, možda ne 5. kolovoza, ali neki drugi dan da”, izjavila je, uz ostalo, Teršelič.

Parastos svim žrtvama u Dvoru služio je paroh o. Radoslav Anđelić, u crkvi Sv. Georgija kao i na mjesnom groblju, pred sudionicima komemorativnog skupa koji su u znak sjećanja, na sve grobne humke žrtava postavili crvene ruže.

Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću