Sjećanje na Dianu Budisavljević
Jutros je završila studijska posjeta kojom smo željeli podići svijest o zapuštenim ostacima koncentracijskog logora i zatvora Stara Gradiška te izravno upoznati mlade s ovim kompleksnim mjestom sjećanja. Zahvalni smo kolegama i kolegicama iz Austrije, Belgije, Hrvatske, Italije, Njemačke, Srbije, Španjolske na sudjelovanju, pažljivom slušanju nasljednika stradalih u ustaškom logoru Stara Gradiška i dijalogu o odgovorima na povijesni revizionizam u različitim zemljama. Tijekom obilaska, skupa smo položili cvijeće podno spomen-kosturnice na Pravoslavnom groblju.
Podsjećamo kako je na današnji dan prije 83 godine, 10. srpnja 1942. Diana Budisavljević s ekipom suradnika i suradnica počela popisivanje izgladnjele djece, dovedene iz okolnih sela i mjesta obuhvaćenih ofanzivom nacističkih snaga i njihovih suradnika. Među spašenom pravoslavnom srpskom djecom bili su bake i djedovi, te drugi bliski rođaci naših sugovornika.
Diana Budisavljević rođena je u Innsbrucku u Austriji odakle se nakon udaje za Julija Budisavljevića seli u Zagreb. Odmah nakon uspostave NDH, ustaški režim počinje otvarati koncentracijske logore. Kada Diana saznaje da se u logorima nalaze žene i djeca kojima nitko ne pomaže, odlučuje sama organizirati pomoć.
U srpnju 1942. uspijeva dobiti dopuštenje da iz logora Stara Gradiška spasi veliki broj djece. Popisuje ih, označava imenima ili brojevima te ih vlakom dovozi u Zagreb. Po dolasku na Glavni Kolodvor, djeca su raskužena, obučena, nahranjena te poslana u nekoliko različitih prostora po gradu koji su bili pripremljeni za njihov smještaj. Djeca su udomljavana u obitelji koje su o njima brinule. Dianin cilj bio je da nakon završetka rata djecu ponovno ujedini s roditeljima. No, kartoteka koju je vodila joj je oduzeta nakon rata te do danas nije pronađena.
Program ne bi bio moguć bez podrške Europske unije, Općine Stara Gradiška i Vijeća srpske nacionalne manjine iz Požege, Okučana i Pakraca.
