Šetnja sjećanja – za budućnost Vukovara
Ulica sjećanja na žrtve Vukovara, Ulica Uvažavanja, Ulica Suradnje, Ulica Mira i Ulica Budućnosti Vukovara – pet je dvopismenih ploča koje je zajedno s bijelim ružama i zapaljenim svijećama u znak sjećanja na sve žrtve Vukovara na Međunarodni dan tolerancije 16. studenog postavila inicijativa «Za Hrvatsku svih nas».
U «Šetnji sjećanja – za budućnost Vukovara» skupina građana i građanki postavila je od križanja Vukovarske i Savske ulice do Koncertne dvorane Vatroslav Lisinski spomenutih pet dvopismenih ploča, a pri postavljanju posljednje «Ulica Budućnosti Vukovara» Zoran Pusić je pročitao pjesmu “Bez Naslova”, čija je autorica anonimna četrnaestogodišnja djevojčice koja apelira na toleranciju i razumijevanje, a koja “nas ohrabruje u vjeri da Hrvatska ipak ima budućnost”.
kad već koristite Bibliju
kao oružje
pa kažete
da biti gej
nije okej
mogli biste
otići u crkvu
mogli biste
pružiti ruku
čovjeku do sebe
jer ja vjerujem u Boga
koji voli
koji brine
i ne podnosi batine
i koji u pakao neće slati
dva muškarca što se vole
jer su prekršili kakve zakone
isklesane
na kamenoj ploči
i da On voli
onu djevojku što se boji
što je tužna
što na raskrižju stoji
života i smrti
al već je mrtva
iznutra
pa ako se baci
neće biti razlike
spremna da se ubije
i voli onog dječaka
što boluje
od anoreksije
ili bulimije
pa se izgladnjuje
jer i od anoreksije
se umire
i sluša onu ženu
koju muž udari
za koju ne mari
i kada plače
i pokuša bolje jače
i vidi djecu
koju kvarimo
psovanjem i pornografijom
i onu malu djevojčicu
što je silovana bila
i ne može raširiti krila
svoga djetinjstva
zbog toga
i voli i onog crnca
kojemu život je uništila
boja njegove kože
i voli onog Muslimana
koji ne smije biti među nama
jer je možda terorist
i voli onog pankera
što se pravi da ga nije briga
i onog čovjeka
što se nadrogira
il puši
il pije
On voli i Hrvate
i Srbe
i sve narode druge
voli i tebe
znaš
na Njegovu smo sliku stvoreni
na sliku Ljubavi
i možda ne možemo razumjeti
ali nije nam suđeno suditi
nego voljeti
bližnjega svoga
više od sebe samoga
i zašto onda ne možemo
umuknuti
oslijepiti
zanijemiti
jer bi nam tako lakše bilo
katkad mi se čini
i možda sam u krivu
al da samo jedna osoba
zastane
i pročita ove stihove
moje će riječi biti čuvene
jer odjekuju u srcu
jedne osobe
različite ali jednake
Documenta – Centra za suočavanje s prošlošću
